Suđenje ubicama prijedorskog policijskog načelnika Radenka Bašića razotkriva surovu istinu!
Suđenje egzekutorima Radenka Bašića donosi sve frapantnije dokaze povezanosti optuženih sa ubistvom Mihajla Stupara i stvarnih motiva tih zločina - baš kako sam ih od starta ukazivao. I opetovano nas vraća na pitanje: zašto vrh MUP RS kontinuirano štiti svoje pripadnike koji su nedvosmisleno pomagali počiniocima?
Prošlonedeljno ročište na suđenju grupi za organizovani kriminal optuženoj zbog egzekucije prijedorskog načelnika Radenka Bašića bilo je dramatično poput prethodnog - čije ključne navode sam jedini prenio javnosti tekstom DOKAZANO: Načelnik Goran Mikanović mjesecima znao za pripremanje ubistva kolege Bašića!. Tada je inspektor SIPA Saša Stojanović svjedočio kako je tri mjeseca prije ubistva informacije o Railićevim namjerama prenio načelniku Goranu Mikanoviću.
Mikanović je odmah znao ko je potencijalna žrtva i to prenio svojim teško kriminalizovanim inspektorima poput Dejana Jurišića, koji je tu okolnost nakon hapšenja priznao Tužilaštvu BiH. Vezano za Mikanovića, Jurišića i ostatak policijsko-mafijaške bratije koja je mjesecima znala za pripremanje ubistva svog kolege i načelnika dovoljno je navesti član 332. stav 2. Krivičnog zakona RS: "Službeno lice koje svjesno propusti da prijavi krivično djelo za koje je saznalo u vršenju svoje dužnosti, ako se za to djelo po zakonu može izreći kaznu zatvora pet godina ili težu kaznu, a djelo se goni po službenoj dužnosti, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina".
Umjesto hapšenja i pritvaranja vrh MUP-a Goranu Mikanoviću dodijelio je prijevremenu penziju i omogućio napuštanje zemlje usljed čega je sad nedostupan našim organima krivičnog gonjenja. Upitajte ministra Karana i direktora policije Kostreševića ima li za Mikanovićem raspisana bar centralna potjernica i po odgovoru ćemo znati ko štiti takve ubice i okorjele kriminalce. Od starta tvrdim da su Mikanovićevi prljavi inspektori znali za pripremanje zločina i kontinuirano pomagali počiniocima Railiću i Miljatoviću.
Zadnji održani glavni pretres obilježila su svjedočenja oko vozila koja je Aleksandar Miljatović koristio za izvršenje krivičnog djela, kako sam to davno objavio, te kako je poslije hapšenja pronađen njegov pištolj skriven kod svjedoka koji je dešavanja razjasnio sudskom vijeću. Pored njega tužilac Dubravko Čampara ukazao je na postojanje drugog pištolja vezanog za Miljatovića, pronađenog na licu mjesta ubistva Mihajla "Šmita" Stupara, a koji je po dokazima sa podnaslovne fotografije prethodno prodao Daliboru Railiću.
Preko otmice kasnije ubijenog Jasmina Selimagića dokazivao sam kako kriminalna sprega Railića i Miljatovića datira mnogo duže od navoda optužnice i "upoznavanja u decembru 2021. godine povodom dogovora oko ubistva Bašića". Pritom sam se pozivao na saznanja koja je prikupio i zadokumentovao upravo ubijeni načelnik i decidno tvrdio kako je istrajnost na istrazi ubistva Mihajla Stupara koštala ga života.
Elem, dolazimo do utemeljenosti mojih prijedloga iznesenih i tadašnjem načelniku PU Prijedor Sretoji Vujanoviću i objavljenih na blogu mnogo prije dostavljanja dokaza kriptovane komunikacije od strane Europola - o nužnosti provjeravanja umiješanosti Aleksandra Miljatovića u ubistvo Šmita Stupara. Baš kako i po pitanju motiva ubistva u kom je novac igrao najmanju ulogu.
Načelnik Radenko Bašić, kako to odavno ukazujem, raspolagao je tim pištoljem kao materijalnim dokazom povezanosti Miljatovića i Railića sa ubistvom Stupara od marta 2021. godine - godinu prije njegove likvidacije i za koje vrijeme je kontinuirano prikupljao dokaze radi otkrivanja saizvršilaca Marka Momića. Oko Momića objasnio sam kako je identifikovan preko DNK sa metalne palice kojim je umlaćen Stupar, no korisnik polomljene bejzbol palice još uvijek nije otkriven.
Odlično svjesni kako teškim dokazom protiv njih raspolaže Bašić, te da preko nađenog pištolja kad-tad može procesno identifikovati Railića i Miljatovića, odlučili su se na njegovu likvidaciju. Još u tekstu Otkrivam misteriju pištolja zbog kog je ubijen načelnik Bašić decidno navodim da je optužnica pogrešno zasnovana i kako je pronađeni pištolj na mjestu ubistva Stupara bio odlučujući motiv Railića i Miljatovića da ubiju načelnika koji je njihove kriminalne veze i radnje kontinuirano razotkrivao.
Dokazi izvedeni na zadnjem ročištu pred Sudom BiH definitivno određuju stvarnu istinu, a šta se moglo pretpostaviti unutar iole upućenih i involviranih protagonista. Zato sam istupio tekstom Potvrđivanje optužnice za ubistvo Šmita razotkriva novi pravosudni skandal i objasnio kako tužilačke bitange Mladen Mitrović i Miodrag Bajić udružene sa režimsko podaničkim predsjednikom suda Duškom Miloicom pokušavaju po ko zna koji puta osloboditi apsane svog financijera Dalibora Railića.
Imenovani udruženi sa moralnom nakazom na čelu prijedorskog osnovnog suda Danijelom Elenkov, čijim propustom su Railić i Vuković oslobođeni za pokušaj ubistva Stupara iz 2018. godine, nastoje iz procesa maknuti sporni pištolj nađen na mjestu ubistva Stupara i time Railića i Miljatovića još jednom "abolirati". Raskrinkavanje ovakvih nauma tekstom Gadno smrde septičke jame prijedorskih sudova rezultiralo je mojim teško nezakonitom prebijanjem u KPZ Banja Luka.
Ovde moramo utvrditi dvije činjenice:
PRVA: PO EKSPRESNO RJEŠENOJ MOLBI DECEMBRA 2021. GODINE IZ KPZ BANJA LUKA PUŠTAJU ALEKSANDRA MILJATOVIĆA TAKO ŠTO PREOSTALU ZATVORSKU KAZNU PRETVARAJU U USLOVNU I TIME MU OMOGUĆAVAJU ZAPOČINJANJE PRIPREMA SA VIŠE PRETHODNIH POKUŠAJA UBISTVA NAČELNIKA BAŠIĆA.
DRUGA: U ISTOM ZATVORU BRUTALNO PREBIJAJU BLOGERA ČIJA TUMAČENJA UBISTAVA SVJEDOKA STUPARA I NAČELNIKA BAŠIĆA SE POTVRĐUJU PRED SUDOM BIH I RAZOTKRIVA NOVE PLANOVE POMAGANJA RAILIĆU I MILJATOVIĆU U IZBJEGAVANJU ROBIJA ZA MONSTRUOZNA UBISTVA OD STRANE PRAVOSUDNIH BITANGI KOJE NARKO MAFIJA GODINAMA IMA NA PLATNIM LISTAMA.
Poruku u vidu fizičkog i mentalnog zlostavljanja odlično sam shvatio i adekvatno uzvratio tekstom Jesu li u zatvorskom prebijanju učestvovali moji "prijatelji" Kostrešević i Jevđenić?!. Možemo razmišljati na razini kako sam isuviše nebitan da direktor policije ili direktor zatvora reaguje na moje navode, ali koliko puta su izdavali saopštenja za razne sitne incidente ili prozivke. Imaju službe zadužene za komunikaciju sa javnošću, pa je tek tehnikalija naložiti izdavanje saopštenja sa pozivanjem na snimke, dokumente i pravilnost rada organa za koje odgovaraju.
Problem je što danas nije moguće pobijati moja ukazivanja na probleme i ČINJENICE kakve utvrđuje vijeće državnog suda bez ponovnih otvaranja davno zataškanih dešavanja. I time produkovanja neminovne medijske i javne harange. Vidljivu nezainteresovanost drugih medija možemo svakojako tumačiti, pa i kroz činjenicu da je jedini koji je javnosti prenio stvarna dešavanja i zasnovano na dokazima bude onako brutalno pretučen.
Ćutanja Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva pravde možemo protumačiti kao "poruku" ili oblik zastrašivanja drugih koji se usude baviti suđenjem u toku i frapantnim svjedočenjima o ubistvu načelnika Bašića. Ili, još grđe, da pokrenemo diskusiju oko novog izvrdavanja pravde za stradalog svjedoka Mihajla Stupara.
Zašto su pištolji važan dio ukupne problematike? Mislim da još uvijek nisu završena vještačenja oko pištolja pronađenog kod Miljatovićevog prijatelja i predmeta svjedočenja, a posebice u kontekstu oružja kojim je počinio zločin (drugi pištolj). Treći pištolj, kako rekoh, nalogodavca i počinioca ubistva načelnika Bašića kao materijalni dokaz zatečen na licu mjesta povezuje sa ubistvom Mihajla Stupara i čini ključni motiv likvidacije profesionalca koji je istrajavao na istrazi tog zločina.
TAJNA ČETVRTOG PIŠTOLJA
Moramo se vratiti na temu koju sam obrazlagao ubrzo poslije Bašićevog stradanja. U jednom od tri hapšenja Railića po nalozima načelnika Bašića pronađen je i oduzet pištolj. To mi je Railić saopštio direktno uz čudno obrazloženje. Kako reče na pitanje inspektora odakle mu taj pištolj odgovorio je: "Ti si mi dao pištolj da ubijem Boru blogera".
Kada sam u jedinom razgovoru sa načelnikom Sretojom Vujanovićem prenio mu priču o prodaji kopija izjava za 2.000 eura i druga saznanja odbio mi je reći u kom hapšenju je uslijedilo famozno oduzimanje pištolja. Zaludno sam ukazivao sumnje da je to bio prelomni momenat odluke o likvidaciji Bašića i NUDIO DAVANJE IZJAVE današnjeg stručnog savjetnika ministra Karana jedino je neformalno zanimalo koliko doista znam.
Iz te vizure javno pitam: gdje je pištolj oduzet od Railića i kako se dokazno i procesno koristio nakon toga? Vidimo kako procesni subjekti manipulišu sa pištoljem koji Railića i Miljatovića čvrstim dokazima veže za ubistvo svjedoka Stupara, pa imamo razloga za ozbiljne sumnje. Normalno, bez cinizama vezanih za moju likvidaciju, nego u smislu razjašnjavanja povezanosti sa drugim kriminalcima i krivičnim djelima kakvo imamo kod ubijenog Stupara.
Hoćemo li sumnje bitno dramatizovati? Goran Mikanović napušta BiH poslije saznanja da je Europol dostavio dokaze prodaje pištolja između Railića i Miljatovića, a nađenog na mjestu ubistva Stupara, koje je kontinuirano zataškavao. Poslije ovog dokaza više nije bilo prostora za vrdanja i sa sigurnošću je mogao pretpostaviti šta će posvjedočiti inspektor SIPA Saša Stojanović, te do kraja raskrinkati njegovu prljavu igru.
Potpuno očekivano Mikanović je napustio zamlju i sklonio se kod svojih narkodilera u Austriji, a u Prijedoru ta austrijska šema godinama nije tajna. U olakšavanju pozicije vrh MUP-a dodijelio mu je penziju iako nije ispunjavao uslove - zbog čega sam reagovao prije samog penzionisanja. Davno sam započeo kritike na račun rukovodstva policije Republike Srpske i optužbe da štite prljave policajce, a ne mogu uticati na stepen pažnje čitalaca ili pratilaca bloga.
Uglavnom, nakon dokaza koje na suđenju izvodi Tužilaštvo BiH nepobitno vidimo da sam dešavanja tumačio vjerodostojno, a u čemu, MORAM NAGLASITI, mnogo su mi pomogla pismena i saznanja samog načelnika Bašića. Sve do raskrinkavanja pravosudne mafije o čemu sam objelodanio više Bašićevih dokumenata. Bandita koji i danas krajnje bezobzirno pomažu ubicama Railiću i Miljatoviću.
Pored toga jedini javno nastupam sa pozicije odličnog poznavanja svih aktera i dešavanja, kao bivši kriminalistički inspektor, pa stvari razumljivo tumačim drugačije od podmetnutih ili lažnih verzija. I to se najbolje vidi kroz suđenje u toku, ali koje iz nekakvih čudnih razloga medijska zajednica kontinuirano izbjegava. Nakon mog onakvog prebijanja i zlostavljanja u banjalučkom zatvoru možemo očekivati samo veći strah unutar javnog diskursa.
U jednoj očigledno unaprijed planiranoj akciji izložen sam brutalnom nasilju samo što sam zakoračio u unutrašnjost zatvora iz kog je Aleksandar Miljatović pušten na uslovnu slobodu kako bi mogao ubiti kolegu Bašića, a ostajemo na dokazima koji ga povezuju sa ubistvom svjedoka Stupara. Očigledno sam u tekstovima pretjerao u raskrinkavanju "državne mafije" i predmetnih ubistava, šta je lako provjeriti čitanjem zadnjih tekstova.
Idemo korak dalje! Polako očekujem rezultate vještačenja predmeta i tragova izuzetih iz kuće Rađena vezanih za ubistvo Davida Dragičevića, gdje imam formalni status prijavitelja i svjedoka. Problem čini što tih 500,00 KM neplaćene kazne pretvorene u zatvorsku potiče iz prethodnog ataka na moj život i fizički integritet od 3. septembra 2018. godine. Samo 13 dana nakon što sam dopunom prijave za Davidovo ubistvo procesuirao javnosti poznate policijske i pravosudne zločince organizovano je slično protivpravno zatvaranje i ugrožavanje OPASNOG SVJEDOKA.
Uz to još od marta 2021. godine detaljno objašnjavam kako su pokušaj ubistva iz 2018. i potonje brutalno umlaćivanje počinjeni na štetu SVJEDOKA-SARADNIKA Mihajla Stupara. Svojom istrajnom istragom i načelnik Bašić postao je takođe opasan svjedok protiv organizovanog kriminala, zbog čega je onako mučki ubijen. Sticajem okolnosti ili ne, ali još jedan važan svjedok ovih procesa je ubijen - Jasmin Selimagić.
I sad involvirani kriminalci ili razni botovi na mom blogu i kanalima pišu o nekakvim mojim podvalama ili "teorijama zavjera", a kad bih doista bio eliminisan poput Stupara, Bašića i Selimagića takvima bi inspiracije samo porasle. Krajem 2008. godine povezao sam preko 10 ubistava nevinih žrtava i svjedoka spremnih da progovore i odlično znam kako funkcionišu zločini sa "potpisom države" i o čemu tačno govorim.
Ono šta mi nije jasno jeste društveno ignorisanje ovakvih monstruoznih zločina i ispoljavanja moći mafije. Zar ljudi ne prepoznaju opasnosti po sebe i svoje bližnje? Treba li da nabrajam imena mrtvih koji su razmišljali: "Ma neće mene"? Hoće, jer Prijedor "pliva" u drogi gore negoli dok je Dugi Railić bio na slobodi, a u maloj bari prepunoj krokodila kanibalizam je neminovan. Baš kao i stradanja nevinih građana!
Sa druge strane mnogima je "prihvatljivo" da profesionalce koji su decenijama štitili građane i opštu sigurnost prebijaju u zatvorima zbog vjerodostojnog informisanja javnosti i izrečenog mišljenja, a višestruke ubice puštaju na slobodu kako bi i nadalje ubijali. Kakvom se opštem dobru nadate kad iznosite takve nenormalnosti i nepromišljenosti? Kakve odgovore šaljete na vama odaslane poruke gospodara života i smrti?!
P.S. Još uvijek čekam reagovanja "prijatelja" Kostreševića i Jevđenića, a potom slijede zahtjevi za pristup spisima i dokazima. I nova procesuiranja. Ili se po navodima pojedinih komentara ipak nismo dovoljno dobro upoznali?
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
