Kako su visoki funkcioneri MUP Srpske -gradili- organizovani kriminal? Slučaj Prijedor (Dokumenti)

Kako su visoki funkcioneri MUP Srpske -gradili- organizovani kriminal? Slučaj Prijedor (Dokumenti)

Direktno u glavu: Koliko sam dužan za prebijanje Vanje Vukovića?! Nakon vijesti da je Vanji Vukoviću isplaćena odšteta za policijsko premlaćivanje iz novembra 2011. godine pojedini mediji potežu pitanje odgovornosti inspektora. Takvima vršim "samoprijavljivanje" i čak objavljujem činjenice i dokaze sopstvene odgovornosti. 

Nakon sedmogodišnje pravne bitke Vanja Vuković iz Prijedora uspio je naplatiti odštetu za policijsko premlaćivanje koje je pretrpio 25.11.2011. godine u tadašnjem CJB Banja Luka. Dosuđena je odšteta od 7 700 KM za pretrpljene fizičke i duševne patnje, te nadoknađivanje troškova postupka, ali je iznos udvostručen zbog zateznih kamata nastalih usljed dužine sudovanja. 

Iako nisam učestvovao u spornom hapšenju i premlaćivanju Vukovića poznate su mi šire okolnosti dešavanja, problem kojim ćemo se detaljno pozabaviti, pa ih po navici dijelim sa svojim čitaocima. U pitanju je bila policijska akcija preduzeta nakon pljačke zlatare "Rubin extra" u centru Gradiške, kada je otuđen nakit vrijedan preko 200 000 KM. Karakterističnost razbojništva ogledala se u tome što su počinioci koristili kišobrane kao zaštitu od sigurnosnih kamera.

Trojica naoružanih počinilaca upali su u zlataru, te za dva minuta završili posao. Po izlasku iz zlatare mještani Gradiške pokušali su pljačkaše spriječiti u bijegu, no od toga su odustali suočeni prijetnom oružjem. Srećom po te ljude jer neki drugi nisu imali sreće i od tog vremena trunu pod zemljom, kako sam pominjao tekstom Zastrašujuća pozadina ubistva načelnika Radenka Bašića. Službena dokumentacija koju sada objavljujem nadovezuje se na onu iz tog teksta.

Kišobrani, karakteristični za razbojništvo u Gradiškoj, identično su korišteni u oružanoj pljački zlatare "Mišo i Mira" počinjenoj decembra 2010. godine, kada su otuđeni novac i nakit u vrijednosti 200 000 KM. Između ova dva krivična djela aprila 2011. godine opljačkana je i prijedorska zlatara "L`anello" sa štetom oko 150 000 maraka. Pored niza razbojništava nad bankama, zlatarama, firmama i ino za koje smo sumnjičili tada izuzetno brojčanu i opasnu kriminalnu grupu.

Na gornjoj fotografiji vidite kriminalističko-obavještajni izvještaj od 03.03.2011. godine u kom opisujem pripremanje pljačke pomenute zlatare "Mišo i Mira", od prethodnog sastanka Vanje Vukovića sa Nemanjom Miljkovićem zvanim Milja iz Banjaluke. U pitanju je regionalno poznati kriminalac/ubica nedavno uhapšen u Beogradu, a kao član kriminalne organizacije svog rođaka Marka Miljkovića i Veljka Belivuka. Prepoznatljivim po tome što su svoje žrtve mljeli u mašinama za mljevenje mesa, bez da ulazimo u tone droge i organizovani kriminal. 

Pored Miljkovića vidite da pominjem pok. Slavišu Ćuluma i Sinišu Šakića zvanog Kinez, jednog od počinilaca ubistva Ćuluma i brojnih drugih krvavih mafijaških obračuna. Konkretno govorim o kriminalnoj grupi koja godinama zajednički djeluje. U informaciji sam se dotakao i Miljkovićevog oca, bivšeg policajca takođe poznatog po pljačkama, te moje stare "poznanike" Milana "Al Kapone" Reljića i danas pokojnog Dragana "Arsin" Brankovića. 

Za neupućene ističem kako ovakva forma operativnih izvještaja sačinjava se šturo (kratko, sažeto), dok u drugim vidovima službene dokumentacije krivična djela i počinioci opisuju se opširno, kako bi bili iskoristivi za krivične postupke. Upravo zbog jednostavnosti predstavljam ovaj format dokumenata, koji otkriva dovoljno za shvatanje esencije dešavanja, a nije preobiman za čitaoce i objave na blogu. Nadalje, vidite da istu kriminalnu grupu dovodim u vezu sa oružanom pljačkom filijale Unikredit banke u Omarskoj iz decembra 2009. godine.

U gornjem krim. obavještajnom izvještaju kao direktni počinioci pljačke banke u Omarskoj navedeni su Siniša "Kinez" Šakić i Aleksandar Babić, dok druge saučesnike pominjem u vezanoj dokumentaciji. Za minut i 22 sekunde "posao" su završili uz upotrebu automatske puške i pištolja. Tokom podosta godina rada na razbojništvima nakupio sam snimaka nadzornih kamera i vizuelizacijom spoznavao metode počinjenja tog pojavnog oblika kriminala. 

Sa druge strane iz izjava žrtava razumjevao sam traume nastale munjevitim upadima, obaranjima obezbjeđenja, službenika i građana na pod, preskakanja pultova i uvijek prisutnog oružja uperenog u žrtve. Na početku rata u Hrvatskoj "naučio" sam kako je kada pištolj gurnu u usta ili prislone uz potiljak, odnosno kada više pušaka upere u vas sa par metara udaljenosti, tako da mi nije bilo teško shvatiti užasan strah žrtava razbojništava.

Traume žrtava pominjem zbog medijskih natpisa kako je Vanja Vuković vezivan lisicama za radijatore ili kase, pa brutalno tučen od strane inspektora. Vjerujem da je upravo takav tretman imao, a posebno jer je uvažena advokatica Milica Cvijanović na Vukoviću vidjela hematome i ogrebotine, te o tome svjedočila pred sudom. Težina zadobijenih povreda nije kakvom se medijski predstavlja šta se najbolje vidi po malenom iznosu dosuđene odštete. No, surovost policije treba posmatrati kroz prizmu surovosti kakve ovakav tip kriminalaca ispoljava prema žrtvama i prilikom počinjenja pljački.

Sa gornje fotografije vidite mnogo širi (p)opis kriminalne organizacije u kojoj je djelovao Vanja Vuković i oblike teškog kriminala karakteristične za istu. Pominjem i njihove surove međusobne obračune, a konkretno okolnosti ubistva Vese Medića. Aman dvije decenije naslovnice novina bile su posvećene njihovim mafijaškim obračunima (ubistva, ranjavanja, gradske pucnjave). Kako svjedočimo na kraju je Siniša "Kinez" Šakić ubio Slavišu Ćuluma, dok se predočena dokumentacija tiče perioda stradanja njegovog brata Nedeljka Ćuluma i začetaka sukoba. 

Znači, javnost se mora vratiti u kontekst vremena i događanja kada je Vanja Vuković uhapšen, vezivan za radijatore i tučen. I nije bio jedini koji je slično prošao u istoj akciji, samo nemam preciznih podataka, pa ne mogu govoriti o detaljima. Posebno ćemo se pozabaviti pitanjima mog "izostanka" iz datih aktivnosti, stvarima koje decenijama razaraju ovu ionako nesrećnu zemlju. Međutim, za ovaj dio izlaganja bitno je istaći kako Vuković nije "obični" građanin nad kojim je policija iz nekakvih svojih hirova činila teško nasilje.

Medijsko traženje odgovornosti inspektora koji su nasilno i neprimjereno tretirali Vukovića otvara suštinska pitanja naše kolektivne bezbjednosti. U vremenu o kom govorimo imali smo zaista veliki broj opasnih i na sve spremnih kriminalaca, sa već tada uspostavljenim vezama u policiji, pravosuđu i državi uopšte. Na suprotnoj strani imali smo jedan malen broj policijskih inspektora i operativaca spremnih da se suoče sa tim najopasnijim kriminalcima i teškim kriminalom uopšte. 

Gro policije naprosto je okretalo glave od učestalih pljački i ubistava, odnosno fokusiralo se na beznačajne birokratske "predmete". Jedan dio otvoreno je saučestvovao u organizovanom kriminalu, dok smo "na prste" mogli prebrojati inspektore spremne za hapšenja likova poput Vukovića, Ćuluma, Šakića, Miljkovića, Jošila, Railića, Medića, Reljića, Brankovića i drugih koje pominjem u predstavljenim dokumentima. Hoćemo li potegnuti teme napada na iste te inspektore?!

Ovu društvenu bitku davno smo izgubili, a šta najbolje pokazuje brutalna egzekucija prijedorskog načelnika Radenka Bašića. Vidite, prezentovane informacije su rezultat Bašićeve i moje saradnje u tim profesionalno zaista teškim okolnostima, nečemu šta ću precizno objasniti u narednim tekstovima na ovu temu. Znači, ukoliko javnosti nije bilo jasno zašto je načelnik Radenko Bašić bio toliko istrajan u progonu Dalibora Railića i kriminalnih struktura u kojima je ovaj delovao - eto "odgovora" starog 11-12 godina, a imam i dokumentaciju iz prethodnog perioda. I gro toga planiram objelodaniti! 

Nakon stradanja načelnika Bašića i "poruke" odaslane tim zločinom pojedini mediji potežu pitanje odgovornosti nas koji smo se suočavali sa najtežim oblicima kriminala i na bukvalno sve spremnim kriminalcima. Kako podnaslovno kažem: takvima se samoprijavljujem i čak podastirem dokaze sopstvene "odgovornosti". Tri štura izvještaja tek su "promil" obimne dokumentacije koju sam godinama sačinjavao povodom kriminala ove organizacije, a šta je predstavljalo i pravni i faktički osnov akcije povodom pljački zlatara i spornog hapšenja Vanje Vukovića.

Doći ćemo do dokumentacije oko spektakularnih ili filmskih pljački banaka i blindi za prevoz novca, pa čupanja bankomata, otuđivanja kasa, upada u porodične kuće i sve do ubistava počinjenih prilikom razbojništava. Jesmo, vezivali smo za radijatore i kase, tukli, maltretirali i činili druge nedozvoljene radnje, ali to znači da smo radili na suzbijanju teškog kriminala čije žrtve najbolje znaju surovost ispoljenu u počinjenju krivičnih djela. Policijske "tetkice" bavile su se kriminalnim "tetkicama", dok su se prekaljeni inspektori bavili prekaljenim krimosima. Šta tu ima nejasno?!

Prebijanje Vanje Vukovića i drugih obuhvaćenih tom akcijom samo je "pogrešna procjena" načina kriminalističke obrade, jer se već tada znalo kako kod njih batine ne rezultiraju priznanjima. Bili su isuviše čvrsti, prekaljeni i iskusni da bi padali na takve metode. No, svuda u svijetu dešavaju se identične stvari. Možda smo trebali djelovati po pošalici britanskih policajaca: "Pomozite radu svoje policije i ISTUCITE SAMI SEBE"?! Ukoliko neko zna zemlju čija policija ne tuče molim da mi javi.

Vanja Vuković tužio je policiju i sud mu je dodijelio odštetu. Milione sličnih primjera imate u svijetu, odnosno ničeg ovde nema spornog. Samo, navoditi da je Vuković priveden "bez razloga", da je policija tukla "nevinašce" i slično djeluje degutantno. Traženje odgovornosti inspektora koji su nasilje počinili danas je neviđeni idiotizam. Zapamtite: gro nas koji smo se prije deceniju ili dvije bavili najpoznatijim imenima ovdašnjeg kriminalnog miljea davno je podnijelo "odgovornost" onoga šta smo činili. Možemo i o imenima ako zatreba.

Pobjedili su pripadnici policije spremni da prodaju drogu, ubijaju nevine ljude, saučestvuju u organizovanom kriminalu... Policijski saradnici Vanje Vukovića, Dalibora Railića i svih koje pominjem u predočenim dokumentima pobjedili su i danas dominiraju, a posljedice toga znamo kakve su i sa istima smo primorani živjeti. Trpimo posljedice kolektivnih zabluda i nemojmo se lagati. Pošto nam je "normalno" da Gojko Vasić istovremeno može biti i zaslužni policijski penzioner i - MILIONER, nemamo razloga jadati se zbog sve izraženijeg kriminala.

Nisu pojedini mediji našli za shodno potegnuti pitanje: šta su u sporno vrijeme radili direktori policije poput Gojka Vasića ili Uroša Pene?! Jok najlakše je potezati odgovornost inspektora. Biću konkretan: ponekad smo tukli da pojedincima damo do znanja kako im zaštita direktora policije poput Gojka Vasića, Darka Ćuluma ili Uroša Pene - NE POMAŽE. Da ne pominjem imena raznih načelnika koje su ove direktorske bitange postavljale nam za pretpostavljene.

U narednom tekstu na ovu temu slijede novi dokumenti, vezani za neke druge oblike organizovanog kriminala i konkretno objašnjenje kako sam tada "premješten" u policijsku stanicu Prijedor 2. Jedini problem tadašnjih policijskih moćnika bio je što sam u bukvalno svakoj policijskoj stanici imao vijerne i časne saradnike - kao u ovom slučaju Radenka Bašića. Po predočenoj dokumentaciji vidite da sam ipak radio na najtežim krivičnim djelima iako su me Gojko Vasić i Uroš Pena u teško nezakonitoom postupku udaljili iz kriminalističke policije.

Nakon predočavavanja drugih dokumenata i objašnjenja skandaloznih dešavanja biće jasnije zašto problematizujem ovu temu. Vjerujte da ime Vanje Vukovića, koji je u zatvoru, potežem samo zbog medijski nametnute teme, a protiv njega nemam nikakvih negativnih emocija. U stvari planiram ponovo aktuelizovati problem što su stotine prijedorskih mladića završile u svijetu kriminala, umjesto da su studirali i postali nosioci pozitivnih društvenih promjena. Odlično znam o čemu govorim!

Nastaviće se...

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter