Ko je i zašto naredio zlostavljanje i prebijanje blogera i odlikovanog inspektora MUP RS Borislava Radovanovića?

JAVNO SASLUŠANJE: Jesu li u zatvorskom prebijanju učestvovali moji "prijatelji" Kostrešević i Jevđenić?! - Informacije koje sam JEDINI objelodanio na ovom blogu uznemirile su mnoge, sve do novoa da i moje "prijatelje" involviraju u brutalno i kriminalno prebijanje sa ciljem zastrašivanja ili čak likvidacije opasnog svjedoka. Odlično sam razumio poruke koje mi odašiljaju i tako im odgovaram ovim tekstom sa novim podizanjem uzavrele atmosfere.

Još uvijek trpim snažne bolove i saniram povrede zadobijene brutalnim prebijanjem u KPZ Banja Luka od 28.09.2023. godine - ukoliko nekog zanima u kakvom stanju pokušavam otkriti pozadinu ovog teško nezakonitog čina represivnog aparata Republike Srpske. Na prvu sam pomislio kako je u pitanju situacioni zločin i bez učešća spoljnog faktora, no dosad prikupljene informacije i analiza dešavanja pokazuju vrlo zabrinjavajuću pozadinu.

U prvoj objavi povodom ove teme Prebijanje u odbrani Dodikove časti objasnio sam laži kakve se podastiru unutar zainteresovanih struktura i pokazalo se da politika sa ovim nema blage veze. Drugo pitanje su motivi aktera zločina da dezavuišu javnost i upravljaju organe na krivi trag. Miloradu Dodiku zasigurno nisam zanimljiv pored sile problema u kojima grca i to je nebuloza nivoa inteligencije zatvorskih čuvara.

Prve indicije, koje istine radi nisam blagovremeno i adekvatno spoznao, potvrđene su kao prilično čvrsti podaci. Znači, po kriminalnom naumu i dogovoru uopše nije bilo planirano moje izdržavenje kazne zatvora od 10 dana, nego upravo prebijanje po samom dovođenju - kakvo se i dogodilo. To su mi sudski policajci "signalizirali" prije sprovođenja sprečavanjem da ponesem odjeću i higijenu nužnu za desetodnevni boravak u zatvoru. 

Na upit moje porodice oko garderobe i drugih potrepština konkretno su saopštili: "Neće mu trebati" i jedino su mi dali par sekundi da obučem jaknu preko majice i trenerke koje sam imao na sebi. Pored toga, opet indikativno, više puta su pominjali da mogu ponijeti mobilni telefon, ali da mi ga odmah moraju oduzeti. Prijedorski sudski policajci radili su kako su instruirani, a šta još pride im je naređeno objasniće tokom istrage.

Zbog neupućenih moram objasniti famoznu zainteresovanost za moj telefon, osim podataka u istom. Nisu računali da je moj sistem objavljivanja na blogu i drugim nalozima podešen na više uređaja i upotrebljiv kada sam onemogućen u pristupu. U stvari zbog objave na mom blogu gdje sam odveden naglo je prekinuto prebijanje i započeto je ubjeđivanje kako bih trebao razumjeti "stražarske muke".

Imamo vremena zabilježena na mojim nalozima i vremena na zatvorskim kamerama, pa je lako utvrditi je li objava sa mog bloga bitno promijenila planove. Jedino buzdovan Petrović to nije blagovremeno skontao, pa mi je udarce zadavao i u ambulanti, te su ga drugi morali sprečavati u novim napadima kako sam to opisao u gornjem tekstu.

Mobilni telefon svakako ne bih ponio i dao ga na "čuvanje" mafiji iz državnih struktura, ali medicinsku dokumantaciju još kako bih pokupio da sam imao prilike. Rekao sam sudskim policajcima da nisam sposoban za izdržavanje kazne zbog višemjesečnih strašnih bolova usljed išijasa, drugih oboljenja, te niza porodičnih problema, na šta mi je samo sugerisano kako u zatvoru postoji ambulanta.

Upravo zbog zdravstvenih problema zatvorskim čuvarima sam se obratio aman na ulaznim vratima kada sam čuo da se pozdravljaju sa sudskim policajcima. Iz bogate prakse znam da zatvorska uprava odbija primiti zatvorenika sa očiglednim povredama ili koji se žali na bolesti i bolove dok ga sprovodna služba ne odvedu na ljekarski pregled i dostavi adekvatne nalaze. 

Više puta su mi se policajci javljali sa tim problemom dok smo mi vršili sprovođenja do pritvora ili na izdržavanje kazni, a provjerio sam i u važećim propisima još uvijek stoji slično naložena praksa. Pitao sam gdje sam i kakav je moj status prije odlaska prijedorsk sudske policije upravo radi ovog pravnog uporišta i poznate mi prakse, no uletio je šef smjene Babić ili kako se već preziva sa nebuloznim pitanjem kako se zovem, te su na mene stražari skočili i krenuli sa nasiljem usljed kog ništa nisam uspio učiniti.

Tek po prebijanju u onoj ostavi ili čemu služi ta prostorija, pa nakon nastavka mučenja u prisustvu notorne akloholičarke Jadranke koja je se sramno naziva doktorom medicine, uspio sam progovoriti o zdravstvenim problemima za kakve mi nije omogućeno da ponesem medicinsku dokumentaciju. Tako sam se izborio za medicinsku pomoć i ZAŠTITU izvan kazamata.

To da hodam iskrivljeno sa jakim bolovima i šepam na lijevu nogu čuvari su mogli uočiti na onih 7-9 koraka koje sam uspio samostalno načiniti, da ne govorimo o mom ukazivanju na zdravstvene probleme zbog kojih bi me formalno i faktičkio odbili primiti u ustanovu bez ljekarskih nalaza. No, plan mog prebijanja bio je kakav su drugi osmislili i onda se normalno nije pazilo na elementarne stvari prilikom preuzimanja zatvorenika.

Ovde moram izdvojiti dva odgovorna lica koja od subjektivne i objektivne odgovornosti naprosto ne mogu pobjeći. Prva je predsjednica Osnovnog suda u Prijedoru Danijela Elenkov po čijem nalogu sam sproveden na izdržavanje kazne i to sa uskraćivanjem nošenja sa sobom osnovnih potrepština i medicinske dokumentacije. Od nje je poteklo da mi to neće trebati, a šta je prostom istagom moguće ustanoviti.

Drugi odgovorni za krivična djela koja sam pretrpio jeste direktor zatvora i po zakonskom tumačenju pojma odgovorno lice i po faktičkom upravljanju zatvorom. Govorim o čovjeku kog sam godinama smatrao odličnim radnim kolegom i čak prijateljem, a svima dobro znanog imena Dragan Jevđenić. 

Jevđenić je odmah po imenovanju za direktora zatvor stavio pod faktičku kontrolu i nametnuo promjene zbog kojih sam ga hvalio na blogu i inače, pa je teško povjerovati da su Goran Prosan, Čađo, Babić, Petrović i ostali podređeni usudili se bez njegove involviranosti izvesti onakav čin nasilja nad unaprijed odabranom žrtvom. Ovde valja naglasiti da predsjednica suda Elenkova, pa čak i uz podršku kolege predsjednika okružnog suda Duška Miloice, nema moći organizovati ovakvo zlostavljanje. 

Nakon mnoštva prozivki Elenkove i Miloice, kakve su kulminirale tekstom Gadno smrde septičke jame prijedorskih sudova, objavljenom osam dana prije sprovođenja u zatvor, možemo govoriti o njihovom saučesništvu u mom prebijanju, ali nikako o njima kao nalogodavcima ili organizatorima. Nemaju njih dvoje moći da samostalno protiv mene sprovedu slične odmazde, niti dovoljno uticaja na direktora Jevđenića.

Čak i kad uobzirimo navode iz teksta objavljenog samo dva dana prije sprovođenja u zatvor naslovljenog Potvrđivanje optužnice za ubistvo Šmita razotkriva novi pravosudni skandal sumnjam da je  prozvani Duško Milojica mogao samostalno izvesti ovakav čin. Opet drugi prozvani Miodrag Bajić nikad nije imao uticaja na Kostreševića i njegovu desnu ruku Jevđenića da bi i on takve stvari mogao izvesti. 

Živo me zanima kako optužnica objašnjava pronalaženje pištolja na mjestu ubistva Stupara, a koji je po kasnijim dokazima kriptovane komunikacije Miljatović prodao Railiću. Još jedna potvrda mojih navoda da su Railić i Miljatović u kriminalnim poslovima mnogo duže od momenta kada optužnica tvrdi da su se uopšte upoznali. I sugestije da se provjeri je li Miljatović u vrijeme ubistva boravio u zatvoru ili je bio na dopustu kao u momentu otmice Selimagića. 

Dakle, moja tumačenja "skalabužene optužnice" za ubistvo Mihajla Stupara samo kako bi se anulirale sve učestalije prozivke na račun Miodraga Bajića zbog oslobađajuće presude i nove objavljene informacije pogodine su mnoge, ali bez dovoljno moći za samostalno organizovanje ovakvih prebijanja. Trebao im je neko dovoljno blizak Jevđeniću, a kog sam zajedno sa njima "otresao" na blogu.

Ovo nas vodi ka izvorišnom tekstu koji sve pomenute udružuje u ozbiljnom problemu i aferi koja je izbjegnuta samo zato što nijedan drugi medij nije prenio nepobitno istinite informacije. Konkretno riječ je o tekstu DOKAZANO: Načelnik Goran Mikanović mjesecima znao za pripremanje ubistva kolege Bašića!. 

Podsjećanja radi prenio sam svjedočenja inspektora SIPA Saše Stojanovića kako je odmah po saznanju za Railićeve ubilačke namjere prema prijedorskom načelniku poznate informacije prenio kumu i kolegi Goranu Mikanoviću, a koji je odlično znao na koga se pripreme zločina odnose i ništa nije preduzeo. Pritim sam objasnio kako je ranije uhapšeni inspektor Dejan Jurišić od Mikanovića doznao za sumanuti čin i jednako tako ništa nije uradio od zakonskih obaveza i da pomogne kolegi.

Mikanović je nedostupan naši organima, ali je fokus usmjeren na njegovog "kadra" Damira Hasanagića i još jednog inspektora za droge kom neću otkriti identitet. Kostrešević odlično zna ko je zatražio i ispratio Hasanagićevo saslušanje u bazi u Zalužanima pod sumnjom da je i on znao za pripremanje Bašićeve likvidacije i takođe zbog svojih kriminalnih interesa to prećutao. 

Pazite, običan građanin kad sazna za pripremanje ubistva, terorizma ili krivičnog djela te težine, a ne prijavi to nadležnim organima počinio je krivično djelo i - kažnjivo Krivičnim zakonom RS. Kvalifikovani oblik počinjenja postoji kada službeno lice propusti obavezno prijavljivanje i štetna posljedica nastupi, zbog čega sad Mikanovića i Jurišića čekaju zatvorske kazne.

Problem po direktora Kostreševića jeste što od starta ukazujem da su svi inspektori za droge i poslušnici Gorana Mikanovića, inače u Prijedoru dobro poznati kriminalci, znali za pripremanje ubistva načelnika Bašića i brojnim radnjama doprinijeli takvom ishodu. Pohvalio sam ga kada su ove bitange saslušavane, ali i njega i ministra Sinišu Karana mjesecima prozivam zbog očigledne zaštite policijskih narko dilera koji su nečinjenjem saučestvovali u ubistvu svog kolege. 

Moji navodi dosad su na Tužilaštvu i Sudu BiH dokazani spram Juričića i Mikanovića, a biće i kod Hasanagića i drugih koje su "obrađivali" Kostrešavić i nesposobna pijandura Mladen Marić - kog sam davno raskrinkao tekstom NEMA ŽAŠTIĆENIH: Javno saslušanje "neorganizovanog" načelnika Mladena Marića. 

Prvih dana po ubistvu mog druga Radenka Bašića decidno sam navodio i objelodanjivao dokaze da su u PU Prijedor MJESECIMA ZNALI šta se priprema i kontinuirano pomagali nalogodavcu Daliboru Railiću i egzekutoru Aleksandru Miljatoviću. Kao i da nije trebalo pohapsiti i prebijati onolike ljude, nego inspektore za droge i Gorana Mikanovića, a za koje je državno pravosuđe dokazalo da su znali ko i šta je pripremao oko tog zločina i potvrdilo moje navode.

Svoje navode sam dokazivao preko otmice Jasmina Selimagića, gle čuda takođe ubijenog, ali uz isticanje činjenice da je upravo načelnik Bašić na tom krivičnom djelu razotkrio veze između kriminalnih grupa Dalibora Railića i Zlatana Ćuka. Načelnik Bašić je razotkrio i zadokumentovao krimilalne veze koje su kasnije potrvrđene kriptovanom komunikacijom i kao takve našle se u optužnici za njegovo ubistvo, a šta sam startno prezentovao tekstom TUŽILAŠTVO BIH UKLAPA KOCKICE: Od orgija Tijane Ajfon, preko otmica zbog droge do ubistva načelnika Bašića.

Kada otvorite link sa gornjim tekstom i vidite koje sve akcije, hapšenja sa zapljenama droga i pritvaranja sam povezao dolazite do NARKO MREŽE koju je Bašić istražio i kao takvu zadokumentovao, no prijedorsko banditizovano pravosuđe je pokrilo Aleksandra Miljatovića i svi znamo da je to učinjeno po dogovoru sa Daliborom Railićem! Kako sam nebrojeno puta navodio Selimagićeva otmica počinjena je zbog duga za drogu vrijednu 30.000 eura prema Daliboru Railiću (i Zlatanu Ćuku!). 

Morao bih provjeriti datume, ali mislim da je ključan 19. januar 2022. godine, kada načelnik Bašić svom pretpostavljenom Sretoji Vujanoviću prosljeđuje brojne fotografisane dokumente, a aktuelni stručni savjetnik ministra Siniše Karana neka objasni u koju svhu ih je iskoristio. Neka iz MUP-a Republike Srpske kažu je li im Vujanović te dokumente predočio po ubistvu načelnika Bašića kao prve tragove ka kriminalu koji je ovaj istraživao i zbog čega je glavu izgubio.

Danas nepobitno znamo da je Aleksandar Miljatović tokom januara uveliko realizovao pripremanje i čak neuspjele pokušaje likvidacije načelnika za kakvu je SIPA doznala još sredinom januara, a inspektor Saša Stojanović je na suđenju svjedočio kako je informacije prenio visoko rangiranom načelniku u PU Prijedor Goranu Mikanoviću. U stvari znaju čitaoci mog bloga pošto drugim medijima takva UDARNA VIJEST nekim čudom danima "promiče".

Zato nije promakla tužiocima i istražiteljima Tužilaštva BiH, pa su umjesto sada nedostupnog Mikanovića fokusirani na njegovog najbližeg saradnika Damira Hasanagića i druge inspektore te kriminalne grupe narko dilera. Odlično je ovo poznato direktoru policije Siniši Kostreševiću, kom valja objasniti kako njegova "silna unutrašnja istraga" nije otkrila kobna dešavanja o kojima inspektori SIPA svjedoče na suđenju za ubistvo njegovog načelnika. I kog zajedno sa ministrom Karanom zbog ovakvih "propusta" sve češće javno kritikujem.

Treba li moje ranije prozivke svesti na ime mog drugog "prijatelja" Dragana Jevđenića, desne ruke Kostreševića dok smo zajedno radili, ili sam ih bar smatrao takvima pa sam izbjegavao direktna pominjanja. Nebrojeno puta sam apostrofirao da je Aleksandar Miljatović pušten na uslovni otpust prije izvršenja kazne zbog prethodnog ubistva i taj period je iskoristio za pripremanje i višestruke pokušavanje likvidacije načelnika Bašića.

Ne moram izreći nečije ime kad propisi i fakti, baš kao i pojedinačni pravni akti, decidno kazuju ko je sve involviran u Miljatovićevo ranije puštanje iz zatvora i takvo POMAGANJE u počinjenju novog zločina. Obzirom da sam odmah po otkrivanju počinioca ubistva ukazao na ovu činjenicu, te istu ponovio bar stotinu puta, računajte koliko dugo indirektno prozivam direktora zatvora Dragana Jevđenića. I motivišem na onakvo brutalno prebijanje.

Možemo slobodno govoriti o mom prbijanju kao opasnog svjedoka u predmetima ubistava Radenka Bašića, Mihajla Stupara i Jasmina Selimagića, odnosno protiv narko mafije koja je organizovala i počinila ista? O jednako opasnim napadu poput onog od 3. septembra 2018. godine kada sam 13 dana ranije za teško ubistvo Davida Dragičevića prijavio ministra Lukača, direktora policije Ćuluma, načelnike Ilića i Ivanića, te tužilačke bitange Lepira i Vreću. 

U predmetu ubistva Davida Dragičevića sam još uvijek jedan od dosad poznatih svjedoka, a čitaoci mog bloga odlično vide kako javno svjedočim povodom ubistava Bašića, Stupara i Selimagića. Na traženje čitalaca otkrio sam pozadinu potvrđivanja "skalabudžene optužnice" protiv Marka Momića za ubistvo Mihajla Stupara samo kao sredstva splašnjavanja afere oslobađajuće presude Siniši "Kinezu" za ubistvo Slaviše Ćuluma. I nagovijestio poznavanje ključnih veza kakve su iznjedrile skandaloznu presudu, a sve potkrijepio linkovima na tekstove u kojima sam prognozirao takav ishod.

Ogorčen aktuelnim dešavanjima očigledno sam pretjerao u objavljivanju sadržaja koji raskrinkavaju mnoge i time ih udružuju u motivima da onakvim prebijanjem pokušaju zastrašiti mene i porodicu. Ili me čak eliminisati kao opasnog svjedoka kao septembra 2018. kada sam se u policijskom pritvoru morao isjeći u spašavanju golog života, a koji su definitivno sačuvali moji saborci iz Pravde za Davida organizovanjem dolaska na proteste u Prijedoru.

Korištenjem istog "prekršaja" sa preinačavanjem novčane kazne u zatvorsku poslata mi je jasna poruka šta mi se može PONOVITI i odlično sam je razumio. Ponavljam, nikakve namjere da me sprovedu na izdržavanje kazne nije bilo i taj dio sam startno ukazao. Uostalom, neka direktor Dragan Jevđenić objelodani potvrdu o mom prijemu u zatvor, kakvu su zakonski obavezni izdati osuđeniku odmah po prijemu, a meni nije uručena. Koliko sličnih kršenja zakona i propusta je još načinjeno u ovom sumanutom činu pokazaće istraga.

Gornja fotografija prezentuje JEDINI DAKAZ, bar meni izdat, da sam od strane sudske policije uhapšen i sproveden u KPZ Banja Luka, te tamo držan i poslije isteka vremena kada sam morao biti pušten. Pitanje da li bi mi i ovaj dokument uručili da nije bio naophodan za moj otpust sa UKC-a Banja Luka. Predsjednici Osnovnog suda u Prijedoru Danijeli Elenkov, po čijem nalogu sam sproveden, iz bolnice (putem zatvorske uprave) istog dana podnio sam zahtjev za hitno prekidanje izdržavanja kazne i ujedno je obavijestio o premlaćivanju.

Istog dana na mojim kanalima objavljena je uplatnica na 500,00 KM  kao dokaz da je kazna uplaćena u cijelosti, ali da me i nadalje protivpravno drže u zatvoru. Vajna prdsjednica suda od nadležnih službi i direktnom komunikacijom preko moje porodice obaviještena je o ovim odlučnim činjenicama, no sve je ignorisala i ostavila me NEZAKONITO da noćim vezan od strane zatvorskih čuvara za bolnički krevet. 

Nakon par dana kući mi je dostavila rješenje o prekidu kazne i to je tek tema kojom ćemo se uskoro baviti. Uglavnom, predsjednicu suda Danijelu Elenkov tretiram kao direktnog počinioca teških krivičnih djela u domenu torture, a čija posljednja inkriminisana radnja je rezultirala mojim nezakonitim sprovođenjem u zatvor i prebijanjem. 

Elem, nema Elenkova moć i uticaj za samostalno organizovanje i počinjenje ovakvog krivičnog djela, nego je morala imati saizvršioce na položajima poput direktora zatvora i direktora policije. Uz unaprijed datu garanciju da neće biti krivično gonjena. Ima li saizvršilaca iznad nivoa Jevđenića i Kostreševića pokazaće istrage, kako oficijelne tako i moje privatne, no objasnio sam motive ove dvojice u pokušaju mog zastrašivanja kao opasnog svjedoka ili čak ponovljene "pritvorske" likvidacije.

Za puno razjašnjavanje ovakvih situacija treba vremana i znanja kako prikupiti potrebne dokaze, gdje ću poseban fokus imati na činjenjima i nečinjenjima mojih "prijatelja". Indirektnu poruku da više nisam pod "zaštitom" Siniše Kostreševića odlično su razumjeli zainteresovani i to se odlično vidi po prijetećim komentarima kakve pojedini pišu na mom blogu, a nisam stigao pregledati druge naloge. Uz sramno i bezobzirno pominjanje moje djece kao meta novih ugrožavanja. 

Vidim koliko je Kostrešević posvećen ubistvu i sahrani bijeljinskog policijskog inspektora Nenada Markovića i razumijem da nema vremena za "sitnice" poput mojih. Baš kao što odlično uočavam razlike u njegovim javnim nastupima spram ubistva načelnika Bašića. Upravo zato nadležnim službama sugerišem da provjere ranija angažovanja inspektora Markovića protiv biljeljinske narko mafije, a gdje sam već objavio kako je Bašić kriminalne veze sa Prijedorom zaživotno otkrio i zadokumentovao. Njegove operativne podatke (zadokumentovane!) potvrđuje optužnica za njegovo ubistvo!

Danas "ptice na grani" znaju da je ključni motiv ubistva načelnika Bašića bio u njegovoj istrajnosti istrage ubistva Mihajla Stupara, kao svjedoka-saradnika protiv Railićeve kriminalne grupe. Zato sam problematizovao podizanje optužnice od strane Railićevog dokazanog zaštitnika Mladena Mitrovića i njenog ekspresnog potvrđivanja (istog dana kada je i sačinjena) od strane pravosudne bitange Duška Miloice.

Opet nadležnim službama sugerišem da provjere koliko Mitrović i Milojica ovakvom "skalabuženom optužnicom" po ko zna koji puta pomažu Daliboru Railiću u izbjegavanju krivične odgovornosti za ubistva i organizovani kriminal. Jednako kao što je predsjednica suda Danijela Elenkon svojim "propustom" direktno produkovala oslobađajuću presudu Daliboru Railiću i Vanji Vukoviću za pokušaj ubistva Mihajla Stupara iz 2018. godine. Normalno, pod službama ne podrazumijevam MUP RS. 

U tekstu koji je predstojao mom sprovođenju u zatvor ukazao sam na direktne veze Elenkove i Mitrovića sa Railićevom organizacijom, te kako njen sin djeluje unutar iste i zbog čega je uhapšen i prebijen povodom Bašićevog ubistva. Sumnjam da im je retard imao šta konkretno otkriti, pa se vraćamo na moju odmah objavljenu tvrdnju kako je trebalo pohapsiti i istim metodama ispitati Gorana Mikanovića i druge policijske kriminalce u PU Prijedor. 

Inspektor SIPA Saša Stojanivić je na suđenju najbolje dokazao utemeljenost mojih navoda da su prljavi policajci odreda znali za pripremanje ubistva svog načelnika i ništa nisu preduzeli, čime su počinili teška krivična djela - te da ih vrh MUP-a Republike Srpske štiti od krivične odgovornosti. Potvrdivši ono šta sam više puta objavio vezano za prethodno priznanje inspektora Jurišića u Tužilaštvu BiH. Sad je pitanje koliko dugo će Damir Hasanagić i drugi izdržati dok ne priznaju ono šta se masovno zna, a "stručnjaci" direktora Kostreševića su propustili utvrditi i procesuirati.

No, moj najteži "grijeh" jeste što sam JEDINI objavio svjedočenje inspektora Stojanivića i ujedno objasnio od koga su inspektori odani Goranu Mikanoviću mjesecima ranije doznali za pripremanje ubistva svog načelnika. I time pokrenuo niz aktivnosti službi angažovanih u našem gradu od strane kojih je izvedena "kriminalistička klopka" dojavom o posjedu droge kod O.K. iz Prijedora i potonje praćenje dešavanja. Vide profesionalci da kroz Prijedor cirkulišu veće količine droga negoli u "mandatu" Dalibora Railića i sasvim očekivano organizuju ovakve akcije.

Ukoliko je nekom bio cilj da prebijanjem i demonstracijom šta mi se može dogoditi ukoliko nastavim ovako javno i preko posrednih komunikacija pomagati službama angažovanim na našem području ovim tekstom prezentujem koliko je takav naum uspio. Jednostavno svima zainteresovanima javno ukazujem gdje treba obratiti pažnju oko razbijanja organizovanog kriminala i u kom pravcu idu moje sumnje oko zataškavanja. Kako su pojedini "prijatelji" odaslali mi jasnu poruku tako im uzvraćam da sam istu odlično razumio.

Samo nećemo na ovome stati...!!!

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter