Ukradena ikona i debakl profesionalnih rusofila (Video)

Ukradena ikona i debakl profesionalnih rusofila (Video)

Nekoliko je događaja obilježilo 2020. koje optimisti ocjenjuju kao naznaku smanjenja “meke moći Rusije” u Bosni i Hercegovini. To su izmjene članova Centralne izborne komisije i ostavka predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije, ali prije svega rezultat američkih predsjedničkih izbora gdje je pobijedio Joe Biden. No, pogrešno je misliti da se zbog toga Rusija odrekla upliva u ovdašnja dešavanja

Godina 2020. okončana je poput nekoliko prethodnih, opet je Rusija iz BiH samo odnijela, a ništa dobroga ostavila nije.

Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov svojom je posjetom BiH polovinom decembra, izazvao samo novu eskalaciju unutrašnjih političkih sukoba, a spram Moskve je odnio neprocjenjivo vrijednu, 300 godina staru pozlaćenu ikonu, koju mu je darovao  Milorad Dodik. Rezultiralo je to još jednim problemom za BiH, i to međunarodnih razmjera, nakon što su iz Dodikovog kabineta saopštili da je ikona pronađena u Luganjsku, teritoriji Ukrajine koju su pokušavale osvojiti ruske trupe i gdje su vođeni sukobi. Ukrajina je potom uputila diplomatsku notu tražeći objašnjenje kako je umjetnina, registrovana kao njihova nacionalna baština, dospjela u Dodikov posjed.

Više od ikone, koja je sada stvar istražnih organa, bosanskohercegovačku političku scenu uskomešala je odluka druga dva člana Predsjedništva BiH, Šefika Džaferovića i Željka Komšića da otkažu susret sa Lavrovim, planiran za 15. decembar, jer se dan prije sastao sa Dodikom u Istočnom Sarajevu. Na press konferenciji nije bilo obilježja Bosne i Hercegovine, a Lavrov je uputio niz spornih poruka, od poziva na zatvaranje OHRa- do podrške Rezoluciji o vojnoj neutralnosti koju je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, što u prevodu znači nastavak uplitanja Rusije u namjeravani pristup BiH NATO savezu.

“Ne prihvatamo da BiH ima Komisiju za integraciju u NATO. Izražavamo spremnost da sarađujemo, ne da se integrišemo. Republika Srpska ne vidi dobrobiti integracije sa NATO-om. Pitanje našeg odnosa vezano je za pozicioniranje Srbije i njene vojne neutralnosti“, rekao je tom prilikom Milorad Dodik.

“Ruska Federacija se koristi različitim instrumentima da bi ostvarila svoje političke, propagandne i psihološke interese u Bosni i Heregovini, a u okviru toga se miješa u bh. unutarnja stvari, a težište je na slabljenju  državne funkcionalnosti i njenog sprečavanja da uđeu NATO. U tome ima podršku vlasti iz Republike Srpske i poslanika SNSD-a Milorada Dodika jer su u rečenom Rusija i RS na istoj valnoj frekvenciji. Prilikom usvajanje budžeta BiH za 2020. godinu u Zastupničkom domu PBiH poslanici iz RS-a su likovali što nisu predviđena obećavana finansijska sredstva na temelju Programa reformi koji je kao godišnji plan poslat u NATO. Takav scenarij, po svemu sudeći, napisan je u Ambasadi Rusije u Sarajevu, a u Parlamentu BiH je imao svoje “dizače ruku”, ustvrdio je za Žurnal dugododišnji novinar i geopolitički analitičar Đuro Kozar.

Miloradu Dodiku je itekako trebala posjeta Lavrova i ponovna javna podrška ukidanju Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Bio mu je to “melem na ranu” nakon što je primoran da ukloni tablu sa imenom ratnog zločinca Radovana Karadžića postavljene na ulazu Studentskog doma Pale. Iako i sam dugo već uvredljivo i cinično govori o OHR-u i samom visokom predstavniku Valentinu Inzku, nakon ultimativnog zahtjeva Dodik je osjetio da su na trenutak “naoštreni zubi” međunarodne zajednice, pa je posrednim putem, na navodni zahtjev Karadžićeve kćerke Sonje, tabla i uklonjena.

APSOLUTNI MONOPOL

Tek što je Sergej Lavrov napustio BiH, pristigla je obavijest iz Rusije, tačnije njihove kompanije Gasprom da će smanjiti isporuku plina Bosni i Hercegovini i to na polovinu ugovorene. Nakon nekoliko sati ta je odluka povučena, sve je pravdano navodnim tehničkim problemima, ali nema dileme da je ovo bila jedna uslovno rečeno, suptilna poruka BiH na šta je Rusija spremna.

“Moram priznati da to prilično dobro rade jer je to ipak zemlja koja je jako siromašna. Zemlja bezbroj benzinskih pumpi, profesorskih plata od 400 eura, prašnjavih puteva koji se i danas od oktobra pretvaraju u tzv rasputicu, odnosno blato kroz koje je nemoguće proći. Nemaju mogućnost istinske političke demokratije, nego tzv „ upravljane demokratije“, jer njihov predsjednik kaže da zapadnjačka demokratija nije za Ruse. Uspješno prikriva taj svoj osnovni problem jer ovisi o prodaji nafte i plina i svoj budžet projicira na osnovu cijene barela nafte na tržištu, a to je područje vrlo nestabilno, varljivo i nepredvidivo. Prodaja oružja ne može popuniti svaki segment rada i opstanka države. Ostaje jedino nafta, gas i taktičke ucjene oko transporta istih”, kaže za Žurnal sociolog Sead Pašić.

Rusija ima apsolutni monopol na gasnom tržištu BiH, jedini dobavljač prirodnog gasa je ruski Gasprom. I ovdje je čuvar ruskih interesa, vlast u Republici Srpskoj, čitaj Milorad Dodik jer ne dozvoljavaju da legislativa o gasu bude na državnom nivou. Kada je u pitanju uvoz sirove nafte, čak 98% je uvoz iz Rusije. Istina, 57% uvoza prerađene nafte i naftnih derivata je iz Hrvatske, no preko vlasničkih struktura poslovanje INA-e i mađarskog MOL-a još uvijek dobrim dijelom zavisi od Rusije.

Žurnal je pisao kako je jedan od prvih poteza Milorada Dodika po povratku na vlast u Republici Srpskoj 2006. godine bila izmjena Zakona o privatizaciji državnog kapitala. Razlog biva uskoro poznat. Potpisan je protokol o prodaji naftne industrije Republike Srpske. Rafinerija nafte u Brodu, Rafinerija ulja u Modriči te distributivno preduzeće ''Petrol'' su februara 2007. godine prodatI za 236 miliona KM ruskoj kompaniji NeftGazinKor. NeftGazinKor je 2008. godine u Banja Luci osnovao firmu Optima Grupa, kako bi kontrolisali ulaz i izlaz sirove nafte i ostalih roba. Većina ugovorenih obaveza nije ispoštovana,  dok se uvećavaju gubici. Ukupan dug dvije rafinerije i Nestro Petrola premašio je 800 miliona maraka! No, osnovano se sumnja da profit odlazi spram Rusije, a da dugovi ostaju u Bosni i Hercegovini.

“Ovdašnje stanovništvo nema baš koristi od te države jer ne daje ekonomsku pomoć, nema lukrativnih ugovora s ruskim kompanijama, nema partnerstva u najvažnijem segmentu a to je bankarstvo. Izvoze ili poklanjaju stare, sovjetske tehnologije ili otvaraju centre za „humanitarnu“ obuku nečega, a to nešto je uvijek uho i oko na terenu, koji, da budem iskren nije njima baš puno ni zanimljiv. Strateški oni ne znaju šta bi s njim i kad bi im ga neko poklonio, ali im je bitno da stalno rade političke opstrukcije, ekonomske disrupcije, stvaranje osjećaja nesigurnosti i političke „klizavosti“, odnosno nemanja bilo kakvog koncepta budućnosti za navedene zemlje, koje ako ne uđu u savez sa Rusijom, mogu očekivati jedino to da se stalno osvrću preko ramena”, zaključuje Sead Pašić.

Da je Bosni i Hercegovini projiciran status geopolitičkog taoca Moskve na Balkanu, ustvrdio je u tekstu za Žurnal Janusz Bugajski, stariji partner u Centru za analizu evropskih politika (CEPA) u Washingtonu.

“Kremlj Vladimira Putina razvio je široku lepezu alata u izvođenju svoje antizapadne ofanzive, a više ih je sada raspoređeno na Zapadnom Balkanu kako bi se Bosna i Hercegovina zadržala u statusu  zamrznute države s neriješenim unutrašnjim sukobom, koji se može potaknuti  u korist Rusije. Zapadni lideri traže stabilnost i sigurnost na Zapadnom Balkanu iako nekoliko država smatraju nespremnim za članstvo u EU. Nasuprot tome, Moskva podržava nestabilnost i nesigurnost, jer joj to pomaže u postizanju četiri glavna cilja”, naveo je Bugajski.

Ti ciljevi su proširenje ruskog geopolitičkog dosega, razbijanje kohezije Zapada, uklanjanje američke prisutnosti na Balkanu te pronalaska balkanskih saveznike i, još više vjernih sljedbenika.

TAJNI SASTANCI

A među vjerne sljedbenike ruske politike “upisao se” lider HDZ-a BiH Dragan Čović. Otkriveno je kako su on i bivši dopredsjednik HDZ-a Hrvatske Milijan Vaso Brkić održavali tajne sastanke sa Nikolajem Patruševim, bivšim šefom ruske obavještajne službe i sekretarom Savjeta bezbjednosti Rusije, gdje su uoči opštih izbora u BiH 2018. godine dogovarali strategiju za Čovićevo osvajanje pozicije člana Predsjedništva BiH. Planove im je poremetila kandidatura Željka Komšića. 

Odlazeći ambasador Ruske Federacije u BiH Petr Ivancov podržavao je Čovića od ozvaničenja njegove koalicije sa Dodikom. Ivancov je neskriveno, nediplomatski, podržavao zagovarani secesionizam Republike Srpske.

 Petr Ivanov u oprođtajnoj posjeti vlastima RS
Ivancov je bio u redovitom kontaktu sa tadašnjom Centralnom izbornom komisijom. No, komisija je početkom godine ostala bez “ruskih favorita”, baš kao što je sa bh. pravosudne scene otišao još jedan “rado viđen gost” konferencija u Rusiji, Milan Tegeltija, odnedavno bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.

Institucija koja je 2018. i 2019. godine u Rusiji ugostila Tegeltiju, s ciljem “interesa građana i države Bosne i Hercegovine”, nezvanično je evidentirana kao pomagač Glavne obavještajne uprave Rusije (GRU)! Obje konferencije je organizovala FSSP - "Federalna služba sudskih izvršitelja Vlade Ruske Federacije" (Федеральная служба судебных приставов). Žurnal je detaljno opisao genezu nastanka i pozadinu djelovanja ove „institucije“, koja je u suštini još jedno „čedo“ Vladimira Putina za obavještajne aktivnosti te obračune sa protivnicima njegove politike.

VJERSKE I KULTURNE VEZE

Nije Rusija zanemarila i jedan naizgled periferan, ali dugotrajno učinkovit model infiltracije u Bosni i Hercegovini i ostvarenje svog uticaja. Odvijao se uz pomoć „braće“ iz Srbije i održavanjem vjerske i kulturne veze s regionom putem Ruske i Srpske pravoslavne crkve. Djelujući sa većim ili manjim intezitetom ta se udruženja oslanjaju na Srpsku pravoslavnu crkvu i pravoslavlje kao poveznicu sa Rusijom. U djelovanju na terenu navode saradnju dvije države: Rusije i Republike Srpske!?

Najpoznatija je organizacija „Noćni vukovi“ jedna od onih sa  američke „crne liste. Javno su propagatori mira i bratstva među ljudima, a u pozadini su regrutna osnova za ruske paravojne formacije u Donbasu. Kako uživaju podršku ruskog predsjednika Vladimira Putina, nije im mogao „odoljeti“ ni Milorad Dodik.

 Milorad Dodik i Noćni vukovi
„Rusija ostaje značajan akter na Balkanu s ciljem da spriječi evropeizaciju jugoistoka kontinenta i NATO integracije tih država. Kad to uradi može se posvetiti ponovnoj izgradnji SSSR -a, Carstva ili bilo čega samo da je veliko, snažno, komandujuće te da upravlja ljudima, resursima i zemljom.. Na tom putu ruska crkva i predsjednik su kao blizanci. Nikad se ne odvajaju, sve rade zajedno, isto izgledaju i misle“, zaključuje Sead Pašić.

Nekoliko je događaja obilježilo 2020. godinu, na osnovu kojih optimisti procjenjuju naznaku smanjenja “meke moći Rusije” u Bosni i Hercegovini. To su već navedene izmjene članova Centralne izborne komisije i ostavka predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije, ali prije svega rezultat američkih predsjedničkih izbora gdje je pobijedio Joe Biden.

Razočarenje i zabrinutost tom pobjedom nisu krili ni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, a naročito Milorad Dodik. Podsjećali su kako je Biden odavno okarakterisao Slobodana Miloševića zločincem, da je podržao NATO intervenciju 1999. godine kao i nezavisnost Kosova.

Bidenova poruka koju je uputio povodom 25. godina potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, nagovijestila je da će BiH biti vraćena među prioritete američke vanjske politike.

“Četvrt vijeka kasnije, jasno je da rad na promociji pravde, pomirenja i funkcionalne, multietničke Bosne i Hercegovine ostaje nedovršen. Prečesto smo vidjeli kako nacionalizam pobjeđuje nacionalni interes i bogaćenje nekolicine koji dolaze prije reformi u korist mnogih. Ova godišnjica prilika je za sve strane da razmisle o mogućnosti svjetlije budućnosti i da se ponovo odluče na teške, ali neophodne korake za izgradnju potpuno funkcionalne Bosne i Hercegovine za sve njene građane”, poručio je Biden.

Njegove riječi već su po tumačenju ovdašnjih analitičara shvaćene kao neskrivena podrška cjelovitoj BiH, koja može značiti početak kraja secesionizma Milorada Dodika ili same njegove političke karijere i ako ne okončanje, onda apsolutno minimiziranje ruskog uticaja u Bosni i Hercegovini. Pobjedu Bidenu među prvima je iz BiH čestitao Dragan Čović.

Dodik mu to javno nije prigovorio, ali nedugo potom, članovi SNSD-a u Kantonu 10 – Livno zatražili su promjenu kantonalnih simbola sa “šahovnicom” i prestanka primjene neustavnog naziva “Hercegbosanska županija”.

POLEMIKA SA BIDENOM

Dodik je, baš kao o Aleksandar Vučić, čestitku Bidenu uputio među posljednjima. Pored nekoliko kurtoaznih čestitarskih rečenica, ostatak poruke je posvetio potpuno nebuloznim detaljima, polemišući tako sa Bidenom o obilježavanju Dana državnosti u BiH i nepostojanju Zakona o praznicima!?

“Bosna je interesantna. SAD je kreirala okvire Bosne devedesetih godina i Dejton je bio nužnost. Sada svi znaju da taj okvir treba da se koriguje, da bi Bosna bila funkcionalnija i tu je američko angažovanje presudno. Naravno glavna prepreka je Dodik. Jasno je da Dodik ne funkcioniše samostalno, te bi eventualni pritisak Zapada na Dodika značio i pritisak na Vučića. Zato bi predsjednik Srbije mogao da se nađe pod istim onim pritiskom pod kojim se našao Milošević devedesetih godina u vrijeme Holbruka i Klintona. Tada je na stolu bilo – ili se odrekni Karadžića i Mladića ili gubiš podršku SAD. Mogla bi se ponoviti istorija, pa da Vučić bude natjeran da bira između Dodika i podrške SAD”, izjavio je za crnogorskiportal.me geopolitički analitičar i dopisnik ruskog Komersanta za Zapadni Balkan Genadij Sisojev.

 Genadij Sisojev                              

Kao što i Moskva u odnosu na Dodika manje vjeruje Vučiću jer “manevriše” u relacijama sa Rusijom, Evropskom Unijom i SAD-om, tako ni Vučić ne vjeruje Dodiku. On sigurno ne zaboravlja Dodikovu servilnost prema svim prethodnim predsjednicima Srbije bez obzira na političku pripadnost, kao ni pojedine Dodikove izjave o njemu i njegovoj stranci.

“Izbori su pokazali da su oni marginalne političke figure, pobačaj, pobačaj na izborima”, govorio je Dodik o Srpskoj naprednoj stranci 2002. godine kada je za predsjednika Srbije izabran Boris Tadić.

Ni u vrijeme pandemije Dodik ne propušta da “progura” ruske proizvode kao i da veliča tamošnju medicinu ne mareći za stručna mišljenja. Tako je nakon posjete Lavrova izjavio kako će primiti rusku vakcinu protiv korona virusa jer se za “zapadne” spekuliše da “izazivaju sterilitet”!?

Pri tome Dodik moguće svjesno zanemaruje pitanje zdravlja stanovništva nego i činjenicu da je Republika Srpska putem Vijeća ministara BiH već napravila predbilježbu Globalnoj alijansi za vakcine (GAVI) za nabavku vakcina koje uopće ne moraju biti ruske!

„On se želi predstaviti kao ključni ruski igrač na terenu, koji ukazuje, koji ima informacije sa ruske strane, koji u nekoj globalnoj bitci koja se vodi u BiH i Srbiji igra ključnu ulogu. Rusija je nama bliska, ona nas voli, mi smo ruski igrači. To je meni predstava za javnost koja služi prvenstveno njemu“, stav je političkog analitičara Adnana Huskića.

 Adnan Huskić
Naravno, čak i kada bi se Republika Srpska po Dodikovoj naredbi opredjelila za ruske vakcine, one ne bi sukladno “bratskim vezama” bile ni jeftinije, a pogotovo ne humanitarnog karaktera. Staru i dokazanu tezu da Rusija želi imati uticaja u Bosni i Hercegovini, ali ne na svoj račun, pokazala je i analiza vrijednosti humanitarne pomoći dostavljene Bosni i Hercegovini tokom prva četiri mjeseca od pojave korona virusa. Evropska unija i Sjedinjene Američke Države su može se reći, spasile BiH od težih posljedica.

Uzalud su Dodikovi medijski trabanti veličali svaki paketić iz Rusije, kada je Vlada RS morala obezbjediti avionsko gorivo za prevoz ekipe koja je “zalijevala” ovaj entitet “ubojitim dezinfekcionim sredstvom”, nakon čega se epidemija razbuktala...

Piše: Avdo Avdić
Izvor: zurnal.info)