Borislav Radovanović: Zašto nisam podržao izbornu kampanju Draška Stanivukovića

Borislav Radovanović: Zašto nisam podržao izbornu kampanju Draška Stanivukovića

Odgovor na naslovno pitanje vrlo je prost: Stanivuković je odradio izvanrednu izbornu kampanju - na kakvoj mu jedino mogu javno čestitati. Milorad Dodik očigledno je odustao od daljeg promovisanja svog kandidata Radojićića šta samo po sebi ukazuje koliko ubjedljivu pobjedu će postići hiperaktivni kandidat ujedinjene opozicije. Proanalizirajmo ključne momente Draškove pobjedničke kampanje.

Primiče se nedjelja, a time i politička promjena kakvu smo čekali preko dvije decenije. Dodikov režim neminovno gubi Banjaluku! Ovoga puta ne vodi bitku sa "papcima" Stevandićem i Čavićem, nego sa protivnikom kakav ima jasne ideje, ciljeve, planove i znanje kako materijalizovati pobjedu. Na sve to dolazi izvanredna energija i pobjednički mentalitet izgrađen još na opštim izborima 2018. godine.

Sjeća se javnost da sam povodom tadašnjih opštih izborima promovisao "mlade lavove", kako sam ih nazivao, Draška Stanivukovića, Jelenu Trivić i Adama Šukala. Prepoznao sam taj novi kvalitet na ovdašnjoj političkoj sceni, a posebice kada mi je Branisav Borenović kazao da oni samostalno kreiraju i realizuju kampanju. Pisao sam o tom Borenovićevom "eksperimentu", koji danas ima predispozicije da postane obrazac uspješnog stranačkog liderstva.

Ispratio sam gro predizbornih aktivnosti Stanivukovića i njegovog tima, ali se nisam javno oglašavao iz dva suštinska razloga. Prvi, prepoznao sam opredjeljenje za tzv. pozitivnu kampanju zasnovanu na predstavljanju novih ideja i projekata, a uz očigledno uzdržavanje od za ove prostore prepoznatljivog "pljuvanja" protivnika (negativna kampanja). 

Izvanredno je Draško shvatio da bi pretjerano ukazivanje na katastrofalno gradonačelnikovanje Igora Radojičića bilo čisto gubljenje truda i vremena. Na javnoj sceni bilo je i više nego dovoljno onih koji su ukazivali kakva je moralna nakaza Igor Radojičić tako da bi svako Draškovo angažovanje na tom planu bilo čak i kontraproduktivno. Sa druge strane, "Idiot Igor sluga Drakule", kako sam ga nazivao u ranijim tekstovima, za mene predstavlja ozbiljno deprimimirajuću temu kakvom se bavim samo u nužnim situacijama - poput MORBIDNO: Napuštenu djecu doma "Rada Vranješević" pretvorili u seksualno roblje . 

Drugi razlog mog "izbjegavanja" ove teme proizilazi iz činjenice da su Draško i ekipa toliko široko i sveobuhvatno promovisali svoje ideje da jednostavno nisam našao momenat za koji bih se "zakačio". Moj moto je da pišem samo temama gdje mogu izaći sa autentičnim tumačenjima - ili prosto ne pišem. Zato se Stanivukovićevom kampanjom bavim tek danas i sa pozicije analize uspješnosti.

Na prvom mjestu ovde moram ukazati na promjene političkog imidža ili nastupa kakve mi nisu promakle, iako ih je Draško dobrano "maskirao". Još mjesec-dva prije početka izborne kampanje "izgubljena" je ona za njega prepoznatljiva mladalačka nestašnost. Malo po malo "nestali" su njegovi performansi i nestašluci, teatralnost je zamjenjena odlučnošću, a sve uz zauzimanje tzv. liderske poze.

Pažljivim posmatračima nije promaklo kako se kompletan tim prilagodio prezentivanju Draška kao vođe i najvišeg autoriteta. Znate ono oko stajanja iza glavnog govornika, aplauza i sličnih manifestacija potčinjenosti. Morali su izvoditi takve prezentacije zbog ovdašnje sklonosti ka liderstvu, zbog našeg poslovičnog podaništva spram autoriteta i sličnih društvenih anomalija kakve Draško i ekipa zasigurno nisu proizveli. Govorim o realnosti kakva je tražila prilagođavanje.

Znamo da je Stanivuković petnaestak godina mlađi od prosječne starosti populacije Republike Srpske i naprosto je morao mijenjati politički imidž radi "dopadanja" dominirajućoj glasačkoj grupi. Elem, javno mu čestitam kako je to izveo obzirom da njegovi kritičari odreda nisu uočili pomenute promjene. Primarno jer nije značajno odstupao od sopstvenog karaktera, gdje dominiraju prirodna dragost, vedrina i neposrednost. 

U daljem moram pohvaliti širinu i sveobuhvatnost kampanje. Mislim da niko nema predstavu na koliko mjesta je fizički stigao ili sa kakvim sve kategorijama stanovništva je direktno komunicirao. Od najudaljenijih "zabiti" sa politički nezanimljivom glasačkom grupom do bukvalno svakog banjalučkog kvarta. I uvijek je to bilo vezano za konkretne probleme ljudi kakvi su u nadležnosti lokalnih vlasti. Energija ispoljena takvim (hiper)aktivnostima biće mu vraćena brojem glasova i podrškom uopšte.

Potom slijedi fokusiranost na različite društvene kategorije (penzioneri, djeca, mladi, radnici, seljaci...), gdje je ispoljio kreativnost na kakvoj mu objektivno treba čestitati. Draško ima izuzetno izraženu perceptivnu inteligenciju povezanu sa snažnom domišljatoću i to je nebrojeno puta dokazano. Čovjekov karakter u osnovi određuje priroda, a nakaradno okruženje na Draška očigledno nije ostavilo negativnih posljedica.

Bez obzira na pomenuto iznuđeno isticanje "liderstva" na drugoj strani maksimalno je rađeno na promovisanju timskog pristupa kampanji i predstojećem vršenju vlasti. Jasno su birači mogli spoznati kako ovde nije riječ o personalnim promjenama gradonačelnika i nekoliko ključnih pozicija, nego da doista slijede korjenite i slojevite promjene. 

U tom segmentu Jelena Trivić otlonila je i najmanje naznake sumnje u Draškovo neiskustvo ili "nedoraslost" funkciji. Kao univerzitetski profesor Jelena odlično poznaje funkcionisanje složenih organizacionih sistema i to na temeljima ekonomije kao esencije modernog društenog uređenja. Znači, imamo izvanredan spoj visokih komperencija (Jelena) i izvanredne energije (Draško). Spoj koji je Borenović davno prepoznao i zato im je ukazao potrebno povjerenje. Stranački lideri i treba da djeluju kao menadžerska i logistička podrška, bar u odnosu na uspješne organizacione jedinice.

Moram javno pohvaliti još jednu karakterističnu političku manifestaciju. Pored ogromnih obaveza na planu sopstvene kampanje Draško, Jelena i njihovi najbliži saradnici prokrstarili su diljem Srpske i pomagali drugim kandidatima i listama. Pritom nije bilo nikakvog uskostranačkog dijeljenja ili favorizovanja, nego smo mogli vidjeti jasno ispoljeno antirežimsko jedinstvo. Pride su zajedništvo nudili svim grupacijama i pojedincima iz sfere opozicionog djelovanja, a javnost je mogla vidjeti reakcije pozvanih. I po tome se na izborima opredjeliti.

Mogao bih i nadalje nabrajati šta sam zanimljivoga uočio u predmetnoj kampanji, pa i zašto sam ubjeđen u veliku pobjedu, no esencija ovog teksta jeste objašnjavanje naslovnog pitanja. Znači, jednostavno nisam uočio prostor u kom bih mogao doprinijeti kampanji i velikoj pobjedi, a nisam sklon "lijepiti" se na tuđe uspjehe. Po pitanju sopstvenog ega dovoljno mi je što sam davno prepoznao kvalitete "madih lavova" i javnosti prezentovao (do)nosioce novih ideja i politika. Normalno, u granicama jednog blogera i svojih (besplatnih) medijskih resursa.

Po izborima iz 2018. godine znam da Stanivuković i ekipa umiju odbraniti svoje rezultate i nositi se sa izbornim krađama i marifetlucima režima, a razlika u glasovima neće ostaviti prostora za prekrajanja volje građana. Normalno, ovu objavu ne treba shvatiti u smislu da birači mogu plandovati ili prespavati izborni dan.  Odziv glasača mora biti maksimalan, a brojem glasova Banjalučani trebaju odaslati poruku koliko im je dozlogrdio Dodikov režim. I da su spreni na korjenite promjene!

Bar moja malenkost zna potencijal Banjalučana za snažne društvene poruke, naprosto bio sam akter bitke po kojoj je naša Banja Luka postala globalno poznata, tako da prednje procjene iznosim po jednom takvom iskustvu. I duboko vjerujem da taj potencijal ponovo može iznjedriti globalno zanimljive ideje i procese, a za takve stvari još kako je važno imati sinergiju građana i lokalne vlasti. Pa i gradonačelnika kakav je Draško Stanivuković!

Izvor: borislav radovanovic blog