Nevjerovatna životna priča: Tri Terzina životna početka - Od Bijeljine, do Tuzle i nazad (Foto)
Poslednjih dana aprila ove godine, u velikoj sali poslovne zgrade a.d. „Vodovod i kanalizacija“ Bijeljina, upriličena je skromna svečanost ispraćaja u penziju radnika Cvjetka Terzića, poznatijeg pod nadimcima „Brale“ i „Terza“.
Terza je od 2003. godine zaposlen u bijeljinskom Vodovodu, na poslovima referenta tehničke pripreme za izgradnju vodovodnih linija i priključaka, u Službi za održavanje vodovodne mreže, a do tada je iza sebe ostavio godine rada u Rudniku soli Tuzla, na poslovima rudarskog tehničara od 1984. do 1992. godine, učešće u ratu i nekoliko godina u kako on to kaže „privatluku“.
„Nekada je ova sala bila dupke puna na raznim proslavama, a evo danas se sve svelo na nas nekoliko. Ipak sam veoma zahvalan direktoru Vladimiru Ljubojeviću što je ovo organizovao a i kolege u Tehničkoj službi u Hasama su obećale da ćemo ovo ponoviti u nešto širem sastavu, kasnije, jer smo zbog gubitka našeg Vlade svi sada tužni“, govori Terza, vidno uznemiren zbog svega što mu se događa poslednjih dana, a misleći na mladog kolegu Vladimira Jurišića, koji je iznenada nedavno preminuo.
Foto: Infomedia Balkan/Cvjetko Terzić sa Upravom Društva
„Kratko poznajem Terzu, ali dovoljno da sam zaključio da sa njegovim odlaskom u penziju gubimo jednog pouzdanog i vrijednog radnika, kome su svi u njegovom okruženju vjerovali i koji je imao poseban dar u kontaktu sa ljudima, što je za rezultat imalo odlične radne efekte“ izjavio je u svom kratkom obraćanju generalni direktor a.d. „Vodovod i kanalizacija“ Bijeljina Vladimir Ljubojević.
„Terza je poseban čovjek i radnik i bilo mi je zadovoljstvo što sam sa njim sarađivao ovih nekoliko poslednjih godina. Nevjerovatno je koliko je on imao uticaj na ostale radnike i koliko su ga cijenili. Bilo bi dobro, ako ikako imamo mogućnosti, a znam da nam situacija nije ružičasta, da pomognemo Terzinoj kćerki da odradi makar pripravnički staž u našem preduzeću i tako stekne uslove da može bilo gdje konkurisati za posao“ izjavio je rukovodilac Tehničke službe Vasilije Mićić.
Nakon zvaničnih obraćanja slavljenik je govorio o sebi i svom životu. Sjetio se kako je sa šest godina sa majkom, sestrom i kravom, koja im je bila jedino porodično blago, pješke iz Bijeljine u kojoj je do tada živio, otišao za Požarnicu na majčevinu, jer se otac, po odlasku na rad u Njemačku, tamo oženio i nije im se više javljao.
U Požarnici je Terza završio osnovnu a u Tuzli srednju rudarsku školu i stekao zvanje rudarski tehničar. Upisao je Rudarsko geološki fakultet i stigao do treće godine, ali ga nedostatak novca tjera da se zaposli i pređe na vanredni studij, koji, na žalost nije stigao da završi, ali je 1986. zasnovao svoju porodicu i već 1987. dobio stariju kćerku.
Život se potrudio da Terzi izrežira pravu filmsku životnu priču, jer je 1992. godine Terza ponovo morao da se seli, praktično da se vrati na mjesto gdje je započeo život. Po dolasku u izbjeglištvo, u svoju Bijeljinu, dobio je drugu kćerku i svio svoje trenutno porodično gnijezdo.
Foto: Infomedia Balkan/Cvjetko Terzić
„Kupio sam plac i na njemu napravio kuću, jer majka nije htjela na moju očevinu i u toj novoj kući je ona i umrla. Kćerke su, Bogu hvala, obje završile srednju ekonomsku školu i državni ekonomski fakultet, žena još radi kao trgovac a ja sam evo dogurao do penzije. Najteže mi pada to što mi je mlađa kćerka, koja se udala za našeg kolegu iz Vodovoda, otišla za Njemačku i tamo su dobili kćerku koju ja sada mogu vidjeti samo kada oni dođu. Njemačka država je mojoj kćerki priznala ekonomski fakultet i ona radi u struci a starija još nije ni pripravnički staž odradila ovde kod nas, udala se, ima dvoje djece i radi u prodavnici kao trgovac. Pa zar je moguće da ovoj našoj nesrećnoj državi ne trebaju ekonomisti sa završenim državnim fakultetom a trebaju Njemačkoj“, pita se začuđeno Terza.
„Život je htio da imam tri životna početka. Jedan u Bijeljini, gdje sam započeo djetinjstvo. Drugi u Požarnici i Tuzli, gdje sam završio osnovnu i srednju školu, kao i dobar dio studija a i stekao prve godine radnog, ali i životnog iskustva. A treći početak sam započeo kao izbjeglica opet u Bijeljini, iz koje sam se još one davne 1986. godine oženio, a gdje sam evo i penziju dočekao“, priča Terza dok mu se niz obraze skotrljaše dvije suze, teške kao Sizifov kamen, teške kao njegova životna priča.
Foto: Infomedia Balkan/Cvjetko Terzić
Cvjetko Terzić, zvani Brale ili Terza, je već nekoliko dana penzioner a njegov Vodovod u kome je proveo gotovo 23 godine radnog staža bije svoje bitke da bi se izvukao iz teške finansijske situacije u koju je zapao prije 15-tak godina, a iz koje se, dolaskom novog gradonačelnika Ljubiše Petrovića, a posebno najnovije uprave predvođene mladim i perspektivnim menadžerom Vladimirom Ljubojevićem za sada uspješno „čupa“.
Foto naslovna: Infomedia Balkan/Cvjetko Terzić sa Upravom Društva i rukovodiocima Službe
Izvor: bnvodovod.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
