Jedna službena zabilješka pobija sve montirane postupke protiv mene i dokazuje surovu istinu kakvim gadostima se bave pravosudni i tužilački moćnici. Progon blogera koji ih raskrinkava ima prioritet spram akcije "Roma" i zato nakon šest mjeseci nema nijedne optužnice za onoliku pronađenu drogu.
Medijska top tema moguće već sa današnjim danom biće bjekstvo ili hapšenje Dražena Vrhovca nakon što je Agencija za istrage i zaštitu BiH - SIPA privela kraju istraživanje njegovog kriminala, a kako sam to najavio tekstom Ko "ucjenjuje" našmrkanog piromana Dražena Vrhovca?!. Je li Vrhovac izbjegao hapšenje bjekstvom iz zemlje danas bi trebali konkretno znati, no moji izvori govore o prevođenju nekretnina i računa na druge osobe i drugim pripremama bjekstva intenziviranih posljednjih dana.
Prije par dana bio je kod Milorada Dodika koji je za Vrhovca imao svega šest minuta vremena. Prijem je trajao od 16:55 do 17:01 časova, a suze i preklinjanja nisu pomogle. Vidili ste i Dodika uplakanog nakon posljednjeg ročišta na Sudu BiH pa sami zaključite koliko empatije može imati za suze "piromana" Vrhovca.
Jesu li inspektori SIPA došli do snimaka na kojima Vrhovac priča da su IRB zapalili kako bi kupili novu zgradu vrijednu 100 miliona maraka, kako to objašnjavam tekstom sa gornjeg linka, nije mi poznato, ali i prije moje objave bio je na vrhu njihovog interesovanja. Nešto kontam da zgrada Dodikovog kuma Mile Radišića koju nikako ne uspijeva prodati Upravi za indirektno oporezivanje vrijedi 100 miliona maraka, međutim inspektorima ove policijske agencije takođe je poznata takva "podudarnost".
Jednako odlično inspektori SIPA znaju porijeklo "investicija" Vrhovca i braće Milaković od Prijedora do Dubaija, odnosno o kakvom pranju novca je riječ. Korisnici bloga zainteresovano prate žuste rasprave u komentarima sa Sašom Milaković i njegovim botovima, baš kao što to čine iz policije i drugih službi zainteresovanih za brojna dešavanja kojima se bavimo.
Za dalji tekst važno je samo da policijske snage ove zemlje imaju kapacitiranost za istrage protiv političkih i instutucionalnih bandita koji su sebe smatrali nedodirljivima. Baš kao što su pripadnici PU Prijedor dokazali sposobnost razbijanja lokalne narko mafije, kako sam to sa bolničkog kreveta PRVI objavio tekstom DRAMA U PRIJEDORU: Konačno razbijanje narko organizacije Dalibora Railića.
Prijedorčani su posljednjih dana gadno i masovno ljuti zbog puštanja iz pritvora svih uhapšenih u akciji "Roma" obzirom da nakon šest mjeseci tužilaštvo nije podiglo nijednu optužnicu. Mogli su optužiti bar one kod kojih su policijski službenici prilikom pretresa pronašli drogu ili konkretne dokaze nabavljanja, proizvodnje i prometa opojnih droga.
Kako ne bi bilo zabuna pritvor je privremena mjera vrlo ograničenog pravnog dejstva i ne smije služiti za "kažnjavanje" prije suđenja. Sa te strane stoje prigovori prijedorskim tužiocima da su osumnjičene mogli pustiti iz pritvora mnogo ranije ukoliko nije bilo osnovane sumnje za podizanje optužnice, bilo sve ili pojedine iz ovog krivičnog predmeta.
No, ključno pitanje glasi: zašto za bar dio pritvorenika nije uslijedilo podizanje optužnice? Šta imaju šest mjeseci razvlačiti istragu protiv onih u čijem posjedu je nađena droga? U konačnici šta uopšte rade prijedorski tužioci?! Ovim dolazimo do naslova teksta i surove istine.
Mega kriminalcu Mladenu Mitroviću odgovaralo je da se prisloni uz policiju na održanoj presici kao svojevrsno "pranje biografije" prije prelaska na novu funkciju Glavnog tužioca OJT Banja Luka. Sa druge strane svojim poslušnicima dao je zadatak da maksimalno moguće opstruišu i odugovlače istragu kako bi zbog izostanka optužnice sve uhapšene pustili iz pritvora.
Svojim poslušnicima dao je još jedan zadatak i to PRIORITETAN, a naprosto da se fokusiraju na montirane i teško nezakonite istrage i optužnice protiv mene i mog sina. Strpljivo sam čekao da dođem u posjed dokaza i spisa saobraćajne nesreće mog Dule i sad mogu otvoreno i argumentovano progovoriti o tom slučaju.
Svašta sam na raznim portaloidima i čak na svom blogu čitao o toj saobraćajki, a najčešće da je Dule pijan i drogiran vozio divljačkom brzinom i zamalo "ubio" povrijeđenog mladića. Mali Bešir molio je Dulu da ga poveze kući pošto nije imao prevoza i ovaj mu je izašao u susret nemajući predstave koliko je porodica Bešir pokvarena i na šta je sve spremna.
Pazite, osiguranje je po našim indirektnim saznajima u tom odštetnom zahtjevu isplatilo oko 29.500 KM, a tek ću se pozabaviti konkretnim podacima. Povrede jesu bile ozbiljne, liječenje i rehabilitacija trajali su oko pola godine, no mali Bešir je ubrzo poslije toga počeo raditi ovde, a zatim u Njemačkoj i to u struci kao farmaceutski tehničar tako da očigledno nema trajnih posljedica po zdravlje.
Sumnjam da danas u Njemačkoj mjesečno zarađuje bolje negoli što je inkasirao za tih dva mjeseca intenzivnog liječenja i oporavka, a onda još četiri mjeseca kod kuće i u banji. To mu dođe aman 5.000 mjesečnog prihodovanja iliti ukupno 29.500 KM. Problem je što Beširima taj iznos nije dovoljan, pa bi sad postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom od mog Dule da naplate šta znam koliko.
Nema šta tužilačko smeće Irman dedić i Mitrovićev slijepi poslušnik nije pokušao u pakovanju optužnice protiv mog Dule, a da bi na kraju tvrdio kako je NEHATNO sletio sa ceste zato što je jeo prilikom vožnje. Od starta ima svjedočki iskaz da su Dule i njegov drug jeli u jednoj prijedorskoj pekari kad je došao mali Bešir i molio da ga povezu, pa po završetku obroka krenuli ka Ljubiji.
Malom Beširu je stalo da Dule bude kažnjen i tako u krivičnom postupku ostvari postavljeni odštetni zahtjev, pa ima razloga da laže kako ga je "upozoravao" da zaustavi vozilo dok ne pojede šta znam kakvo jelo i to nije sporno. Problem je što čvrsti dokazi pobijaju njegove laži!
Uglavnom, nema pijanstva i droge kako se ovde često navodilo i to po skrining testovima na licu mjesta i nalazima krvi i urina po izuzetim uzorcima koje je Dule DOBROVOLJNO DAO, odnosno nije tražio naredbu suda. Za razliku od vozila koje su Irman Dedić i inspektor Saša Gajić nezakonito oduzeli bez naredbe i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. I danas vozilo nezakonito drže na policijskom depou.
Što se tiče brzine usljed preticanja postoji 32 km/h prekoračenja iznad dozvoljene, bar po nalazu vještaka saobračajne struke, no to je u domenu prekršajne odgovornosti. Elem, nalazom poznatog mračnjaka Željka Karana ćemo se gadno pozabaviti i to u zasebnom tekstu kako ovaj ne bi otišao u beskraj. Bitno je stanovište vještaka da su i Dule i Bešir povrede zadobili usljed nekorištenja sigurnosih pojasa, dok se suvozač pametno vezao i prošao bez povreda.
U Dulinom predmetu uloženi su prethodni prigovori i sad čekamo odluku kadije Predraga Tepića da bih se još jednom pozabavio njegovim "kompetencijama". U krivičnim postupcima morate imati taktiku i dinamiku odbrane, a šta sad demonstriram spram pokušaja održavanja glavnog pretresa za "ugrožavanje sigurnosti" policijske kriminalčine Danka Karanovića.
Sudija Zoran Milojica ufurao sebi da mene može preveslati započinjanjem glavnog pretresa bez odlučivanja po prijedlogu obustave postupka zbog zastare. Krajem prošle godine imenovan je za "stalnog" sudiju (dotad je bio dodatni) i sa te strane trebaju mu decenije iskustva da bi meni mogao podvaljivati jeftine fore. U zahtjevu za njegovo izuzeće sam "održao pravno predavanje" kompletnom Osnovnom sudu u Prijedoru oko instituta zastare, a kako ne bi i nadalje izvaljivali pravne nebuloze.
Na institutu zastare insistiram samo zbog slučaja vajnog ministra Dragana Lukača kako sam to objasnio tekstom LEX SPECIALIS LUKAČ: Ajmo vod'te blogera NA KLANJE, a inače mi odgovara brzo i efikasno suđenje kako bih došao do još više dokaza po kojima ču sve aktere ovog montiranog i teško nezakonitog postupka krivično goniti. I da dođem do dokaza poput ovog sa gornje fotografije kog su preko pet godina skrivali od mene i tako kršili pravo na odbranu.
U pitanju je službena zabilješka policijskog službenika koji je prisustvovao VERBALNOM SUKOBU između Danka Karanovića i mene, kako to i kvalifikuje na početku pismena. Dalje vidite kako potvrđuje moje navode i iz krivičnog predmeta i sa ovog bloga da je predmetom rasprave bilo zagorčavanje života od strane ove uniformisane bitange.
Za ovu pravnu stvar ključni su navodi da se Karanović udaljio od mene i počeo penjati uz stepenište kad sam mu dobacio da ću objaviti na blogu kako ću ga ubiti. Udaljenost je bila preko 10 metara i naoružan policajac sa te distance ne može se uplašiti nenaoružane osobe i kad bi bili sami, a kamoli usred zgrade policije. Može ako LAŽE poput ovog ljigavca koji se uplašio krivične prijave i lažnim iskazom pokušao izbjeći odgovornost.
Druga određujuća činjenica jeste da se Karanović vratio do mene i pozivao me napolje na tuču i pritom nudio da skine opasač (sa pištoljem). U postupku tvrdi da strahuje za svoj život i sigurnost porodice dok po ovom svjedoku predlagao je tuču. Jedno isključuje drugo i moguća je samo jedna istina kakvu zastupam od samog događaja iz jula 2019. godine kada sam prijavio Danka Karanovića zbog počinjenog krivičnog djela.
Od prvih preduzetih radnji u krivičnom i disciplinskom postupku protiv mene MUP RS, tužilaštvo i sud imaju ovu službenu zabilješku policijskog službenika i svjedoka, a iz koje se vidi da nema govora o postojanju STRAHA kod Karanovića kao neophodne pretpostavke postojanja krivičnog djela. Znači vratio se do mene i pozivao me napolje da se fizički obračunamo!
Sad pitam MUP RS kako je moguće da su me oglasili disciplinski odgovornim za "strašenje" jadnička Karanovića i kaznili me prekidom radnog odnosa? Nisu mi vjerovali da đubre laže zbog straha od krivične odgovornosti identično kako su to već jednom učinili on i Dalibor Ivanić u vrlo sličnoj situaciji. Meni i ne moraju vjerovati, ali službeno pismeno ovog svjedoka potkrepljuje moje tvrdnje i zato je godinama SKRIVANO od mene. Baš kao što mi do danas ne daju pristup dokazima ranijih prijava i obraćanja zbog maltretiranja od strane Karanovića.
Istovremeno pitam tužilačke bitange Mladena Mitrovića i Ljubu Macanovića kako su pored jednog ovakvog dokumenta sprovodili istrage i na kraju me čak optužili za nepostojeće krivično djelo? Imam potrebnu dokumentaciju i još kako će svoje postupke objašnjavati u krivičnom postupku protiv njih, a zato mi je bitno uvodno pomenuto funkcionisanje policije. Znate, mora neko ove barabe uhapsiti.
U konačnici pitam predsjednicu suda Danijelu Elenkovu i njene kadije Predraga Tepića i Zorana Milojicu kako je moglo doći do potvrđivanja skandalozne optužnice i započinjanja suđenja pored samo ovog jednog dokaza, a znaju šta sam im još dostavio uz podneske. Malo im što ubice i narko dilere oslobađaju, nego bi sudili onome koji ih javno raskrinkava. Dno dna.
Ukoliko niste shvatiti zašto je nakon šest mjeseci izostala bar jedna optužnica za kaciju "Roma" eto vam objašnjenja. Ili treba da objavim sijaset urgencija, požurnica i drugih akata hitnosti u postupcima protiv mog sina i mene? Toliko im se žurilo da preko montiranih postupaka utiču na moje objave na blogu da nisu imali vremena baviti se "sitnicama" oko višestrukih povratnika u dilanju droga.
Nema veze što prijedorsku i drugu djecu truju drogama, što ubijaju svjedoke i policijske načelnike, što organizovani kriminal vlada državom, samo je bitno sakriti surovu istinu i iz javnog života eliminisati blogera koji ima petlje baviti se kriminalizacijom organa i institucija. Zato me godinama povlače po sudovima, pa sve do brutalnog prebijanja u zatvoru, a sad i na djecu udaraju koja su gadno propatila samo zato što im je otac bio najbolji kriminalistički inspektor ove zemlje.
Bojali su me se kao inspektora i jednako me se boje kao blogera, ali ne u smislu mojih "prijetnji" da ću ih ubiti, nego da ću ih pozatvarati do kraja njihovih bijednih života. Da sam ikad pomislio nauditi im na drugačiji način ne bi morali izmišljati "ugrožavanja sigurnosti" i to u oba slučaja da izbjegnu odgovornost za počinjena krivična djela. Znaju oni odlično šta su stvarni uzroci njihovih strahova, a svode se na jednu riječ - ROBIJA.
Vidite kako objavljivanje samo jednog dokumenta sve laži i podmetanja policijskih i pravosudnih bitangi razara iz temelja, a sličnih u posjedu imam na stotine i odlično znam gdje treba tražiti one koje nemam. Zato mi je bitno da postoje inspektori SIPA ili naše policije da realizuju službene radnje koje predložim prijavama i onda prikupljene dokaze valjano obrade. Potom i da POHAPSE bitange koje su umislile da mogu neograničeno zloupotrebljavati položaje i moć proizašlu iz funkcija. Nastaviće se...
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter