Nebojša Vukanović: Skupe istorijske lekcije i sjećanje na Jovana Raškovića (Foto/Video)


Nebojša Vukanović: Skupe istorijske lekcije i sjećanje na Jovana Raškovića (Foto/Video)

Na godišnjicu velike nacionalne tragedije i pogroma Srba iz Krajine u operaciji „Oluja“, prenosim tekst koji sam objavio prije 4 godine, na godišnjicu smrti Jovana Raškovića, vođe krajiških Srba koji je stao na čelo svog naroda 1990. godine i koji je vodio mudru politiku, ali je nažalost sklonjen jer je smetao centrima moći. Ubjeđen sam da bi sudbina srpskog naroda u Krajini i Hrvatskoj bila drugačija da je mudri, odgovorni i časni Jovan Rašković ostao na čelu svog naroda, da se ne bi dogodilo pogrom u „Bljesku“ i „Oluji“ i da Krajišnici ne bi bili rasuti širom svijeta, i zbog toga, kao narod, moramo izvući greške iz prošlosti, naučiti da poštujemo mudre, poštene i racionalne vođe a ne populiste koji nas vode u ponor i nestanak.

Sjećanje na Jovana Rašković

Prije 26 godina, 28-og jula 1992. godine u Beogradu je od srčanog udara iznenada preminuo Jovan Rašković, vođa krajiških Srba i jedan od najmudrijih i najčasnijih srpskih političara u turbulentnom vremenima tokom raspada Jugoslavije. Kao odgovor na osnivanje HDZ-a, jačanje ekstremne desnice, ultranaciolista i separatista u Hrvatskoj, Jovan Rašković je stao na čelo Srba osnivajući u Kninu 7.2.1990. godine Srpsku demokratsku stranku kao nacionalni pokret za zaštitu i opstanak našeg naroda u Hrvatskoj.

Rašković je nastojao da vodi mudru, odgovornu nacionalnu politiku boreći se za široku autonomiju Srba i izgradnju institucija koje bi garantovale sigurnost i opstanak našeg naroda u Krajini, prostoru Like, Gorskog Kotara, sjeverne Dalmacije, Korduna, Banije, istočne i zapadne Slavonije. Kao istinski intelektualac, ugledni ljekar psihijatar sa ogromnim životnim iskustvom, odlično je poznavao prilike, nacionalnu istoriju i mentalitet naroda na ovim prostorima, i imao je neosporni ugled među svojim sunarodnicima. Zbog toga su ga Krajišnici i zvali „ćaća“, jer se prema njima ophodio kao otac prema svojoj djeci, i nikada nije bio njihov vođa već pastir koji je čuvao stado. Kao dječak uspio je da se spase od ustaške kame tako što se iz rodnog Knina sklonio u Kistanje, i odlično je znao kakva opasnost prijeti Srbima u Hrvatskoj početkom 90-ih. Insistirao je na srpskoj slozi, mudrosti, neishitrenim potezima, izbegavanju nasjedanja na provokacije i mirnom rješenju konflikta, što je smetalo brojnim centrima moći.

 

Rašković je nastojao da vodi mudru, odgovornu nacionalnu politiku boreći se za široku autonomiju Srba i izgradnju institucija koje bi garantovale sigurnost i opstanak našeg naroda u Krajini, prostoru Like, Gorskog Kotara, sjeverne Dalmacije, Korduna, Banije, istočne i zapadne Slavonije. Kao istinski intelektualac, ugledni ljekar psihijatar sa ogromnim životnim iskustvom, odlično je poznavao prilike, nacionalnu istoriju i mentalitet naroda na ovim prostorima, i imao je neosporni ugled među svojim sunarodnicima. Zbog toga su ga Krajišnici i zvali „ćaća“, jer se prema njima ophodio kao otac prema svojoj djeci, i nikada nije bio njihov vođa već pastir koji je čuvao stado. Kao dječak uspio je da se spase od ustaške kame tako što se iz rodnog Knina sklonio u Kistanje, i odlično je znao kakva opasnost prijeti Srbima u Hrvatskoj početkom 90-ih. Insistirao je na srpskoj slozi, mudrosti,  neishitrenim potezima, izbegavanju nasjedanja na provokacije i mirnom rješenju konflikta, što je smetalo brojnim centrima moći.

Ova montaža i Tuđmanova podvala iskorištena je za pokretanje medijske hajke protiv Jovana Raškovića,i u Zagrebu i u Beogradu, jer je mnogima smetao njegov gandijsvski otpor i insistiranje na mirnom rješenju problema. Rašković je prvo protjeran iz Šibenika, gdje je bio izložen žestokim napadima i progonu, uz uživo prenos na lokalnom radiju na Trgu je 30 000 Šibenčana, polovina stanovnika, potpisalo javnu HDZ-ovu peticiju za smjenu i progon Raškovića iz šibenske bolnice, a nakon brojnih uvreda, šikaniranja i poniženja napustio je kuću u Primoštenu, koja je odmah opljačkana i demolirana.

 

Snažna medijska hajka koja je pokrenuta nakon emitovanja montiranog snimka, uz djelovanje tajnih službi, iskorištena je za smjenu i uklanjanje Jovana Raškovića iz Krajine, a njegova gandijevska mudra politika za široku autonomiju Srba u Hrvatskoj doživjela je krah. Nakon progona i izdaje, silne hajke, napada i pritisaka sa svih strana, Jovan Rašković je bio slomljen a njegovo prepuklo srce je stalo samo dan nakon što je protiv njega u Splitu podignuta optužnica za navodne ratne zločine. Rašković je i na dan svoje smrti pokazao hrabrost izjavivši u intervjuu novinarima NIN-a da je u jeku rata spreman otići u Split i sam se braniti se od montiranih optužbi, ako će to pomoći rješavanju sukoba i problema. Nakon sloma njegove politike i progona iz Krajine, Rašković je izjavio da strahuje kako će njegov narod biti žrtvovan, i kako će u jednoj Bartolomejskoj noći biti protjeran sa svojih vjekovnih ognjišta. Nažalost njegove slutnje i predviđanja su se ostvarila.

 

SDS je kao nacionalni pokret Srba u Hrvatskoj osnovan u Kninu 17.2.1990. godine, a poslije samo par mjeseci ideje Jovana Raškovića prenijele su se u BiH, i na Petrovdan 12.7.1990. godine Radovan Karadžić osnovao je Srpsku demokratsku stranku u BiH koja se takođe borila za opstanak Srba na ovim prostorima. Jovan Rašković je nažalost uklonjen iz Knina i Krajine, njegova mudra politika je doživjela slom a poslije samo tri godine naš narod u Krajini je doživio istu sudbinu, i nakon izdaje iz Beograda protjeran je sa vjekovnih ognjišta. Na sreću Radovan Karadžić je imao snage, mudrosti i hrabrosti da u teškim vremenima i okolnostima iznese svoju ideju do kraja i stvori Republiku Srpsku koja je međunarodno priznata u Dejtonu i Parizu. To je najveća pobjeda Srba u novijoj istoriji, i za koju je izginuo veliki broj heroja koji su se borili za narod i Otadžbinu. Kao i Jovan, i Radovan je platio visoku cijenu borbe za srpske nacionalne interese, i nakon progona sada se u Hagu bori da pobijedi istina.

Ubjeđen sam da bi i naša braća u Hrvatskoj sada imali svoju Republiku Srpsku da mudri i plemeniti Jovan Rašković nije sklonjen i protjeran, a njegova mudra politika doživjela krah. Rašković je bio istinski čestit, častan i plemenit čovjek iz ugledne advokatske kninske porodice, koji je u teškim vremenima iamo hrabrosti da stane na čelo svog naroda i bori se za njegov opstanak. Srbi često ne znaju da cijene i poštuju mudre, poštene, časne i odgovorne političare i zato plaćaju često skupu cijenu svoje naivnosti i lakovjernosti, nesposobnih i nedostojnih vođa koji su ga vodile i vode u provaliju. I Jovan i Krajišnici su nažalost zaboravljeni, i naše ih se vođe sjete početkom avgusta kada obilježavamo sjećanje na jednu veliku izdaju i progon. Zato bi svaki Srbin trebao dobro da prouči lik i djelo Jovana Raškovića, i zapamti njegove riječi da nama nisu potrebni mali i veliki već MUDRI i pošteni Srbi koji treba da budu pastiri a ne autoritarne vođe naroda.

Piše: Nebojša Vukanović
Foto naslovna: Banija Online
Video: Felbar Studio/zivstepa/Banija Online/youtube.com
Izvor: nebojsavukanovic.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter