Studenti Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu: Obracanje medicinarima Republike Srbije


Studenti Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu: Obracanje medicinarima Republike Srbije

Drage koleginice i kolege,

Ovde smo ne samo da bismo govorili, već da bismo delovali. Stojimo na pragu nečega što nije samo bunt. Ovo je promena. Ovde započinjemo nešto što nije samo protest. Ovo je poziv na jedinstvo, na promenu i na odgovornost. Neka nas tragedija ne slomi, već inspiriše da budemo glas onih koji više ne mogu govoriti.

Petnaest života nije samo izgubljeno – oni su oduzeti. Oduzeti od strane trulog sistema koji ne mari, od strane nemara koji postaje svakodnevica, od društva koje sve više žmuri pred odgovornošću. Kada vidite te slike, kada čujete ta imena, setite se – to su bili ljudi. Ljudi sa snovima, planovima, ljubavima. Njihovi životi sada su naša odgovornost. Njihova tišina postala je naš poziv.

Neka njihovi izgubljeni životi budu podsetnik zašto smo ovde i zašto ne smemo stati. Danas, za njih, sutra za sve nas. Ovo je trenutak kada svi treba da se zapitamo: kakav svet ostavljamo iza sebe ako ćutimo danas? Kakav primer dajemo ako pognemo glave pred nepravdom i nemarom? Ako sada ćutimo, predajemo budućnost u ruke onih koji su nas izdali.

Tragedija u Novom Sadu nije samo nesreća – to je simbol svega što ne valja u ovom društvu. Simbol zatrovanog sistema u kojem se ljudski životi tretiraju kao potrošni materijal. Petnaestoro ljudi nije izgubilo živote zbog neizbežnog, već zbog nebrige! Koliko će još ljudi morati da strada da bi se nešto promenilo? Da li ćemo čekati da sledeći put to budu naši prijatelji? Naša porodica? Mi sami?

Danas je teško biti čovek, još teže biti čestit, a najteže biti čestit i ostati čovek. Kad se jedna kuća, jedan narod, ili jedna država temelji na laži, prevari, zlu – onda samo čestiti stradaju. Njihovi dani su obeleženi mukom, njihova sudbina patnjom, a njihova smrt – zaboravom.

Postoje trenuci u životu kad čovek ne može da ćuti. Kad mora da kaže nešto, makar to bilo i opasno. Jer ćutanje u takvim trenucima nije samo slabost – to je izdaja. I izdaja sebe i onih koje voliš.

Mi smo medicinari. Mi smo budući lekari, sestre, istraživači – ljudi koji su izabrali put da brane život i zdravlje. Učimo da budemo lekari, spasitelji, ljudi koji čuvaju živote. Ali kako čuvati život u zemlji koja nas primorava da ga svakodnevno kockamo? Pitamo vas, kako je moguće da oni koji su zakleti da čuvaju život moraju da strahuju za sopstveni? Kada su naše kolege na protestima prebijane, gažene automobilima, šikanirane jer su se usudile da stanu u odbranu prava – gde je bila pravda? Pitamo vas, kada su se humanost, kultura, dobrota, vaspitanje, obrazovanje i solidarnost povukli pred brutalnošću, nevaspitanjem, nemoralom i represijom?

Danas vas pitamo: kako možemo spašavati živote u društvu koje ne štiti svoje ljude? Kako možemo da verujemo u sistem koji nas izdaje, koji nas ne vidi, koji nas guši?

Dosta je bilo ćutanja! Dosta je bilo straha! Danas ne govorimo samo za sebe. Danas dižemo glas za sve one koji su ostali bez prava, bez pravde, bez dostojanstva. Dižemo glas za one koji više nemaju priliku da govore, za one čiji su životi prekinuti betonskim pločama i birokratskim propustima.

Pitamo vas: kakvu poruku šaljemo ako odustanemo? Kakvu budućnost gradimo ako se povučemo? Ovo nije samo naša borba. Ovo je borba svakog čoveka u ovoj zemlji, svakog studenta koji želi obrazovanje bez ucena, svakog građanina koji zaslužuje sigurne ulice, svake porodice koja zaslužuje pravdu, život dostojan življenja!

Budimo jasni – borba je teška. Ali najteže je živeti sa saznanjem da nisi ni pokušao. Sutra pišemo istoriju, i neka naša deca, naši studenti, jednog dana kažu: “Bila je to generacija koja nije ćutala. Generacija koja je izabrala dostojanstvo.”

Zato vas pozivamo – ne kao vođe, ne kao govornici – već kao vaše kolege, vaši prijatelji. Dižimo glas! Zauzmimo stav! Postanimo generacija koja će ostaviti trag, koja će reći “ne” nepravdi i “da” promeni. Ova borba neće biti laka, ali svaka promena počinje hrabrošću da se ustane.

Danas ovde, zajedno, palimo plamen promene. Taj plamen neka se širi dok ne obasja svaki ugao ovog društva, dok ne postanemo svetionik onima koji dolaze iza nas. Ovo je naša prilika. Ovo je naš trenutak.

Zajedno ćemo uspeti. Zajedno ćemo pobediti. Hajde da stvorimo istoriju! Ne dozvolite da nas slome!

Studenti Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu

Foto naslovna: med.bg.ac.rs
Izvor: Infomedia Balkan

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter