Zašto predsjednik Rusije ćuti na pobjedu Bajdena?

Zašto predsjednik Rusije ćuti na pobjedu Bajdena?

Kremlj očekuje da će politika Džoa Bajdena prema Rusiji biti slična kursu administracije Baraka Obame. Ali, Moskvi bi još draži bio jedan drugačiji scenario, smatra ruski novinar i politički komentator Konstantin Egert, redovni kolumnista DW na ruskom jeziku.

Vladimir Putin šuti. Ne žuri mu se da čestita Bajdenu na pobjedi na američkim predsjedničkim izborima. Njegov portparol Dmitrij Peskov objasnio je da je razlog u tome što je predsjednik Donald Trump zahtijevao ponovno brojanje glasova u nekoliko država. Ali, nije u tome stvar.

Putin, za kojeg je odlučujuće da nikad ne izgleda slabo, pokazuje Bajdenu da se, i pored sankcija Zapada Rusiji i međunarodne izolacije, ne libi suprotstaviti novom „vođi slobodnog svijeta“.

Putin gaji pomiješana osjećanja prema nekadašnjem potpredsedniku Bajdenu. On je jedan od onih članova vlade Baraka Obame koji nisu krili simpatije za Dmitrija Medevedeva, čuvara mjesta za Putina od 2008. do 2012, i nadao da će se on kandidovati za funkciju predsjednika. Takve „uvrede časti“ Putin ne zaboravlja. I navodno ne prašta, piše bivši urednik moskovske redakcije servisa BBC i bivši glavni urednik radija "Komersant FM".

Putinov prezir prema Obaminoj vladi

S druge strane, Putin je otvoreno prezirao vladu Obama-Bajden. Smatrao ju je slabom i neodlučnom. Ona je otezala i protivila se pred usvajanje „Zakona Magnicki“ u Kongresu, kojim bi širom svijeta mogli da budu kažnjeni političari i službenici koji su prekršili ljudska prava.

Dopustila je da Bašar al Asad upotrebi hemijsko oružje protiv sirijskog civilnog stanovništva, čime je prešla sopstvenu „crvenu liniju“, i onda bespomoćno gledala kako Rusija šalje svoje borbene avione i pomaže sirijskom diktatoru da se odbrani. Još važnija za Putina je bila Obamina uzdržana reakcija na aneksiju Krima i na kraju njegovo odlučujuće oklevanje da snabde ukrajinsku armiju bojevim oružjem. Tek je Trampova administracija promenila tu politiku, piše autor za DW.

Sada Putin čeka da vidi da li će vlada Bajden-Haris postati „Tim Obama 3.0“, ili će zauzeti tvrđi stav prema Moskvi. Vjerovatno se neće dugo čekati da se to sazna.

Bajdenov tim bi veoma brzo morao da stupi u kontakt s rukovodstvom Ruske Federacije, kako bi započeli pregovore o novom sporazumu o strateškom naoružanju, a koji bi trebalo da zameni Sporazum Start 3, koji su 2013. potpisali Obama i Medvedev. Moskva i Vašington sada diskutuju o produženju na godinu dana.

Trampova administracija želi da Kina, koja u ovom trenutku toliko povećava svoj arsenal nuklearnog oružja, takođe pristupi novom sporazumu. Ona polazi od toga da će Putin ubijediti svog strateškog partnera Si Đinpinga da i on sjedne za pregovarački sto. Da li će Bajden na tome da insistira ili će odustati od teme kineskog učešća?

To će Kremlju i svijetu automatski signalizirati da li će njegova vlada nastaviti s tvrdom politikom republikanaca prema Kini, što je veoma važan znak za Putina, koji se na svjetskoj pozornici sve više povezuje s režimom u Pekingu.

Bjelorusija, Sjeverni tok 2, Navaljni

Postoje još tri pitanja u vezi s kojima Kremlj čeka signale iz Bijele kuće pod Bajdenom: Bjelorusija, trovanje Alekseja Navaljnog i Evropa, a posebno Njemačka.

Hoće li nova američka vlada povećati pritisak na Lukašenkov režim? S Putinove tačke gledišta, to će pokazati da li je novi predsjednik spreman da se suprotstavi želji Moskve da kontroliše postsovjetski prostor, uključujući i Ukrajinu.

Da li će Bajden isto tako da osudi pokušaj ubistva vođe ruske opozicije Navaljnog, kao što je to uradila Evropska unija? Putin veruje da je Obamina administracija podržala demonstrante tokom moskovskih protesta 2011/12, u nadi da će sprečiti njegov povratak u Kremlj. Imajući u vidu paničan strah Kremlja od toga da će Amerika zahtevati "promenu režima", stav Bajdena i Amerike prema Navaljnom za Putina je od velikog značaja.

Isto važi i za stav nove američke vlade prema projektu plinov od Sjeverni tok 2. Trampova administracija, uz podršku Kongresa, vrši ogroman pritisak na Angelu Merkel da odustane od tog skoro završenog projekta. Plinovod je za Kremlj instrument ekonomskog pritiska na Ukrajinu, jer će on Kijevu oduzeti značajan dio prihoda od tranzita ruskog gasa.

Berlin se do sada opirao Trampovom pritisku. Više evropskih političara mi je reklo da bi Angeli Merkel bilo mnogo lakše da postigne kompromis s Bajdenom, nego sa aktuelnim američkim predsednikom, kojeg u Njemačkoj baš i ne vole.

Kad bi se to dogodilo, bio bi to žestok udarac za Putina. Ali, pitanje je da li će Bajden plinovod da postavi kao problem, ili će jednostavno preći preko toga. Na sva ta pitanja odgovori će stići veoma brzo, odnosno čim preuzme dužnost. Doduše, samo pod jednim uslovom: da ta sporna pitanja ne zatrpaju američka unutrašnja politika ili ideološke borbe unutar Demokratske stranke. A to bi Vladimiru Putinu zapravo bilo najdraže.

Izvor: sl.b.