Obustava proizvodnje u zeničkoj željezari: Zatvorite fabriku, ali podnesite račune!
Da postoji odgovorna politika i političari, nadležni ministri i funkcioneri rekli bi: Zatvorite, ali nećete niti jednu dozvolu za gradnju nečeg drugoga tu dobiti i nećete imati priliku odvoziti staro željezo nakon rušenja pogona ako ga namjerite prodati.
Vlasnici zeničke „Nove željezare“ najavili su gašenje pogona Aglomeracije, Visoke peći i Čeličane, što znači obustavu integralne proizvodnje u ovoj fabrici.
Redaju se komentari različitog sadržaja, od onih nabrušenih patetikom, poput „vidi Tito šta nam uradiše“ preko radovanja što će Zeničani konačno imati čist zrak pa do ukazivanja da je neisplativost proizvodnje na koju se poziva vlasnik, logična posljedica globalnog tržišta ove vrste industrije.
Prije osvrta na ono što se sa proizvodnjom čelika i čeličnih proizvoda u zeničkoj željezari dešavalo posljednjih trideset godina, postoji nekoliko pitanja za, od prije šest mjeseci, njenog vlasnika, firme H&P iz Zvornika Predraga Pavlovića i Ahmeda Hamzića, iza kojih je Gordan Pavlović, vlasnik kompanije Pavgord.
"Naš plan nije da ovu fabriku zatvorimo, nego da postanemo najjača firma u regionu. Da napravimo snažnu i modernu željezaru koja će, uz proširenje djelatnosti, koristiti zelenu energiju i čuvati okoliš. Ovo je prvi put da će ekologija profitirati zahvaljujući ekonomiji", uvjeravao je suvlasnik i direktor „Nove željezare“ Ahmed Hamzić.
Nedugo potom, novi vlasnici su počeli jadikovku da nisu znali u kakvoj je finansijskoj dubiozi fabrika, da ima mnogo dugovanja dobavljačima... Pa su tražiili razne olakšice za poslovanje, zaključno sa zahtjevom za uvođenje carina na čelik, koje Vijeće ministara nije izglasalo.
Dolazimo do nekoliko detalja koje bi da imamo zainteresovanu, stručnu, odgovornu i poštenu vladu, koja uzgred raspolaže sa 8% vlasništva, trebala sama potencirati.
Da li znamo detalje ugovora kojim je otkupljena željezara od prethodnog vlasnika, porodice Mittal? Ne znamo, kao što nikada nismo saznali šta piše u ugovoru kojim je željezara dijelom prodana prvo investicionom fondu iz Kuvajta, a potom ostatak u vlasništvu FBiH poklonjen onima iz Indije.
Da li je 92% željezare sada vlasništvo firme H&P, zemljište i sve izgrađeno? Jeste.
Da li mogu zatvoriti pogone i proizvodnju? Mogu.
Mogu li tražiti stečajni postupak? Mogu i već jesu.
„Nova Željezara Zenice ostaje potpuno posvećena očuvanju radnih mjesta, stabilnosti domaće industrije i fer tržišnim uslovima poslovanja. Uprava, Sindikat i svi radnici zajedno pozivaju institucije da odgovore radnicima — jasno, direktno i u lice“, saopštavali su iz uprave „Nove željezare“.
Pa kada preferiraju jasne odgovore neka javnosti predstave i ove podatke:
- tačno prikazane akumulirane gubitke uključujući i one dobavljačima.
- da li su u prikazane gubitke uključeni i oni koji su otpisani od strane matične firme društva ArcelorMittal S.A. Luxemburg?
- porijeklo i pravnu osnovanost potraživanja dobavljačima koja se sada vode kao obaveze „Nove Željezare“
- razloge pokretanja stečaja u segmentu „štetnih ugovora“, posebno kada se radi o kolektivnom ugovoru i ugovorima zaposlenika
Zašto vlasnik željezare dok prijeti obustavom proizvodnje čelika i otpuštanjem za sada dijela radnika, uveliko kupuje zemljište oko fabrike, zašto troši novac i na montažu solarnih panela, zašto se tužaka sa Gradom Zenica oko raspolaganja deponijom Rača, ako ova njihova investicija nema prespektivu? Ili pak ima u nekoj drugoj viziji daljnjeg poslovanja?
Bez tih odgovora, da postoji odgovorna politika i političari, nadležni ministri i funkcioneri rekli bi: Zatvorite, ali nećete niti jednu dozvolu za gradnju nečeg drugoga tu dobiti, niti ćete moći odvoziti staro željezo nakon rušenja pogona...
Naravno da to nećemo čuti, kao što ništa slično nismo čuli u sličnim slučajevima od ovdašnjih političara velikih ambicija, skromnih kapaciteta, ali dubokih džepova.
Njihova je odgovornost za nezavršeni posao kada je u pitanju zakonski okvir za CBAM, dodatnu EU taksu na proizvode iz zemalja koje nemaju uveden sistem oporezivanja za emisije CO2, a BiH to nema. Nekonkurentnost sa cijenama koja je uslijedila, razlog je odluke da Arcelor Mittal proda željezaru.
Koliko god ozbiljno izgledala najava obustave proizvodnje u zeničkoj željezari, treba ostaviti prostora da ona nije konačna i da će veći dio od 1800 radnika zadržati posao i biti bolje sreće nego njihove kolege iz niza privatizacijom opljačkanih fabrika i njihove imovine:
Unis, Šipad, Soko Mostar, Krivaja, GP Bosna, Auminij, Vranica, FDS, Agrokomerc, Komrad Zenica, Fruktona Banja Luka, Borac Travnik, Brotnjo-promet, Frigos Čelić, Špedicija Bugojno, Omar Kneževo, Vatrostalna Busovača, Rudstroj Kakanj, KTK Visoko, Granit Jablanica, Fabrika duvana Mostar, Rudi Čajavec Banjaluka, Žitopromet Mostar, Autorad Trebinje, Polihem Tuzla, Šećerana Bijeljina, Bretex Breza,
Žitoprerada Bihać, Fruktona Banjaluka, Hidrogradnja Sarajevo, Alpos Prnjavor, Rudar Konjic, Vitezit Vitez, Trudbenik Doboj, Sarajevo tekstil, Polietilenka Bihać, Borja Teslić, Metalno Zenica, Fabrika tekstila Mladost Mrkonjić Grad, Magros Sarajevo, Livnica čelika Tuzla, Drvna industrija Sana, Tvornica stolnog rublja Perla, šumarija Cincar, Livno bus, Kožara Livno, Unimaks, TGA Stolac, Zora Sarajevo i niz drugih...
Piše: Amarildo Gutić
Foto naslovna: Željezara Zenica
Izvor: zurnal.info
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
