Ko je kriv za poraz Radojičića? Dodik, SPS, bahate politike, kampanja ili jednostavno građani nisu htjeli Igora?

Nakon što je SNSD-ov kandidat za graonačelnika Banjaluke doživio poraz na prethodnim izborima krenule se razne analize i optuživanja ko je kriv za jedan od najvećih političkih poraza ove stranke.

Tako se iz redova SNSD-a optužuju koalicioni partneri da su svjesno radili na štetu Radojičića. Odmah pošto je postalo jasno da je Draško Stanivuković sa 10.000 glasova razlike pobijedio Radojičića prvi čovjek SNSD-a Milorad Dodik je optužio partnere iz koalicije za izdaju.
Već sljedećeg dana prstom je pokazao na SPS i Gorana Selaka. Iako ne postoji jasna potvrda o „izdaji“ SPS-a, kao što nema dokaza da isto to nisu radili drugi partneri SNSD-a, poput DEMOS-a, Ujedinjene Srpske ili SP-a, za sada ceh za neuspjeh vlasti na izborima plaća samo jedna stranka.

Sa druge strane u SNSD-u još uvijek niko ne želi da prihvati odgovornost za poraz. Svi oni koji su mjesecima se nametali kao glavni ljudi kampanje, nadajući se da će pobrati sve zasluge nakon očekivanog uspjeha, sada su postali tihi. Čak su počeli da prebacuju odgovornost sa jednog na drugog tražeći razlog poraza u svima osim u sebi. 

Naravno, dio rukovodstva SNSD-a, iako dobar dio njih ne razmišlja tako, najveću odgovornost pokušava prebaciti upravo na Igora Radojičića, što je i u neku ruku normalno. Ali, u ovom slučaju, mnogi stručnjaci smatraju da je ove izbore Radojičić izgubio, pored loših procjena pred izbore i neljudskog odnosa prema slučaju „Dragičević“ i građanima koji su danima protestvovali u blizini njegovog kabineta, najviše zbog atmosfere koju su stvorili ljudi iz vrha SNSD-a. 

Posebno oni koji obnašaju neke od najvažnijih funkcija u zemlji i koji su godinama gušili ovaj grad, nametali svoje stavove i viđenje stanja u Banjaluci, imenovali nekompetentne rođake, prijatelje, ljubavnice na razne pozicije, bahatili se po gradu, rugali se građanima gledajući ih s visoka, kao stoku koju treba gaziti...

Politička analitičarka Tanja Topić kaže da upravo u postupcima rukovodstva SNSD-a leži i razlog poraza Radojičića. Pored loše kampanje, koja nije daleko dobacila i u kojoj je Stanivuković potukao protivkandidata, naša sagovornica smatra da je nakupljeni bijes građana zbog raznih nerazumnih postupaka pojedinaca iz vladajuće partije dosta uticao na ishod izbora.

„Mi smo i u ovoj kampanji vidjeli da je Milorad Dodik bio najvidljiviji. On je letio od grada do grada, prisustvovao je brojnim aktivnostima SNSD-a... On je svojevoljno stavio teret cjelokupne kampanje na svoja pleća i nastojao da pokaže kako je svemoguć. Ljude je, pogotovo u ovoj krizi sa epidemijom iziritirao takav stav i ponašanje. Podsjetiću na posjetu zadnjeg dana kampanje kovid bolnici koja je kod dobrog dijela građana izazvala jedan revolt i koji su na taj način i dobnosili odluku“, rekla je Topić za BUKU.

Ona kaže da su građani u Banjaluci načinom na koji su glasali i svojim izborima kandidata za gradonačelnika i skupštinu poslali jasnu poruku.

„Ovim je poslata jasna poruka vlastima da je negdje ta granica trpljenja bahatosti dosegnula vrhunac. Mi koji pratimo izborne procese smo se se negdje 20 godina iznova pitali da li je moguća promjena. Ljudi nisu bili skloni promjenama i bili su zadovoljni onom maksimom 'dobro je dok se ne puca'. Očito je da je sada na ovim izborima ta crvena linija pređena i zbog toga su građani poslali vrlo jasnu poruku vlastima u entitetu RS“, kaže naša sagovornica.  

Ona kaže da je veliku ulogu u ovakvom rezultatu imala i politika najveće partije u RS koja je na sve načine pokušavala umanjiti značaj koalicionih partnera u prethodnom periodu. Sad im se polako sve vraća.

„Politika SNSD-a prema koalicionim partnerima i sva podmetanja unutar tih manjih partija koja su dovela do njihovog cijepanja se vratila kao bumerang i možda je to neka hladna osveta za sve što se do sad dešavalo“, navodi Topić.

Zanimljivo je da niko iz SNSD-a ne želi da prizna da su njihovi dosadašnji postopci najviše doprinijeli porazu Igora Radojičića, odnosno da su potezi najviših zvaničnika SNSD-a, koje je Stanivuković kanalisao na najbolji način i u svoju korist, doveli do ovog što imamo danas. Ustvari, Stanivuković je i cijelu kampanju najvećim dijelom usmjerio protiv SNSD-ovih funkcionera na višim nivoima, a mnogo manje prema Radojičiću. 

Sjetimo se samo šamaranja Stanivukovića od strane Dragana Lukača u Narodnoj skupštini. Stalne prijave, hapšenja i represija MUP-a protiv njega. Bahat odnost predsjednice RS Željke Cvijanović prema Stanuvukoviću. Stalni napadi i potcijenjivanja Stanivukovića od strane Dodika. Loši pokušaji predsjednika Vlade da se obračuna sa Draškom u Skupštini...

Pored toga, ovdje se mora dodati revolt prema SNSD-ovoj kampanji „papkarenja“ sa opozicionim političarima koje je dovelo do još većeg zgražavanja javnosti nad onim što se zove politika vlasti.  

Pa, napredovanje nekompetentnih kadrova zarad pridobijanja političke podrške.

Sve to je izazivalo bijes kod građana i stvaralo prostor za rast podrške Stanivukoviću kao oponentu kandidatu SNSD-a koji bi predstavljao sve ono loše što je SNSD u posljednje vrijeme izbacio na vidjelo. 

Srđan Mazalica, posalnik SNSD-a u NSRS iz Banjaluke smatra da je dosta stvari uticalo na poraz kandidata njegove starnke u Banjaluci. Ipak, on smatra da tek treba da se naprave sve analize i utvrdi zbog čega je tačno došlo do ovakvog rezultata. 

„SNSD je ipak dobio najveći broj glasova koji je doduše manji nego prije. Svakako se dešava ono što je trend duži niz godina, a to je da građani vlast percipiraju kroz SNSD i da sve ono što ne valja percipiraju kroz SNSD. Sa druge strane, naši koalicioni partneri pripisuju sebi sve ono što je dobro i tako uspijevaju da stvore atmosferu u kojoj njima raste broj glasova, a nama pada“, rekao je Mazalica.

On smatra da ima nepoklapanja u glasovima za gradsku skupštinu i gradonačelnika, ali ne želi direktno pokzati prstom koji su to koalicioni partneri radili samo za sebe, a ne i za zajedničkog kandidata za gradonačelnika.  
Kako kaže, veoma je teško to odrediti. 

„Teško je sad utvrditi koje stranke su otvoreno podržavale ili nisu našeg kandiata za gradonačelnika. Moramo imati u vidu da ima veliki broj kandiata koji su možda mogli ubijediti nekog rođaka ili prijatelja da glasa za njega, ali ne i za Radojičića. Takođe, mnoge partije iz koalicije su sigurno privukle i neke glasove opozicioni nastrojenih glasača kojima su ove opcije u datom trenutku izgledale primamljivo. Tako da, još će trebati dosta analizirati šta se tačno dogodilo“, rekao je Mazalica.

Ipak, on smatra da rezultat prema kojem je 70 odsto birača podržalo koaliciju koja podržava vladu, a da je kandidat SNSD-a izgubio za gradonačelnika pomalo čudan i podložan analizama.  

„Tu možemo tražiti problem i u koalicionim partnerima, ali i u nekim drugim faktorima“, rekao je Mazalica koji navodi da su izbori održani u vrlo teškim okolnostima, u godini pandemije, kada je vlast trebala da donosi nepopularne i teške odluke koje su sigurno jednim dijelom uticale na pojedine birače. 

On navodi da svaka vlast svakako čini greške. Tako su prema njegovom mišljenju sigurno napravljene neke greške, kako visokih zvaničnika u njihovom radu, ali i u kampanji zbog kojih su građani bili nezadovoljni. 

„Ali, na izborima uvijek glasamo za boljeg kandidata, bez obzira na sve. Ipak, ovdje to nije bio slučaj jer je Radojičić bio bolji kandidat. Mislim da je rezultat glasanja bio odraz raznih odluka u pandemiji i kampanje koja nije dovoljno se približila građanima“, rekao je Mazalica koji smatra da su ljudi glasali za Stanivukovića i iz razloga jer su željeli na neki način kazniti SNSD i pošalju poruku.

„Ja sam razgovarao sa određenim brojem ljudi koji misle i dalje da je Radojičić bolji kandidat, ali su glasali protiv njega, jer žele da glasaju protiv SNSD-a i da pošalju neku poruku. Meni je to apsolutno jasno, ali ne mogu prihvatiti da neko glasa za lošijeg kandiata ukoliko želi da pošalje poruku da je stanje loše. Ja bih to radio obrnuto, glasao bih za boljeg kandidata, ali bih uskratio podršku strankama vlasti u skupštini“, rekao je naš sagovornik.  

Za sada se u SNSD-u još uvijek ne oglašavaju jasno o tome ko je najviše doprinjeo da ova stranka poslije 22 godine nema gradonačelnika u Banjaluci. Svi se ograđuju, ne žele da čuju i razumiju glas građana, optužuju druge, dok  krivce uvijek treba tražiti u vlastitim redovima i postupcima.

Zato sada izgledaju potpuno daleke i strane riječi Dodika nakon poraza na izborima 2012. godina: "U narednim danima bićete svjedoci krupnih promjena i rezova, vidjećete da smo čuli i da ćemo poslušati šta nam je narod poručio."
Ove 2020. godine kao da niko ne čuje poruku naroda!
 

Izvor: buka