Pitanje za ministra MUP RS: Nema zataškavanja - Sin načelnika policije uhvaćen sa 20 grama -bijelog-?!
Ministra i direktora policije RS javno pitam: je li sin prijedorskog policijskog rukovodioca Željka Stojanovića prošle sedmice uhapšen sa 20 grama kokaina? Ko ima pravo zataškati krivično djelo za kakvo se drugima određuje pritvor?
Tokom vikenda više čitalaca u komentarima na blogu pitalo je za hapšenje sina prijedorskog policajca sa kokainom. Čak je navođeno da je u pitanju konobar. Elem, dijeljenja saznanja i pitanja najviše su se ticala zataškavanja ovog događaja.
Strpljivo sam sačekao jutrošnje objave na zvaničnoj stranici MUP RS i utvrdio kako u novostima i saopštenjima nema ničeg nalikog kontraverznoj temi. U biltenu za PU Prijedor navode 0 krivičnih djela. Znači, u slučaju vjerodostojnosti navoda ima osnova govoriti o zataškavanju teškog krivičnog djela, a kakvo je brojnim dispozitivima Krivičnog zakona RS propisano kao krivično djelo. Primarno protiv službene dužnosti.
Prema još uvijek nepotvrđenim informacijama, ali u domenu prilično masovnog pogovaranja, sin prijedorskog načelnika Željka Stojanovića uhvaćen je sa 20 grama "bijelog". Sa njim je privedena i djevojka, inače kćerka dobro mi poznatog inspektora. Kako vidim oboje su na slobodi iako se za tu količinu i vrijednost droge u principu ide sa mjerom pritvaranja osumnjičenih.
Moja malenkost ovom prilikom ne tvrdi ništa, nego samo prenosi masovna pogovaranja kakva danima kolaju našim gradim. Temu su otvorili čitaoci u svojim komentarima, a kakvi se višestruko potvrđuju. Zato ministra Sinišu Karana i direktora policije Sinišu Kostreševića javno pitam: jesu li prednji navodi istiniti?! Od počinjenja takvog krivičnog djela do zataškavanja slučaja.
Željka Stojanovića inače poznajem kao velemajstora zataškavanja organizovanog kriminala i teških krivičnih djela i u tom dijelu nema prostora za "demante" i manipulacije. Bitanga je bukvalno ogrezla u kriminalu i nemoralu, a dovoljno je podsjetiti na neke javnosti poznate predmete.
Konkretno: Stojanović je 2008. godine mjesecima smrt Gordane Milosavljević iz Kozarske Dubice lažno prijavio tužilaštvu kao zadesno utopljenje. Dvojica kolega i ja kontinuirano smo tvrdili da je žrtva ubijena i tražili predmet u rad kako bi dokazivali ubistvo. Jok, šef Stojanović i načelnik SJB Prijedor Goran Mikanović uporno su zataškavali ubistvo i čak direktno pomagali osumnjičenima.
Nakon prijave nestanka Doris Bajilo ekspresno sam našao materijalne dokaze i kao osumnjičenog lišio slobode Radu Radinovića. Nakon par sati Radinović je priznao ubistvo i odveo me do mrtvog tijela čime je potvrđeno postojanje ubistva. Uviđaj na licu mjesta nije završen, a Radinović je priznao i ubistvo Gordane Milosavljević. Ugušio ju je na Kozari da bi poslije izvjesnog vremena mrtvo tijelo prevezao na mjesto pronalaženja - obala Sane.
Daljim radom utvrđujem da je Željko Stojanović u danu prijave nestanka imao policijske zabilješke o kretanju Doris Bajilo i Rade Radinovića, pa sve do samog počinjenja ubistva na mjestu gdje sam našao tijelo. Ponovo je cilj bio počiniocu omogućiti vrijeme za sklanjanje leša! Sa druge strane kolege i ja dostavili smo desetak službenih zabilješki o prijetnjama i ugrožavanjima kakva smo trpili od osumnjičenih, a posebice jer su Stojanović i Mikanović prenosili im sve šta radimo na planu dokazivanja ubistava.
U tom haosu doznajem kako moj šef Stojanović u službenoj kasi tri godine krije zlatnu burmu starice Dušanke Stanković čiju smrt je lažno prijavio kao zadesno gušenje dimom. Zaprijetio sam mu traženjem sudske naredbe za pretres kancelarije i tako iznudio da mi preda pomenuti materijalni dokaz. Kada sam dokaz predočio svjedocima ekspresno su potvrdili počinjenje pljačke sa smrtnom posljedicom, ali uvidom u predmet otkrivam i kakve teške nezakonitosti je Stojanović počinio radi zataškavanja ubistva.
Kako sam to u brojnim tekstovima pominjao Rade Radinović u KPZ Banja Luka počinio je samoubistvo zbog prijetnje da će mu ubiti dijete, a godinama kasnije iz njegovog oproštajnog pisma shvatio sam šta vrh policije od mene skriva. Ukoliko niste shvatili govorim o serijskom ubistvu ili o serijskom ubici!
Prethodna serijska ubistva počinjena su u funkciji organizovanog kriminala, no postoje i druga u kojima se vajni načelnik Stojanović baš istakao. Primjera radi oko ubistva Radovana "Cule" Grbića iz 2014. godine bukvano ništa nije rađeno na planu otkrivanja počinilaca. Nisu znali pripremiti pitanja za poligrafsko ispitivanje i zato su mi morali dati predmet na uvid, pa tako znam i šta (ni)je rađeno.
Nakon svega par mjeseci u Trnopolju slijedi dvostruko ubistvo Muharema Balića i Almira Redžića, gdje sam u posjedu oslobađajuće presude za Zikriju Krkića. Sudije, tužioci, vještaci, advokati i drugi akteri tog suđenja saglasni su u jednom - policija je katastrofalno griješila u radnjama prvog zahvata. Pogađate, sporne radnje preduzimao je "stručnjak" Stojanović.
Hoćemo li govoriti o ubistvu i samoubistvu djevojke i momka koje je potreslo region i tragovima barutnih čestica na rukama "svjedoka", ali i o povezanosti Stojanovića sa žrtvom? Ili kako za 21 godine iz Tuzle nije došao DNK nalaz brutalnog silovanja i ubistva starice Jerine Bilbije. Pronašao sam i ubicu i materijalne dokaze (DNK), no Stojanovića je "neko pozvao telefonom i rekao da će poslati drugi nalaz".
Mogao bih ovako knjigu napisati, no poenta je valjda jasna - načelnik Željko Stojanović odgovoran je za zataškavanja velikog broja ubistava naših sugrađana, a baš zbog takvih "vještina" kontinuirano ga drže na poziciji. Dva puta je mrtav pijan razbijao službena vozila, nemam predstavu koliko disciplinskih prekršaja za mjeru otkaza je počinio, ali vazda ga štite kriminalčine u vrhu policije koje je svojim vještinama zataškavanja ozbiljno zadužio.
U konačnici i sam sam bio žrtva pokušaja likvidacije organizovanog od strane Gorana Mikanovića i Željka Stojanovića, pa mi je još kako poznat "rukopis" ubistva načelnika Radenka Bašića. I normalno je da sam u rasvjetljavanju ovog zločina otišao mnogo dalje od službenih organa kad je uviđaj vodio "stručnjak" Stojanović. Stomak mi se okrenuo kad sam ga na televiziji vidio na licu mjesta likvidacije. Godinama sam iznosio stav kako mu treba doživotno zabraniti prilaženje mjestu zločina.
Sa ovakvim ocem ne čudim se što je dijete udarilo stranputicom i kriminalom, pa do dilanja ozbiljnih količina poput 20 grama kokaina. Nakon što već duže vrijeme "valja" marihuanu i šta mi je poznato, ali ne vidim krivca u dječaku, nego u bitangi koju imenujem. Čak ni ovom prilikom ne pominjem sve informacije koje su došle do mene.
Znači, na jednoj strani imamo masovno pogovaranje o hapšenju "sina policajca" sa kokainom i zataškavanju kriminala, dok na drugoj ministra i direktora policije sa zakonskom obavezom da reaguju na ovakva dešavanja. U minimumu očekujem da demantuju prednje navode ili javnost obavijeste o činjeničnom stanju stvari. Ili da podnesu ostavke!
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
