Iranski put mučeništva: Rigidni režim ili smrt od šarenih bombi i obećanja o slobodi i demokratiji


Iranski put mučeništva: Rigidni režim ili smrt od šarenih bombi i obećanja o slobodi i demokratiji

Pitanje svih pitanja je koliko će Iranaca izabrati taj put mučeništva, duboko ukorijenjen u njihovoj tradiciji, vjeri, duhovnom i društvenom životu? Prinuđeni su da izaberu između rigidnog i konzervativnog režima Islamske Republike i obećanja o slobodi i demokratiji - koja nisu ništa drugo nego američki i izraelski "šareni bomboni" u vidu smrtonosnih raketa.

Naprosto je nevjerovatno koliko glupo i naivno izraelski i američki ratni stratezi previđaju značaj koncepta mučeništva za Islamsku Republiku Iran, slijepo vjerujući da će obezglavljivanjem čelnika Islamske Republike srušiti cijeli poredak.

Morali bi znati da je mučeništvo temelj iranske kulture i šiitskog islamskog identiteta, duboko ukorijenjeno u historijskom, vjerskom i političkom životu zemlje. Usredsređeno je na idealizaciju samožrtvovanja, utjelovljenog u mučeništvu imama Huseina u Karbali, i aktivno se njeguje kao tradicija koju je odobrila država, posebno u čast mučenika iransko-iračkog rata 1980-1988 i drugih ideoloških sukoba.

Odlučujući događaj u historiji tog identiteta je mučeništvo imama Huseina (unuka Muhameda, a.s.) u Karbali u 7. vijeku, koje se obilježava svake godine tokom Muharema i kroz Ta'zieh (strašne predstave). Država koristi "kulturu mučeništva" za podsticanje solidarnosti, podršku revolucionarnim idealima i podsticanje otpora protiv stranih sila, posebno u eri nakon 1979. godine i Islamske revolucije.

Porodicama mučenika pruža se visok društveni status i državne beneficije, što pojačava narativ da je žrtvovanje života krajnji, slavni čin. Komemoracije uključuju javnu žalost, procesije i specijalizirana, dobro održavana grobna mjesta koja se tretiraju kao sveta, često ukrašena slikama mučenika. Koncept uzdiže dobrovoljnu smrt za pravedan cilj iznad pukog gubitka, pretvarajući je u duhovnu pobjedu koja garantuje božansku nagradu i zajedničko poštovanje.

Na ovaj način treba posmatrati posljedice ubistva Ajatolaha Ali Hamneija. Prema iranskim medijima, on nije dopustio da ga se prebaci na sigurno i zaštićeno mjesto, tvrdeći da je to nemoguće uraditi za svih 90 miliona Iranaca i da on ni po čemu ne zaslužuje da ima povlašten tretman. Uzimajući u obzir njegove godine – 86, te spoznaju da u redu čekaju mnogi drugi koji će dosljedno, ako ne i jače, sprovoditi njegovu misiju, nije isključeno da Ajatolah nije, potpuno svjesno, preuzeo ulogu mučenika.

Pitanje svih pitanja je koliko će Iranaca izabrati taj put mučeništva, duboko ukorijenjen u njihovoj tradiciji, vjeri, duhovnom i društvenom životu? Prinuđeni su da izaberu između rigidnog i konzervativnog režima Islamske Republike i obećanja o slobodi i demokratiji - koja nisu ništa drugo nego američki i izraelski "šareni bomboni" u vidu smrtonosnih raketa.

Tome svjedoče i današnji glasovi iz Teherana, gdje jedan dio stanovništva slavi odlazak Ajatolaha Hamneija a drugi odlučno tvrdi da ostaje na poziciji odbrane Irana i Islamske Republike pod svaku cijenu.

Primjer 1.

Univerzitetski student Hossein Dadbakhsh, 21, u Mašhadu, rekao je da će Iran osvetiti svog vođu.

„Spreman sam žrtvovati svoj život za islam i za svog imama Hamneija. Cionistički režim i Trump će platiti visoku cijenu za mučeništvo mog vođe“, rekao je, glasom koji mu je drhtao od emocija.“

Primjer 2.

Atousa Mirzade, učiteljica u centralnom gradu Širazu, izjavila je za Reuters da ne može biti sretna što je vođu zemlje ubila strana sila.

„Ni ja ne mogu biti sretna jer ne znam šta će se dogoditi s našom zemljom. Vidjeli smo šta se dogodilo u Iraku: haos i krvoproliće. Više bih voljela Islamsku republiku nego tu situaciju.“

Izvor: https://www.theguardian.com/world/2026/mar/01/celebration-or-grief-khameneis-death-brings-contrasting-emotions-in-iran

Ono što je potpuno sigurno je da će narod Irana morati birati između dva zla – režima koji je dokazano ortodoksan i represivan i „prijatelja sa Zapada“ koji će od zemlje napraviti još jedno stratište masovnih razmjera i potpuni haos kao što smo bezbroj puta vidjeli do sada u Iraku, Siriji, Libanu, Afganistanu... Što je apsolutno zadata vrijednost bez i najmanje mogućnosti da ishod bude drugačiji.

Piše: Ramiz Huremagić
Foto naslovna: Screenshot/Teheran
Izvor: zurnal.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter