Suludi zakoni Republike Srpske: Tjelesna povreda do jedne godine, prijetnja do dvije godine zatvora
Lex specialis Lukač: Ajmo vod'te blogera na klanje - Kad vas neko iznervira nemojte ni riječ progovoriti i rizikovati optuženje za ugrožavanje prijetnjom, nego se latite noža i kasapite do mile volje. Ukoliko nekog verbalnom prijetnjom uplašite zaprijećena kazna je do dvije godine zatvora, dok za nanošenje tjelesnih povreda možete "dobiti" najviše godinu.
Davne 1994. godine zarobljenom Nedžadu Dizdareviću, sićunavom mladiću od 21 godinu, za potrebe snimanja "suđenja" nabijaju crveni fes na glavu. Potom mu za svega nekoliko sekundi mlad' major Dragan Lukač presuđuje i naređuje: "Ajmo vod'te ga". I nesrećnik je zaklan na licu mjesta, baš kao i dva dječaka zarobljena 1995. godine kod Sanskog Mosta.
Možda je Nedžad prepoznao svog saborca na strani Alije Izetbegovića dok je Lukač bio pod komandom Rame Brkića ili iz kamiona Zelenih beretki kojim se vraćao sa krupskog ratišta, opisano u tekstu Ministar Lukač opoganio spomenik poginulim srpskim policajcima!. Ko će znati kad mrtva usta ne govore.
Ubica Nedžada jeste osuđen za ratni zločin, no Dragan Lukač nikad nije procesuiran po komandnoj odgovornosti, pa mu se ovakvo presuđivanje po kratkom postupku "osladilo" i sa istom praksom nastavlja decenijama potonje. Meni je u direktnom televizijskom prenosu sudio i presudio na sjednicama Narodne skupštine Republike Srpske, a moglo mu se pošto je zločinački režim umobolnika Lukača imenovao ministrom.
Prvo sam na osnovu zakona i mojih kompetencija podnio prijavu tužilaštvu sa kvalifikacijom "Teško ubistvo" Davida Dragičevića - nasuprot 100 dana upornog nastojanja da zločin lažno podvedu pod zadesno utopljenje. Zatim sam Lukača i ostatak tužilačko-policijske bratije procesuirao za krivična djela počinjena radi zataškavanja ubistva, lažnog prijavljivanja zadesa, podmetanja dokaza i niza drugih zloupotreba službenog položaja.
Umjesto činjenica koje je utvrdio anketni odbor skupština se bavila "pokušajem ubistva načelnika Dalibora Ivanića" NEPOSTOJEĆIM PIŠTOLJEM i drugim lažima. U stvarnosti optužnicom se tvrdilo da sam nenaoružan sa najmenje 6 metara udaljenosti i dok me je držao njegov bodigard Danko Karanović rekao Ivaniću da ću ga ubiti, a od čega se on "nasmrt preplašio", no kad su mogli ubistvo Davida kavalifikovati utopljenjem šta se imamo čuditi izmišljanju pokušaja ubistava.
Kako bi shvatili sumanutost sistema u kom živimo navodim jednu egzaktnu činjenicu. Za krivično djelo "Ugrožavanja sigurnosti" (verbalnom prijetnjom) Krivičnim zakonikom RS zaprijećena je novčana kazna ili ZATVOR DO DVIJE GODINE. Zaštitni objekat ovog krimena su "slobode i prava građana" za razliku od prethodnog poglavlja zakona koji "život i tijelo" pozicionira kao najvišu vrijednost krivične zaštite.
Krivično djelo "Tjelesna povreda" propisano je kao kao oblik zaštite života i tijela sa zaprijećenom novčanom kaznom ili ZATVOROM DO JEDNE GODINE. Dakle, kada drugom prijetite napadom na život i tijelo i time proizvedete strah rizikujete dvostruko duži zatvor od nanošenja tjelesnih povreda - kakve sublimiraju i fizičku bol i patnju i STRAH. Čist idiotizam, zar ne?
Kad zakonske idiotarije prevedemo u praksu dobijamo da Dalibora Railića i Vanju Vukovića za napad noževima i nanošenje tjelesnih povreda sa 15 uboda i posjekotina svjedoku u krivičnom postupku protiv njih sud može kazniti maksimalno godinom zatvora. Prijetnjama su pokušavali svjedoka Mihajla Stupara primorati da promijeni iskaz od koga je nabavio drogu, a onda su "s riječi prešli na djela" i izmasakrirali ga da je jedva preživio.
Elem, na teško nezakonitu i sramnu optužnicu ozloglašenog prijedorskog tužilaštva sudija Predrag Tepić zaprepašćujuće donosi oslobađajuću presudu. Kako sam to u više tekstova detaljno objasnio Tepićeva "presuda" bila je u funkciji uvođenja predmeta u zastaru, nakon čega okorjelim ubicama i narko dilerima ne bi mogli suditi za ovaj realno gledano pokušaj ubistva svjedoka.
Zastara kao mehanizam izbjegavanja krivične odgovornosti i kazne vodi nas ka narednom primjeru vezanom za uvodno pomenutog notornog zlikovca Dragana Lukača. Konkretno za njegov napad na dječaka iz komšiluka Dejana Spasojevića ostala je upamćena rečenica: "Ne mogu shvatiti da neko može trpiti toliki bol, a ja sam ga 20 minuta lomio".
U slučaju osuđujuće presude Lukač više ne bi mogao biti ministar i zato novi Krivični zakon iz 2017. godine iliti Lex specialis Lukač sadrži teški idiotizm poput prednje pomenutog blažeg kažnjavanja nanošenja tjelesnih povreda od ugrožavanja sigurnosti prijetnjom. Radnoj grupi zaduženoj za izradu novog zakona Vlada RS, pa time i Lukač u svojstvu ministra, uputila je samo jedan amandman i tražila zaista skandalozno skraćivanje rokova zastare.
Umjesto ranijih pet godina za krivična djela sa zaprijećenom novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine novi Krivični zakon krati rok zastare na svega dvije godine, a onda i rokove za sva druga krivična djela. Ma raj za kriminalce nastupio je te 2017. i trajao do 2021. godine kada izmjenama vraćaju pet godina, a samo kako jedna bitanga ne bi bila kažnjena i time sačuvala ministarsku fotelju.
Pazite šta vajni ministar izvodi. Na jednoj strani Lukač gura donošenje zakona u cilju izbjegavanja sankcije za počinjeno krivično djelo, dok na drugoj TRI PUTA traži odlaganje ročišta u postupku za "lomljenje" mlađanog Spasojevića. Okorjeli zločinac svojim interesima podređuje i vladu i skupštinu i sud, odnosno sva tri stuba vlasti u parlamentarnim demokratijama.
Nakon stupanja na snagu Lex specialis Lukač ministarska bitanga od suda traži primjenu novog Krivičnog zakona kao povoljnijeg za optuženog i obustavu suđenja zbog nastupanja apsolutne zastare. Iako je bilo osnova za odbijaje njegovog zahtjeva, posebice zbog zloupotreba službenog položaja i političke moći, sud mu udovoljava i tako ga oslobađa odgovornosti za "lomljenje 20 minuta uz trpljenje neshvatljive boli" Spasojevića. Dječaka koji je samo branio sestru od tuče i maltretiranja druge djece, a među nima i Lukačevog sina.
Treći primjer opet se odnosi na Dragana Lukača, sad već povratnika/ponavljača u činjenju nasilničkih krivičnih djela, odnosno suđenje za krivična djela "Ugrožavanje sigurnosti" i "Tjelesna povreda" počinjena na sjednici skupštine i na štetu tada narodnog poslanika Draška Stanivukovića. Kao što znate prvostepeno je osuđen na baš sramotnih 300 KM, a onda je viši sud taj iznos povisio. Za ovu temu važno je da govorimo o presudi zbog dva krivična djela - ugrožavanja sigurnosti i tjelesne povrede.
Sad se možemo vratiti na pomenuti "pokušaj ubistva" načelnika Dalibora Ivanića, kada je sud samo verifikovao "presudu" donesenu na sjedici Narodne skupštine i sa ministrom Lukačem kao tužiocem. Suđeno mi je za "Ugrožavanje sigurnosti" načelnika verbalnom prijetnjom da ću ga ubiti - nakon što je grubo zloupotrebio policiju za maltretiranje moje porodice, uključujući i djecu tada staru 7 i 11 godina.
Pokušao sam zatražiti objašnjenje za zaista sramno strašenje i maltretiranje moje porodice kad me je fizički napao Ivanićev bodigard Danko Karanović, a nikakve prijetnje nisam izustio i to sam tokom suđenja jasno dokazao. Ništa se ne bi desilo da sa lica mjesta nisam pozvao dežurnog tužioca i prijavio Ivanića i Karanovića za krivična djela nad mojom porodicom i napada na mene, te tražio izlazak na lice mjesta radi uviđaja i razjašnjavanja činjenica.
Kako bi izbjegli krivičnu odgovornost Ivanić i Karanović slagaše da sam rekao: "Ubiću te" iako treći svjedok to nije potvrdio - pošto nije mogla čuti ono šta nisam rekao. Za razliku od svog tadašnjeg ministra nisam se pozivao na zastaru, nego baš suprotno forsirao suđenje kako bih istjerao na čistac laži i nebuloze opskurnih likova poput Ivanića i Karanovića.
Prednje sam morao pomenuti zbog narednog primjera nakaradnog zakona i još nakaradnije pravosudne prakse. a usljed čega sam pokrenuo inicijativu Pravda za inspektora Borislava Radovanovića!. Mafijaški sudija Predrag Tepić, poznat po oslobađanju Railića i Vukovića za brutalan napad noževima na svjedoka Stupara, a kako bi predmet uveo u zastaru, za mene ima potpuno drugačije aršine.
Na suđenju za "ugrožavanje" Ivanića svjedok Danko Karanović sebe je opisao kao majstora džudoa i specijalca u punoj kondiciji, ma ispade od njega heroj, a glupan je zaboravio da me je u međuvremenu prijavio za "Ugrožavanje sigurnosti" na sopstvenu štetu. U izjavi tvrdi da zbog moje prijetnje "strahuje za svoj život i sigurnost porodice".
Pazite, načelniku Ivaniću nisam prišao bliže od šest metara kad sam mu navodno prijetio, dok je razdaljina između mene i Karanovića bila dvostruko tolika kad se jadniče uplašilo za život i porodicu. Gdje samo nađe porodicu, je*em mu "ugroženu porodicu". Moja malenkost opet nenaoružana uplašila naoružanog pripadnika žandarmerije u prisustvu drugih jednako naoružanih policajaca i usred zgrade policije sa ko zna koliko naoružanih u blizini. Takva bajka u obdaništu ne bi prošla.
Elem, esencija teksta je na temi zastara krivičnog gonjenja i valja nam se tu fokusirati. U momentu "ugrožavanja" Danka Karanovića na snazi je bio Krivični zakon iz 2017. godine, a po kom je relativna iliti zakonska zastara krivičnog gonjenja za ovo krivično djelo nastupila tri godine nakon počinjenja. Normalno, ukazao sam to prethodnim prigovorom na optužnicu i objavio na blogu.
Mafijaški kadija Predrag Tepić u odbijanju prigovora navodi kako se tok zastare prekida svakom novom procesnom radnjom u postupku, pa je tako tužilaštvo moglo podići optužnicu nakon četiri i po godine od događaja iako zakon nedvosmisleno utvrđuje zastaru nakon tri godine. Pritom je ispoljio teško neznanje elementarnih pravnih stvari.
Stoji u zakonu da se zastara prekida svakom radnjom preduzetom radi otkrivanja i gonjenja počinioca, ali ta odredba primjenjuje se kada je počinilac nepoznat, kada je u bjekstvu ili se zbog sličnih okolnosti postupak ne može voditi. Prekid toka zastare utvrđuje se pravnim aktom pravosudnog tijela i sa preciziranjem datuma, jer u suprotnom institut zastare ne bi imao smisla. Kako rekoh za mene važe drugačija tumačenja zakona naspram okorjelih ubica i narkodilera.
Zato krajem oktobra imam zakazan početak suđenja za "ugrožavanje" Karanovića iako je zastara vođenja postupka nastupila prije dvije godine i tri mjeseca. Moju malenkost ne zanimaju zastare i drugi oblici izbjegavanja sankcija, nego suočavanje sa lažljivom bitangom i njegovo raskrinkavanje. Ima da Karanovića demoliram u sudnici! Pravnički, normalno!
Taško je složene teme uprostiti samo na određujuće navode, ali valjda ste iz navedenih primjera shvatili suštinu. Po meni postoji ozbiljna zakonska anomalija kad za prijetnje imamo težu zaprijećenu kaznu negoli za tjelesne povrede. Uprošteno gledano, a po sudskom presedanu mafijaškog kadije Predraga Tepića, bolje je nakog iskasapiti nožem nego mu zaprijetiti.
Kad vas neko iznervira nemojte ni riječ progovoriti i rizikovati optuženje za ugrožavanje prijetnjom, nego se latite noža ili kakvog drugog podesnog predmeta i kasapite do mile volje. Samo pazite da povrede ne budu okvalifikovane kao teške. Ukoliko nekog verbalno uplašite zaprijećena kazna je do dvije godine zatvora, dok za nanošenje tjelesnih povreda možete "dobiti" najviše godinu. Svoj čin "pravdate" zakonskim odredbama i navedenim presedanima banjalučkog i prijedorskog pravosuđa.
Pored sramnog suđenja valja mi ići u KPZ banja Luka na dva dana zatvora zbog odbijanja plaćanja 100 KM novčane kazne za prekršaj koji nisam počinio. Novembra 2018. godine doživio sam poniženje kakvom se u snu nisam mogao nadati, a samo zato što sam pokušao prisustvovati JAVNOJ MANIFESTACIJI povodom pet godina od vraćanja statusa CJB Prijedor.
Pored niza prijetnji i uvreda Danko Karanović mi je rekao: "Je*em te u usta!, a poznati policijski narko diler i okorjeli kriminalac Dragan Stupar njegove riječi stavio je meni na teret u prekršajnom nalogu. Uvijek stojim iza svojih riječi i nijednom nisam negirao da sam nakon teških prijetnji, uvreda i poniženja, a sve zasnovano na direktnoj diskriminaciji, rekao: "Nabijem na ku*ac ovakvu Republiku Srpsku!".
Eto novog zakonskog paradoksa Lex specialis Lukač, pa za prekršaj nepristojnog ponašanja propisana zastara izvršenja sankcije nastupa nakon pet godina, dok za kasapljenje noževima ili "lomljnje 20 minuta" zastara nastupa nakon svega dvije godine. Zakon o prekršajima strožiji je od Lex specialis Lukač, odnosno nakaradnog Krivičnog zakona, a mislim da su oba donesena iste godine.
Znači, narednog mjeseca valja mi i u zatvor i na suđenje zbog Danka Karanovića kao korisnog idiota raznih centara moći sa kojima godinama ratujem. Evo punih 17 godina u kontinuitetu traje moja bitka sa zločinačkim udruženjem stvorenim unutar organa krivičnog gonjenja. Vazda me prijavljuju za "ugrožavanja" iako ih jedino ugrožavam nastojanjima da ih strpam na davno zaslužene robije.
Gledam redovita okupljanja ispred Suda BiH i traženja pravičnog suđenja za Milorada Dodoka. Vjerovatno misle na "pravičnost" iz primjera suđenja njegovom ministru Draganu Lukaču ili prijedorskim ubicama i narko dilerima kakva prednje pominjem. Zasigurno ne traže "pravična suđenja" kakva je režim nametao nama neistomišljenicima i oponentima.
Gdje je problem? Kristijan Šmit za donošenje zakona i stupanje na pravnu snagu odmah i objavljivanjem na sajtu OHR-a koristi pravne presedane Dodikovog "komandanta štaba" Radovana Viškovića iz 2020. godine. Kad režim protiv mene retroaktivno koristi propise sa kaznenim odredbama to se regionalno medijski promoviše, a kad Dodika stigne šta je činio drugima traži "pravično suđenje".
Ili kad Dodikov ministar u Krivični zakon uvodi skandalozne rokove zastare krivičnog gonjenja i istovremeno tri puta odlaže ročišta da bi se u izbjegavanju sankcije mogao pozvati na Lex specialis Lukač - i nemoralno postaje legitimno. Suštinski nije riječ o lex specialis propisu, ali pošto ne važi za nas obične smrtnike ovakva terminologija ima utemeljenje.
U konačnici Dodik nije počinio secesiju, nego samo prijeti istom. Problem je što krivični zakon njegovog režima za prijetnje propisuje teže kazne negoli za povređivanje, a kako to prednje detaljno obrazlažem. U naš pravni sistem uveo je presedane koji mu se sad obijaju o glavu i svi su krivi osim njega "ispravnoga".
Na mom Youtube kanalu imate snimke kada Lukač instruira da me zatvore u duševnu bolnicu, protjeraju odavde i kazne za nepostojeći pokušaj ubistva, a lako vam je naći snimak kad za nesrećnog Nedžada kaže "Ajmo vod'te ga" - nakon čega je zaklan. Da nije ovog bloga i poznatosti davno bi me sproveli na klanje kao Nedžada, na davljenje poput Davida ili vješanje u pritvoru kao Boška (šta su i pokušali).
Elem, mogli su Dodik i Lukač kako im drago kad su sebe poistovjetili sa Republikom Srpskom i samoproglasili čuvarima naroda dok se "njemački turista" po bukvalno istim matricama nije proglasio čuvarem Bosne i Hercegovine, pa smo tu gde jesmo. Dodik juče postupak pred Sudom BiH naziva farsom.
Eto, nije farsa bila kada ga je sudija Spasen Keleman prvostepeno oslobodio za arčenje narodnog novca u prvom premijerskom mandatu prihvatanjem navoda odbrane da su MIŠEVI POJELI DOKAZE. Tačnije miševi uništili dokaze. Pa su Milorad Novković i Želimir Lepir potvrdili sramnu presudu, nakon čega nastaje "srbački klan" pravosudne mafije - objašnjeno tekstom Kako je "Srbački klan" zagospodario Bosnom i Hercegovinom
Odnosno, neka Dodik odgovori ima li farse kad osvjedočeni siledžija Danko Karanović tvrdi da se uplašio za "svoj život i sigurnost porodice". Pa se u "silnom strahu" vratio 10-12 metara nazad do mene i nastavio sa prijetnjama i uvredama. Ma Karanović se uplašio baš kao što Dodik "čuva" Srpsku. Bar je lažljivu gamad lako provaliti.
Vidite da sam još februara mjeseca napisao istoimeni teksti i kreirao FB grupu Pravda za inspektora Borislava Radovanovica, već sa prvim radnjama režimske gamadi u montiranim postupcima čiji epilog tek slijedi. Opet su prešli "crvenu liniju" moje tolerancije i tek ćemo se baviti suđenjima preko kojih pokušavaju slomiti me i ugasiti ovaj blog.
Čekam dok preuzmem dokumentaciju, a onda će javnost doznati dokle se režim srozao u borbi sa ovim blogerom. Sa neizbježnim kadijom Tepićem. Kad udaraju na porodicu valja im znati da umijem uzvratiti na isti način - ukoliko su zaboravili ranije tekstove. Nisam im ja nesrećni Nedžad da me kolju bez otpora! Baš kao što nisam dijete poput Nedžada, Davida ili Dejana Spasojevića, nego vuk kog bi da ubije svaka fukara. Nastaviće se...
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
