Ina Plamenac: Malena, budi časna i poštena

Ina Plamenac: Malena, budi časna i poštena

Ili bolje pitanje bi bilo, ako u osnovi razdvajanja, raspadanja i državnih prevrata uvijek leži političko i duhovno oceubistvo, čemu onda vi možete da se nadate?

Rođena sam 1984. godine u SFR Jugoslaviji gdje sam živjela do 1992. Zatim sam od 1992. do 2003. bila nastanjena u SR Jugoslaviji. Od 2003. do 2006. sam živjela u državnoj zajednici Srbiji i Crnoj Gori, a od 2006. pa do danas u Crnoj Gori. Za svog života sam živjela u četiri različite države, ali je vlast uvijek bila ista, živjela sam u četiri države, a da nisam mrdnula iz svog sela.

Što mi se država smanjivala, više su se nametale globalističke vrijednosti i kosmopolitizam, što sam se manje pitala o svojoj sudbini, više se pričalo o demokratiji.

Kuću na selu nikada nismo zaključavali. Sada to obavezno radim. Ne znam šta je uticalo da se ovih dana ne osjećam sigurno. Mora da je do mene, jer kad realno pogledate od čega bi se mogli plašiti u maloj i poštenoj Crnoj Gori, kojoj su granice zatvorene, a policija na sve strane radi svoj posao.

Na referendumu sam glasala za zajednicu. Imala sam 21 godinu i, po mom tadašnjem ubjeđenju, glasala sam za državu u kojoj živim, za zajednicu, za nepostojanje granica, za sve ono na čemu se danas insistira u Crnoj Gori i Srbiji prema svim državama svijeta, osim jedne prema drugoj. Glasala sam za utopiju. Danas, za mene je besmisleno i van svakog dostojanstva, svakodnevno pravdanje ljubavi prema državi u kojoj živiš. Isticanje ljubavi, dobrih djela i velike pameti samo potvrđuje njihov očigledni nedostatak. To dođe kao prelijepe, predivne, presrećne slike s vjenčanja, u beskrajnom sjaju koji, kada se ugasi, ostaje samo težina laži i licimjerja.

Tada se nisam razumjela u vlast, ekonomiju, finansije, budžete, državna preduzeća, a ne razumijem se ni danas. Jedino što mogu da primijetim, a važi za sve zemlje bivše Jugoslavije, s obzirom da je svako preduzeće, svaka plaža, svaka rijeka, sve što je ikada moglo da se proda, da je to prodato i izdato, a da smo mi sve manji i jadniji, da se baš ni ti političari ne razumiju mnogo u ekonomiju, barem ne državnu. Zato valjda i zaključavam kuću, plašim se prodaće je, a mene niko ništa neće pitati kao ni do sada.

Osjećala sam pripadnost i odgovornost prema svakoj državi u kojoj sam živjela i mislila sam da se to podrazumijeva i bez nošenja zastave, kao što se podrazumijeva da ne ostavljate smeće iza sebe. Vjerovala sam da je to dužnost svih građana, a ne nešto za šta morate da se pravdate i da snosite posljedice kao da ste vi izdajnik, a ne oni koji vas napadaju. Vaspitana sam u duhu rodoljublja i vjere, a moje mišljenje i često neslaganje sa radom institucija, nije njihovo negiranje, već odraz radoznalosti, stalnog preispitivanja i slobode duha, što se danas u svim krugovima smatra za najveći vid izdaje, dok se glorifikuje svaka bolesna ambicija, lako i sumnjivo stečeno bogatstvo, nasilje i prezir prema, ne drugom mišljenju, jer više nismo ni sposobni da saslušamo drugo mišljenje, već prema svakom ne-Ja.

Dok policija bije narod, a sudovi krivično gone i protjeruju sveštenstvo iz države, ja idem u poštu da platim račune. Struja, voda, vazduh. Zatim porez na kuću iz 1979. godine, plaćam porez na kuću jednoj zemlji, a ona je podignuta u drugoj. Plaćam prolaz kroz tunel u istoj opštini, plaćam kazne, plaćam ličnu kartu. Plaćam dozvolu da živim u svojoj kući. Iskreno, ne razumijem zašto ova vlast toliko goni pravoslavne hrišćane kad smo mi njeni najbolji robovi. Jedini vid otpora koji pružamo je, nedeljom, na uredno prijavljenim litijama, sat vremena predveče, da niko ne ostavi traga iza sebe. Mada, vjerovatno to i jeste problem, treba da ne ostane traga od nas.

Tako evo već 14 godina živim u suverenoj Crnoj Gori. Na vlasti su isti ljudi koji su bili i dok nije bila suverena. Stalno razmišljam, ako su izdali prethodne 3 države kojima su vladali, čemu ja onda mogu da se nadam?

Ili bolje pitanje bi bilo, ako u osnovi razdvajanja, raspadanja i državnih prevrata uvijek leži političko i duhovno oceubistvo, čemu onda vi možete da se nadate?

Piše: Ina Plamenac

Izvor: in4s.net

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks