Arhimandrit Lazar Kršić: O vrijednostima pravoslavnog Božića - Mir je jedini put kojim treba da idemo

O vrijednostima pravoslavnog Božića, načinu proslave u vrijeme pandemije koronavirusa u smislu kako zaštititi sebe, svoje najmilije, a istovremeno doživjeti sve čari praznika, za Anadolu Agency (AA) govorio je arhimandrit Lazar Kršić.

Božić je prije svega porodični praznik i kroz vijekove je tako bilo, poručio je u božićnom intervjuu za Anadolu Agency (AA) arhimandrit Lazar Kršić, sveštenik i duhovnik manastira Tavna smještenog u eparhiji zvorničko-tuzlanskoj.

Govorio je o tome kakve su zapravo poruke za ovogodišnji pravoslavni Božić kroz poglede iz manastira Tavna, a koji se drugu godinu dočekuje sa izazovima pandemije koronavirusa koja je prisutna u cijelom svijetu.

"Poruke su jasne. Da pokušamo da sačuvamo staloženost i prisebnost, da činimo ono što su nam činili i naši veliki i slavni preci kada je vjera u pitanju, da se držimo naše pravoslavne, evanđeoske nauke, naše Crkve i da sve ono što nam naša ta crkva i naša vjera daje. To su čuvali naši preci, gradeći bezbroj hramova, bezbroj manastira, gdje su dolazili, gdje su Boga tražili, gdje su slušali riječ Božiju. I pokušavli da tu riječ Božiju pretvore u svoju svakodnevnu životnu bazu što vjera od nas i traži. To je put s koga mi ne bismo trebali da skrećemo bez obzira na ove spoljne kojekakve zdravstvene, ekonomske, političke, vojne ili bilo kakve druge probleme i nekakvo kamenje na koje se čovjek današnjeg vremena sapliće", poručio je arhimandrit Kršić.

- Božić je slavlje svake porodice i kuće -

Vjerom su se, kaže, "naši preci čuvali i branili od svih nevolja i nedaća" i tako treba nastaviti.

"Ta vjera je pomogla ljudima da prođu kroz daleko veće krize i iskušenja nego što je ovo naše. I mi ovdje u manastiru Tavni živimo u nadi, našoj vjeri. Ali, onaj praktični dio naše vjere, slušajući riječ Božiju u svetim hramovima pretaćemo u životnu praksu da nas izbavi i spasi od svih iskušenja i nevolja u kojim živimo", rekao je Kršić.

Vjernicima je dao jasne poruke kako u vremenu pandemije koronavirusa proslaviti radost Božića, a da se pri tome ne ugrozi porodica, drugi oko nas, a da se ispune srca radosti tog praznika.

"Ljudi su u okviru svojih porodica slavili praznik. Naravno, išli su u goste, dolazili su gosti. Ali, uslovi u kojima mi danas živimo su malo drugačiji. Treba poštovati mjere i pokušati neke stvari svesti na nekakav razuman nivo. Iz tog razloga što postoje mogućnosti ipak da se virus, nekontrolisanim druženjima i obilascima, prenese na nekog drugog. Stoga se na neki način i te epidemiološke mjere trebaju ispoštovati koliko je to moguće. Naravno, to podrazumijeva da ljudi treba da se pridržavaju mjera, odnosno da se o njima vodi računa i da se ljudi čuvaju. Čuvajući sebe ljudi tako čuvaju i sebi drage osobe i svoje bližnje sa kojim dolaze u kontakt. Ne treba to bagatelisati i reći to nije ništa i to ništa ne znači ili, kao što neki kažu, mi vjerujemo u Boga, ne vjerujemo u koronu. A, onda trče kojekuda i druže se s kojekime i kada ih to zlo snađe i udari i lupi po glavi kukaju na sva usta. Ne treba u silu Boga ništa raditi. A, pogotovo ne sada za Božić. Jer, Božić je stvar slavlja svake kuće, svake porodice i njihove intime u kući. Dakle, u jednom porodičnom krugu slavljenje Božića što predstavlja tu duhovnu komponentu i radost ovoga praznika", poručio je arhimandrit Kršić.

Govorio je i o tome da li je pandemija koronavirusa u neku ruku utjecala da se vratimo istinskim vrijednostima Božića, odnosno porodici, najmilijim.

"Svakako cijenim da je tako iz više razloga. Mi smo narod koji je u posljednjih nekoliko decenija bio krenuo jednom stranputicom, odnosno potpali smo pod uticaj ovih svjetskih manira. Bio sam prisutan na nekim slavljima i lično, na nekim slavama, gdje dolazi veliki broj gostiju, ali gdje ti gosti dolazeći na slavu kod domaćina obavezno i neizostavno sa sobom nose mobilne telefone da se pokaže koju marku telefona oni imaju, nose cigarete, nekakve brendove, dolaze sa skupim automobilima. To je jedan potpun nakaradluk, nešto što nikakve veze nema sa slavljenjem slave, odnosno što nikakve veze nema sa našom vjerom i sa našim pravoslavljem. Na takav način, ovo što se dešava sa koronom je upravo djelovalo u tom pravcu da su ljudi prestali više da se etabliraju u društvu na taj način šta oni jedu, šta oni piju, kakve automobile voze ili šta i kakav telefon imaju i čime od te tehnike raspolažu", istaknuo je Kršić.

- Bojazan od koronavirusa se ne smije obesmišljavati -

Sve je to na nekakav, kako je dodao arhimandrit Kršić, primjeren način uredu i dobro.

"Ali, ne pretjerivati u tome. Jer, sve je to drugorazredno i bezvrijedno u odnosu na naše živote i svetinje koje treba da poštujemo. A, i život je svetinja. To treba da poštujemo u našem životu. Treba da na nekakav način, kako to kažu informacioni stručnjaci, da se resetujemo. Da se vratimo u neka vremena i vidimo šta su u tim vremenima radili naši veliki sveti preci i da i mi svoj život usklađujemo sa tim vrijednostima, a ne sa robovanjem ovozemaljskim i materijalnim stvarima", istakao je arhimandrit Kršić.

O tome kolika je opasnost koronavirusa arhimandrit Lazar Kršić govorio je i iz vlastitog primjera s obzirom na to da je početkom novembra prošle godine i sam bio zaražen i proveo jedno vrijeme u bijeljinskoj bolnici "Sveti Vračevi".

"Da nisam bio tamo, vjerovatno danas ne bi bio živ. Treba se na sve moguće načine čuvati toga. Treba pokušavati da se to zaobiđe, ako to bude ikako bilo moguće. Ne treba to obezvređivati, obesmišljavati, ne treba to poricati i govoriti da to nije ništa i da to ne postoji. Onima kojima se to nije desilo i nemaju takvo iskustvo odranije, ne mogu ni da shvate kakvo je to zlo kroz koje čovjek mora da prođe da bi ostao živ. Što se tiče vakcinacije, ne mogu o tome ništa puno da govorim. Nisam za to nadležan i nikada i nikome nisam ništa rekao o tome. Mislim da je to stvar lične odluke. Znam ljude, srećem ih u svakodnevnom životu, ali i u crkvi, koji su bili bolesni, kojima je život visio o koncu. Znam mnoge koji imaju to iskustvo i to svoje iskustvo su mi pričali o toj pošasti koronavirusa od kojeg su oboljeli, bili vakcinisani ili ne. Neka svako odluči šta hoće i kako hoće prema sopstvenom nahođenju. Teško je o tome govoriti i bilo koga savjetovati. Ali, mislim da je Bog dao slobodu volje na osnovu koje se ljudi opredjeljuju. Nisam za to da se ta vakcinacija protiv korone nameće nikome na ovom svijetu. Mislim da bi to trebao biti glavni, temeljni princip. U ovom slučaju, nikakva prisilna vakcinacija i primoravanje ljudi da to rade ne bi trebala biti prisutna. Neka rade po svojoj sopstvenoj volji", rekao je arhimandrit Kršić.

- Badava teritorija ako ostanemo bez ljudi -

Govorio je i o svakodnevnim odlascima ljudi iz Bosne i Hercegovine, zatvaranju škola, o sve manje vjernika u crkvama te koliku to prijetnju predstavlja u narednom periodu.

"Mi to najbolje osjetimo, sveštenici. Ja ću govoriti o parohiji manastira Tavne, o komšiluku, okruženju. Šta svakodnevno gledam i iskustvo po tom pitanju. Sela su nam gotovo pusta. Omladina kao da nam je nekuda isparila, nekuda otišla gotovo nečujno i neosjetno. Kada se krene kroz selo, kada se krene putevima koji dovode do manastira Tavne, stičem utisak da ponekad tu izgleda nema više nikoga. Ima nekih djedova i baka, staraca i starica koje sjede u kućama i oni su u nekoj vrsti stand by i čekaju da pomru, pa da se te kuće zaključavaju. U toku godine imam po 20 do 30 sahrana, a pola od toga kada se obavi sahrana biva ključ u bravu i zatvorena kuća. To je strašno i od bola teško. Koliko vidim ovi koji vode ove narode i na prostoru RS-a i u FBiH, mislim da tim ljudima donekle to odgovara, da oni ne vode nikakve brige ni računa o tome da se narod, posebno omladina na ovim prostorima zadrži, zadržava i da ovdje sebi traže hljeb i budućnost vide na ovom prostoru. Idu tamo, u bijeli svijet, u Italiju, Njemačku, Austriju, Švicarsku... Ali, oni su tamo potpuno raspamećene osobe. Oni sanjaju ove krajeve, svoje kuće i svoja sela. I žive za svaki mogući trenutak da se vrate, da dođu ovdje. Ali, odlaze i vraćaju se opet tamo jer tamo imaju obezbijeđenu egzistenciju, a ovdje toga nema", kazao arhimandrit Kršić.

Ocijenio je da bi političari trebali što hitnije da promjene percepciju, ako ne žele potpunu katastrofu.

"Trebalo bi da imaju sluha i da imaju iole pameti i razuma, ljudi koji vode ove naše narode i našu državu s jedne i s druge strane. Da vode računa da stvaraju ambijent i uslove da omladina odavde ne ide. Jer, ako se to desi, mi smo izgubili sve. Badava je teritorija. Možemo je zvati kako god hoćemo ako u njoj ne bude nikoga da živi", istakao je arhimandrit Kršić.

Govorio je i o tome da li mir može imati alternativu, odnosno koliko prijetnje ratovima, sijanje straha dodatno negativno utiču na život ljudi u Bosni i Hercegovini.

"Kada se krene iz Bijeljine prema Brčkom na jednom velikom zidu stoji napisan nekakav transparent. Ne znam ko ga je i kada napisao, ali on glasi: Nema puta ka miru, mir je jedini put kojim treba da idemo. Dakle, to je snažna poruka koja mi je zapala za oči. Slikao sam je. Zapisao. Više puta tim putem prođem i to pogledam. Često mi to padne na pamet kada nisam tamo. Mi imamo neko iskustvo rata od prije tridesetak godina. A to je period krvoprolića i suludosti, gluposti koja se desila na ovim prostorima bez ikakve potrebe, bez ikakvih razloga. Ako mi dozvolimo sebi još jedno takvo iskustvo i još jedno takvu nesreću, onda je bolje da nas nema, nikoga u okvirima ove naše države BiH, entiteta, kantona... Sve je to za džaba ako mi nemamo pameti u glavi. Ovaj put su, doduše, čini mi se, neke malo drugačije i prilike i okolnosti, možda i neki razlozi zbog čega bi eventualno možda i moglo doći do nekih sukobljavanja ili čarki. Ali to je pokušaj elite da ostane i dalje na vlasti i da sačuva ono što je, ja bih rekao slobodno, uzela neovlašteno, nakrala i otela od ovoga naroda. Oni će se boriti do posljednjeg i Srbina i Hrvata i Bošnjaka ovdje da oni i dalje ostanu na vlasti, da oni budu gospodari ovih prostora, da oni i započnu i vode rat i učestvuju poslije toga u nekim mirovnim pregovorima. Njima je kupovina vremena ustvari bitan faktor, odnosno najvažnija stvar... Oni sebe spašavaju, a narod obični je iskrvario u proteklom ratu, izgubio kuće, imanja, raseljeni po čitavom svijetu. I šta smo dobili nakon toga. Ništa. Rezultat je poražavajući, strašno je", poručio je arhimandrit Kršić.

Piše: Almir Terzić
Foto naslovna: AA/Arhiv
Izvor: Anadolu Agency

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter