Slaviša Raković: Srbija besplatno školuje, a Srpska testove naplaćuje

Slaviša Raković: Srbija besplatno školuje, a Srpska testove naplaćuje

I kakva smo to mi država iz koje studenti odlaze u Srbiju da potpuno besplatno studiraju o trošku budžeta Srbije, a naša državica onda treba da iskoristi priliku i naplati im test po privilegovanoj cijeni od 200 maraka?!

Nije prošlo dugo od najave popuštanja vanrednih mjera u sprečavanju epidemije korona virusa kod nas, a i u cijeloj Evropi, a već svjedočimo novom talasu improvizacije u Republici Srpskoj.

Reklo bi se da je Republika Srpska jedna od preduzetničkih zemalja, jer su za vrijeme epidemije i provođenja mjera građani mogli da se uvjere u činjenicu da nestašica neke robe uporno izaziva donošenje mjere koja zahtijeva upotrebu takve robe.

Evo, i u novu normalnost ulazimo sa maskama i rukavicama, koje su jedan dan potrebne u paru, drugi samo na otvorenom, treći dan samo maska, a rukavice i maska u trgovini.

Naravno sada i maski i rukavica ima po upetostručenim cijenama, a ima i oštrih kazni za njihovu neupotrebu. I dok pripadnici Policije ili nemedicinsko osoblje, čak i u najbližem kontaktu sa zaraženim osobama ne dobijaju zaštitna sredstva adekvatnog stepena zaštite, trgovina falš maskama i higijenskim rukavicama cvjeta.

Naši „stručnjaci“ su ostali nijemi, ni zrna polemike, ali drže se one „od viška glava ne boli“, što je tačno, jer građane boli džep na više načina.

Najnoviji dokaz prepuštanja tržištu je takozvano komercijalno testiranje na korona virus.

Кako je došlo do komercijalizacije?

Dakle, imamo samo najave susjednih zemalja da će u sklopu popuštanja mjera doći i do otvaranja granica i svaka zemlja je najavila svoje uslove. Naglašavam najavila. Na današnji dan, ni sutrašnji granicu nećete preći testirani ili netestirani, preći ćete samo u slučaju neodložnog posla, po ovom ili onom osnovu.

I gle čuda, tu se odmah našao naš Institut za javno zdravstvo da ponudi uslugu komercijalnog testiranja. I ne samo tamo, oni ovu uslugu za sada nude samo studentima i građanima kojima je potrebna za regulisanje radnog odnosa.

Cijena utvrđena cjenovnikom ustanove je svega 200 konvertibilnih maraka po testu koji će građanin obaviti u Banjoj Luci.

Кo je od Instituta tražio da ponudi uslugu, ko je definisao uslove, ko je u upravnim tijelima? To su pitanja na koja nećemo dobiti odgovor.

Naravno, da se u medijima i među građanima javila uznemirenost. Suočeni sa 200 maraka troška radi zadovoljavanja opravdanih potreba, svi su počeli kometarisati ovaj potez.

Data je uporedna cijena iz Federacije, ali za drugu vrstu testa (na antitijela), kao tipičan primjer prve reakcije.

Кako svaki komentar kod nas izaziva sablazan vladajućih elita, odgovor Instituta se zasnovao na takozvanoj struci, ali je zaobišao da odgovori na koji način je pokrenuo komercijalno testiranje građana.

Da živimo u ozbiljnoj državi, koja brine o svojim građanima, a ne o dodatnim izvorima prihoda, trebalo bi prvo da vlasti sklope sporazume o režimu prelaska granice sa susjednim zemljama i da dogovore uslove.

Onda bi ta ista vlast trebala da nađe način da omogući ispunjenje uslova za građane. Zašto? Pa radi se očigledno o velikoj potrebi građana, na kraju krajeva, njihovom pravu da se kreću i van granica naše zemlje, kao i o pravu na povratak.

Кako bilo ko može da građanima izlazi u susret sa poluinformacijama? Кako će građanin koji se testira i ode u Srbiju, provede tamo sedam dana, da se vrati u svoju domovinu? S testom, bez testa, u karantin?

Ovo su samo početna pitanja. Pošto se govori o takozvanom zdravstvenom pasošu, kako neko nudi uslugu sa međunarodnom težinom, a da uopšte nije provjereno niti poznato da li se dokument kakav izdaje Institut prihvata?

I kakva smo to mi država iz koje se studenti odlaze u Srbiju da potpuno besplatno studiraju o trošku budžeta Srbije, a naša državica onda treba da iskoristi priliku i naplati im test po privilegovanoj cijeni od 200 maraka?!

Dakle, kako može nešto da postane komercijalno prije nego što se uopšte zna kakvu komercijalnu vrijednost ima?

S druge strane kako može biti komercijalno nešto što se nameće kao obaveza velikom broju građana i naravno raznim kategorijama građana?

Dostupnost testiranja koja je lokacijski pristupačna najvećem broju građana nije omogućena.

Država u kojoj vlast nije sposobna ni da razmišlja o narednih mjesec dana u sklopu ukupnih mjera normalizacije, a koja potpuno privatizovano i komercijalizovano navodno nudi rješenje svojim građanima, a u skladu sa svojim poianjem troškovnika i zarade, počinje sve više da gubi atribute države i sve više liči na neko preduzeće.

Nije se lako nadati, ali se iskreno nadam da neko može stvari dovesti u red, postaviti normalan redoslijed aktivnosti i donijeti odgovarajući program kojim se mogu zadovoljiti potrebe građana.

Piše: Slaviša Raković

Izvor: rtvbn.com

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks