Ekskluzivno! Službena zabilješka otkriva zastrašujuću istinu: Rade Radinović je morao umrijeti!

Objavljujem sadržaj službene zabilješke iz decembra 2008. godine sačinjene kako bih sačuvao živu glavu nakon dokazivanja brojnih međusobno povezanih ubistava lažno procesuiranih kao zadesne smrti, nestanak osoba i drugih fingiranja od strane policije. Jedan sam od rijetkih preživjelih koji može svjedočiti o ovim monstruoznim zločinima i vezanom organizovanom kriminalu, pa to i činim ovim novim projektom.

Ovim tekstom započinjem novi projekat razobličavanja najmonstruoznijih zločina, te geneze, strukture i obima organizovanog kriminala, zasnovano na službenoj dokumentaciji od koje policijski i pravosudni banditi ne mogu pobjeći. Kasnije krećem sa snimanjem dokumentarnih filmova baziranim na dokumentaciji iz konkretnih krivičnih predmeta, a sa iznošenjem decenijama skrivane istine.

Objavljujem službenu zabilješku iz decembra 2008. godine sačinjenu povodom samoubistva Rade Radinovića u KPZ Tunjice, koje je počinio pod ucjenom da će mu tog dana ubiti dijete. Četiri godine MUP je odbijao dati mi na uvid njegovo "oproštajno" pismo, a kada sam ga napokon pročitao zaključio sam da živu glavu nosim zahvaljujući tromjesečnom "izvlačenju" na bolovenje i iz užasavajuće situacije.

Rade Radinović objedinio je ubistva Doris Bajilo, Predraga Vrbana i Seada Kanurića zavedenih pod "nestale osobe", pa Gordane Milosavljević i Dušanke Stanković procesuiranih kao "zadesne smrti", do Irene Predijević čije ubistvo nije rasvjetljeno nakon 17 godina ili Ferida Memića za čije zvjersko ubistvo u zatvoru nikad nije sprovedena istraga. U zabilješki pominjem i druga ubistva poput premijera Zorana Đinđića, Gorana Kotura, Ramiza Delalića i više zločina o kojima ranije nisam pisao. 

Nakon navoda ove službene zabilješke svakom će biti jasno zašto je Rade Radinović morao umrijeti, odnosno zašto je plaćeno 50 000 KM da više nikad ne dođe kod mene na ispitivanje. Kao što su pobijeni svi koji su znali zastrašujuću istinu o monstruoznim ubistvima. Posljednja žrtva bio je Darislav Medić zvani Šula, kog višestruko pominjem u aktu, nakon što je odlučio progovoriti o spornim ubistvima. Nekih 5-6 dana poslije našeg prvog informativnog razgovora na ovu temu Medić je otrovan i usmrćen, a o tome nikad nije sprovedena istraga.

U kakvim okolnostima smo kolege i ja rasvjetlili zataškana i lažno procesuirana smrtna stradanja sami možete pročitati, a nakon što su tadašnji direktor policije Uroš Pena i načelnik Uprave kriminalističke policije Gojko Vasić omogućili načelniku SJB Prijedor Goranu Mikanoviću neoprostivu saradnju za serijskim ubicama i monstrumima najgore vrste. Ova zabilješka dostavljena je vrhu MUP-a, ali uz obavještenje da je adresirana na brojne subjekte - koji će je dobiti u slučaju mog stradanja. I, kako vidite, preživio sam.

Po ovom projektu nastaviću sa objavljivanjem službene dokumentacije vezane za decenijama skrivane zločine organizovanog kriminala, da bih stvorio pismenu bazu kasnijih tematskih dokumentarnih filmova kao oblika medijskog djelovanja sa mnogo učinkovitijim efektima. Zapamtite, istina je samo jedna, a istovremeno za mnoge nimalo ugodna. Posebice kada govorimo o "zaslužnim policajcima" Republike Srpske! 

Nadalje pogledajte službenu zabilješku koja vas neće ostaviti ravnodušnima, sa napomenom da iz razumljivih razloga mnoga imena predstavljam inicijalima.

CJB BANJA LUKA 
SJB PRIJEDOR
OKP 

Broj: 08-1-10/02-RB1/07
Dana, 05.12.2008. godine

SLUŽBENA ZABILJEŠKA 

Sačinjena dana 05.12.2008. godine van službenih prostorija SJB Prijedor, tokom odsustva sa posla povodom bolovanja, a u vezi bezbjednosno-interesantnih saznanja i okolnosti samoubistva lica Rade Radinović iz Prijedora počinjenog u KPZ Tunjice dana 18.10.2008. godine, kao i više teških krivičnih djela koja se sa ovim licem mogu povezati u smislu počinjenja ili raspolaganja informacijama od strane istoga. Službena zabilješka se konkretno sačinjava na osnovu potrebe objedinjavanja operativnih saznanja kojima raspolažem i rješavanja prilično konfuzne situacije nastale u vezi više teških krivičnih djela.

Lice Radinović Rade se nalazilo u KPZ Tunjice na osnovu mjere pritvora koja mu je određena zbog sumnje da je počinio produženo krivično djelo «Teško ubistvo»  na štetu Milosavljević Gordane iz Koz. Dubice i Bajilo Doris iz Prijedora, gdje je počinio samoubistvo, čime je onemogućeno dalje vođenje istrage i potpunog rasvjetljavanja svih okolnosti ovih krivičnih djela, bar u smislu njegovog aktivnog pristupa u tome. Ovo napominjem na bazi relevantne činjenice da je Radinović posljednjih nekoliko godina procesuiran za više teških krivičnih djela do čijeg procesuiranja je došlo nakon njegovog priznanja, pa čak i pomaganja u istragama, o sopstvenoj odgovornosti, ali i drugim izvršiocima.

Kao karakteristične predmete navodim Radinovićevo procesuiranje za više slučajeva silovanja maloljetnica, sa kojim su kao izvršioci dovođeni u vezu i Medić Darislav zvani Šula iz Prijedora i druga lica, te višestruka falsifikovanja saobraćajne dokumentacije kradenih ili neocarinjenih vozila u kojima je prijavljivan zajedno sa D. N. zvanim B. iz Prijedora i grupom poznatih falsifikatora (akcija „Falsifikat“ - otkriveno 600 kradenih i krivotvorenih automobila, op.a.). 

U oba slučaja karakteristično je da je Radinovićevo učestvovanje u ovim krivičnim djelima bilo motivisano sitnim novčanim nagradama zbog čega se i odlučivao na priznanja i saradnju sa policijom, međutim, zajedničko je i da Medić i D. nisu krivično odgovarali iako objektivne okolnosti su to omogućavale. 

Karakteristična su pojedina dešavanja koja su pratila pomenute postupke i manifestuju se u otvorenim prijetnjama svjedocima, neprofesionalnosti ili nemotivisanosti organa gonjenja i slično, koja su ukupno rezultirala da se navedena lica i proteklih nekoliko godina neometano bave istim inkrimisanim aktivnostima. Ovde napominjem kako ove navode mogu potvrditi konkretnim i provjerivim informacijama, a ovde ih navodim samo radi pojašnjavanja psihološkog i kriminalnog profila Radinović Rade.

Od kolega iz OKP SJB Prijedor Goronja Željka i Marinović Novice obaviješten sam kako su isti došli do operativnih saznanja prema kojima Radinović Radu i Medić Darislava dovode u vezu sa stradavanjem Milosavljević Gordane, čije mrtvo tijelo je pronađeno na obali rijeke Sane u prijedorskom naselju Gaćani dana 09.03.2008. godine, nakon što je njen nestanak prijavljen 15.02.2008. godine u PS Koz. Dubica.

Goronja i Marinović su pet dana nakon pronalaska mrtvog tijela, dakle 14.03.2008. godine, u OKP SJB Prijedor dostavili pismenu informaciju u kojoj su naveli operativna saznanja prema kojima je Radinović Rade izvršio ubistvo pomenute djevojke, te da se u vezu sa tim događajem može dovesti u vezu i Medić, gdje je sada, nakon Radinovićevog priznanja i prikupljenih dokaza, vidljivo da je u pitanju prilično kvalitetna i opširna informacija. 

Nekoliko dana nakon toga zajedno sačinjavamo i dostavljamo još jednu informaciju kojom proširujemo prvobitnu. Nakon toga preko listinga poziva dolazi do pronalaženja mobilnog telefona nastradale Gordane, gdje dva svjedoka daju izjavu da je Radinović prodao njen telefon nakon prijavljenog nestanka, čime je konkretno potvrđena informacija o postojanju krivičnog djela. Međutim, opisani događaj je OJT Banja Luka – PK Prijavljen prijavljen izvještajem o događaju u kom slučaj tretira kao zadesna smrt utapanjem. 

Jedina aktivnost službenih lica na dokazivanju ove inkrmisane radnje je pozivanje Radinovića na informativni razgovor (pored jasnog osnova za lišavanje slobode i kriminalističku obradu) i uzimanje izjave u kojoj on negira da je prodao sporni telefon, i to nakon mjesec do dva nakon prvobitnih informacija. Tek nakon pet mjeseci i pod snažnim pritiskom postupajućeg tužioca i porodice Milosavljević pominje se poligrafsko ispitivanje Radinovića koje nije realizovano do 10.09.2008. godine, kada je Radinović lišen slobode zbog sumnje na doticaj sa nestankom Bajilo Doris iz Prijedora, koji se dogodio noću 06/07.09.2008. godine.

Za ovaj slučaj sam konkretno doznao kada sam od strane pretpostavljenih 10.09. upućen u Banja Luku radi pronalaženja mob. telefona nestale, gdje je utvrđeno da je Radinović ponovo prodao telefon nestale osobe, nakon njenog nestanka. U ovom slučaju je Radinović odmah lišen slobode i lično sam nad njim vodio kriminalističku obradu koja je dovela do toga da mi je nakon par sati priznao da je ubio pomenutu djevojku i odveo me do mjesta izvršenja na kom smo pronašli njeno mrtvo tijelo, čime je i potvrđeno postojanje krivičnog djela. 

Nakon toga vraćam Radinovića u službene prostorije i nastavljam sa obradom, dok uviđajne radnje na licu mjesta preuzimaju kolege i tužilac, ali obradu dalje usmjeravam na smrt Milosavljević Gordane, gdje Radinović iste večeri priznaje da je i u ovom slučaju počinio ubistvo i potvrđuje u potpunosti ranije sumnje. 

Međutim, tokom obrade ponovo utvrđujem postupke pojedinih pripadnika policije kakvima se profesionalno suprostavljam. Naime, doznajem da je 07.09.2008. godine oko 02,00 časova od strane građana izvršeno obavještavanje na broj 122 da je na na periferiji naselja Pećani, gdje je kasnije pronađeno tijelo Bajilo Doris,  došlo do nekakvog sukoba i da je Radinović viđen i prepoznan kako bježi sa tog mjesta.

Patrola je tada obišla vozilom okolinu i nije uočila ništa sumnjivo, međutim, nakon što je prijavljen nestanak pomenute i prikupljena su i druga saznanja koja Radinovića dovode u vezu sa nestankom, iako je linijski  prenešeno pomenuto obavještavanje građana, niko u SJB Prijedor nije našao za shodno da obiđe sporno mjesto narednih četiri dana. Ovakav obilazak bi zasigurno doveo do pronalaženja mrtvog tijela jer se nalazilo uz sam put i na lako uočivom mjestu, a zbog toplote je i snažno zaudaralo.

Sličnoj situaciji sam se suprostavljao i u slučaju rasvjetljavanja ubistva prijedorskog taksiste Zrnić Milana, gdje je takođe prijavljen nestanak lica i postojanje krivičnog djela dokazano tek priznanjem izvršioca i pokazivanjem lica mjesta sa tijelom ubijenog, u kom su građani isto tako blagovremeno obavijestili policiju, a neozbiljni postupci doveli do bitnog komplikovanja dokazivanja, međutim, ovde sam siguran sa je u pitanju nesavjesno postupanje. 

Sa druge strane Radinović je i mrtvo tijelo Milosavljević Gordane nakon više od deset dana prevezao sa mjesta izvršenja (Kozara, op.a.), više od 30 km,  do mjesta na kom je pronađena i na taj način prikrio jasan trag koji ga je povezivao sa licem mjesta i izvršenjem krivičnog djela. Proizilazi da mu je na sličan način omogućeno da ukloni i tijelo Bajilo Doris. 

Nakon navedenog nad Radinovićem započinjem kriminalističku obradu na okolnosti smrti starice Stanković Dušanke iz Prijedora od 2005. godine, gdje napominjem da kod vršenja kriminalističke obrade uglavnom se baziram na utvrđenim činjenicama iz predmeta, a da sam sva tri predmeta po prvi put dobio na uvid te večeri.

U slučaju ove starice utvrdio sam da je tužilaštvu dostavljen izvještaj o događaju, kojim se događaj kvalifikuje kao zadesna smrt usljed trovanja ugljen monoksidom. Ovakav izvještaj je upućen i naredne tri godine držan kao okončan iako nalaz protivpožarnog inspektora  jasno navodi da je požar podmetnut istovremeno u dvije prostorije i više svjedoka je navelo kako je oštećena posjedovala određenu količinu novca i zlatnog nakita koji nisu pronađeni nakon smrti.

Nakon tri godine, tek tokom vršenja pomenute kriminalističke obrade, doznao sam od kolega da je Medić Darislav ubrzo poslije spornog događaja u OKP SJB Prijedor donio zlatnu burmu za koju je tvrdio da je otkupio u gradu nakon što je Radinović istu prodao, a da je vlasništvo pokojne Dušanke i da je Radinović istu ubio i opljačkao, pa potom zapalio stan radi prikrivanja dokaza. Čak je navodno tvrdio kako je Radinović staricu gušio jastukom, a na jednom jastuku su stvarno pronađeni tragovi krvi, međutim, odbio je dati izjavu o tome ili potpisati potvrdu, tako da je pomenuta burma ostala u OKP bez ikakve dokumentacije.

Međutim, karakteristično je da sam desetak dana nakon spornog događaja (2005. op.a.) od strane pretpostavljenih upućen da obavim inf. razgovor sa Radinovićem o ovom događaju, ali da mi niko nije pominjao ni burmu, ni Medića. Nakon Radinovićevog pritvaranja, na bazi njegovog doticaja sa spornom burmom, uzeo sam više izjava svjedoka koje predstavljaju jasan osnov sumnje da je Radinović i u ovom slučaju počinio teško ubistvo iz koristoljublja. 

Njegovo samoubistvo se dogodilo dva dana nakon što sam postupajućem sudiji za predhodni postupak podnio zahtjev za izdavanje naredbe za dovođenje u službene prostorije radi uzimanja izjave na ove okolnosti. Osnovna namjera je bila podnošenje izvještaja za teško ubistvo bez obzira na njegovo priznavanje ili poricanje i time stvaranja uslova za vođenje istrage.

Ovde naglašavam za potrebno da pojasnim okolnosti pod kojima Medić sarađuje sa policijom u vezi dokazivanja Radinovićeve odgovornosti za ovo ubistvo, iako se njih dvojica godinama tretiraju kao kriminalni saradnici. Ovo se dešava u toku suđenja za višestruka silovanja tri petnaestogodišnje maloljetnice iz Ljubije, koje su za ta djela prijavile Radinovića, Medića i još neka lica, gdje je Radinović u početku priznao da je podvodio djevojčice, a da su nasilja vršili Medić i drugi. 

Zbog toga je (Radinović, op.a.) od strane Medića i nekoliko lica prisilno, u prtljažniku vozila, prevežen na Kozaru i pretučen, o čemu je podnešen izvještaj tužilaštvu, ali je predmet ostao na tome. Pošto je predmet silovanja okončan tako što je Radinović oslobođen, a Medić nije ni procesuiran, došlo je do njihovog pomirenja, pa im obojici više nije bilo u interesu da se međusobno optužuju. Radinoviću je nakon svega isplaćena odšteta, čiju polovinu je dao Mediću (po njegovoj izjavi).

Nakon toga često su se pojavljivala pogovaranja o seksualnim zlostavljanjima djevojaka i maloljetnica na području Prijedora, koje Radinović obezbjeđuje za takve stvari batinama, narkoticima i drugim oblicima prinude, pa čak i u vrijeme prije posljednjeg lišavanja slobode, ali više nije bilo postupaka. Naglašavam, kako je moja osnovna profesionalna namjera u vezi Radinovića bila operativno provjeravanje i procesuiranje većeg broja krivičnih djela počinjenih posljednjih godina za čije rasvjetljavanje je Radinovićeva sklonost da prizna sopstvena djela i da prokaže svoje saradnike bila od bitnog značaja. 

U povezivanju Radinović Rade sa drugim teškim krivičnim djelima potrebno je sagledati određena dešavanja iz predhodnih godina. U drugoj polovini 2005. godine od strane kolega iz Koz. Dubice obaviješten sam o ubistvu Predojević Irene iz avgusta mjeseca, kao i nestanku lica Vrban Predrag koji je uslijedio nakon toga, gdje se Kotaran Goran sumnjičio kao počinilac. Konkretno, informacije su se doticale Prijedora zbog sumnji da je Vrban otet u tom gradu, a da je njegovo vozilo Škoda ostalo u defektu u blizini Katoličke crkve i da je isto nakon par dana uklonjeno sa tog mjesta od strane pomenutog D. N. i B. P. zv. P. iz Prijedora, zbog čega sam se uključio u rad po ovom predmetu.

Veza između D. i Kotarana bila mi je operativno poznata jer sam oko dvije godine prije toga procesuirao D. za falsifikovanje pasoša licu Alimanović Meho za kog sam preko Interpola Beč utvrdio pet različitih identiteta i prikupio niz interesantnih saznaja. D. je falsifikovane isprave za ovo lice nabavio po nalogu Kotaran Dušana, oca Goranovog, kao svog kriminalnog saradnika.

Takođe sam sa Kotaranom povezivao lice K. S. iz Prijedora, koji inače boravi u Švedskoj odakle je prema operativnim podacima Kotaranu donosio nekakvu tekućinu za spravljanje sintetičkih droga, a kakva je najvjerojatnije kasnije pronađena u tijelu Kanurić Seada zvanog Stava Mucavi, za čije ubistvo se Kotaran takođe sumnjičio.

Napominjem da sam tek nakon pronalaska tijela Vrbana i Kanurića, odnosno Kotaranovog lišavanja slobode, operativno otkrio da raspolažem određenim sazananjima o ovim događajima. Potom dolazi do lišavanja slobode D. N. nakon čega se događa da mi to lice saopštava da je «doznao da sam mu ja smjestio hapšenje» i prijeteći naglasio kako iza njega stoje M. G. vl. „M. komerc“ doo i Medić Darislav i da oni neće dozvoliti slične stvari ubuduće.

Pred kraj prošle godine D. mi je rekao da je načelnik SJB Prijedor Mikanović Goran tada rekao mu da pomenuto hapšenje potiče od mene, a šta odgovara događajima koji manifestuju ukupna dešavanja. Uglavnom ponašanje D., Medića i Mikanovića poslije ovoga dovode da uglavnom izbjegam bilokakav doticaj sa ovim predmetom, odnosno kod mene proizvode  podozrenje prema tim licima. Napominjem da o njihovim međusobnim vezama raspolažem sa većim brojem informacija koje se ne dotiču direktno ovog predmeta (ubistvo Irene Predojević, op.a.).

Početkom ove godine kolega Goronja Željko dobija zadatak da pokuša pronaći pomenuto vozilo Škoda od Vrban Predraga i operativno provjeri D. i B.. Ovde Goronji pomažem ranije prikupljenim saznanjima, šta ponovo dovodi do reakcija D. i Medića, ovoga puta prema nama obojici. Napominjem da je već bilo u toku moje nezakonito udaljavanje sa radnog mjesta od strane načelnika Mikanovića, gdje sa više aspekata povezujem njega, Medića i D.

Posebno zbog anonimne predstavke i anonimnih informacija preko Krimilovaca, dostavljenih tokom marta mjeseca, u kojima se Goronja i ja lažno predstavljamo kao kriminalizovani policajci, a meni lično se čak pripisuju i nekakva ubistva, koje su rezultirane unutrašnjim postupcima protiv nas. Na bazi raspoloživih informacija zaključio sam kako su takve lažne informacije, kao i niz lažnih pogovaranja i podmetanja, djelo Medića, D. i Mikanovića, gdje su prvoj dvojici služile da ometaju bilokakvo djelovanje na povezivanju Koratan Gorana i krivičnih djela za koja se sumnjičio sa njima, a Mikanoviću da me udalji sa posla i time onemogući dokazivanje njegovih inkrimisanih stvari. 

U takvim okolnostima dolazi do pronalaženja mrtvog tijela Milosavljević Gordane i pribavljanja informacija o povezanosti Radinovića i Medića sa njenom smrću, gdje smo Goronja i ja istakli inspektorima unutrašnje kontrole da se ovakvim podmetanjima utiče na naš rad radi sprečavanja dokazivanje kriminalnog doticaja.

Pošto je u tom periodu bilo već jasno da su ubistva Vrbana i Kanurića počinjena radi sprečavanja dokazivanja odgovornosti Kotarana za ubistvo Predojević Irene, a kako je Milosavljević Gordana bila takođe iz Koz. Dubice, postojala je mogućnost da se i njena smrt može povezati sa tim događajima, posebno iz razloga što se u svim ubistvima ponavlja doticaj jedne grupe lica.

Istovremeno Milosavljević Gordana je odgovarala profilu ženskih osoba kakve je Radinović godinama navodio na prostituciju i druge seksualne delikte, a postojala je konkretna informacija da je od Medića dobio nekakav novac u vezi Gordane, na čemu se može bazirati sumnja da je ista usmrćena kako bi bila sprečena da prijavi navedene za krivično djelo, u kom slučaju bi se ponovo otvorilo pitanje seksualnih zlostavljanja većeg broja ženskih osoba u Prijedoru i omogućilo procesuiranje navedenih. 

Zbog ovih sumnji tokom aprila mjeseca u dva navrata sam tražio razgovor sa Direktorom policije (Uroš Pena, op.a.), gdje zbog objektivnih okolnosti koje su postojale nisam našao druge mogućnosti da iniciram ozbiljniju istragu o ovim događajima. Naime, zbog očiglednih kršenja zakona koja su počinjena na moju štetu, a ignorisanih od strane nadležnih organa i službi, i nepovjerenja koje je proizašlo iz toga, kao i opasnosti koje nosi težina predmetnih krivičnih djela i lica koja se dovode u vezu sa istima, smatrao sam da je Direktor policije autoritet koji može razriješiti određena pitanja i narediti potrebne aktivnosti, posebno jer je već bio upoznat sa pojedinim predhodnim dešavanjima, međutim, i ovo je prenešeno u nadležnost unutrašnje kontrole i okvalifikovano kao međuljudski sukobi sa čim realno nema nikakve veze.

U opisanim okolnostima jedina preostala mogućnost bila je operativno postupanje prema Radinović Radi na šta sam se odlučio na bazi zakonskih ovlaštenja, iako nisam imao odobrenje predpostavljenih. U narednom periodu, zajedno sa kolegom Goronjom, kontaktirao Radinovića u namjeri rasvjetljavanj ubistva Milosavljević Gordane.

Pošto sam nakon prvog razgovora sa njim utvrdio da je odmah kontakrirao Medića i D., a ovi načelnika Mikanovića, u narednom periodu sam učestalo praktikovao informativne razgovore, a nakon njih pratio reakcije pomenutih lica. U tom periodu dolazi do reakcija Medića i D. koje se prvenstveno manifestuju u njihovim brojnim kontaktima sa pojedinim rukovodnim radnicima prijedorske policije i drugim licima preko kojih pokušavaju doznati kakve radnje preduzimamo Goronja i ja.

Istovremeno D. i Medić na Radinovića vrše pritisak da podnese predstavku protiv nas zbog radnji koje preduzimamo. Na bazi postojećih događaja i prikupljenih saznanja Goronja i ja sačinjavamo više službenih zabilješki oko postupanja prema Radinoviću sa ciljem izbjegavanja novog unutrašnjeg postupka, a u kom najčešće ističemo uticaje Medića i  D. radi sprečavanja rada, ali i ukazujemo na neadekvatne i sumnjive rekcije pojedinih rukovodnih radnika.

Ovde naglašavam da Radinović Rade tokom pomenutih informativnih razgovora iznosi veći broj informacija o povezanosti Medića i D. sa Kotaran Goranom i ubistvima za koja se tereti. Iznosio je i njihovu povezanost sa načelnikom Mikanovićem i potvrdio da su imenovani zaista dostavili pomenute anonimne informacije. Čak je iznosio da vrše praćenja Goronje i mene, obilaze i fotografišu našu imovinu i slično, o čemu postoji posebna službena zabilješka. 

Radinović je konkretno tvrdio da je kod Kotarana pronađeno i više pištolja ( CZ 99 i Magnum ) koje je Medić dao D., a ovaj dalje Kotaranu od koga su i oduzeti, zbog čega je izbila svađa između njih. Takođe, Radinović je iznosio i veći broj informacija o načinu istrage o ubistvima u Koz. Dubici i uticajima Medića i D. na istragu. Ovde naglašavam kako i sam imam brojne sumnje o neadekvatnim postupcima tužilaštva u vezi ovih lica, gdje su Radinovićeve informacije objektivno odgovarale mojim saznajima.

Takođe, period druge polovine 2005. godine karakteriše veći broj međusobno povezanih  teških krivičnih djela ubistava, eksplozija, razbojništava i slično, počinjenih na području Prijedora i Koz. Dubice, u čijem rasvjetljavanju sam tada poduzeo niz službenih aktivnosti koje su rezultirale većim brojem procesuiranih predmera i kasnijim dvogodišnjim izrazito povoljnim periodom bezbjednosne situacije na terenu, sa gotovo neznatnim učeščem teških inkrimisanih stvari.

Tokom prošle godine preduzeo sam više obimnijih operativnih aktivnosti u namjeri povezivanja većeg broja predmeta i njihovih počinilaca sa aspekta utvrđivanja da su u pitanju organizovane kriminalne grupe, o čemu postoji relevantna dokumentacija, ali sam u tome prekinut nezakonitim udaljavanjem sa posla i onemogućavanjem daljeg rada. 

U pomenutim okolnostima dolazi do stradavanja Bajilo Doris i opisanog lišavanja slobode Radinovića, gdje ističem da i nakon toga nastavljamo sa operativnim radom po tom, ali i drugim predmetima sa kojima se mogu povezati pomenuta lica.

Novo usložnjavanje situacije donosi smrt Memić Ferida, takođe pritvorenog Prijedorčanina, ponovo pod sumnjivim okolnostima i povezivanjem Radinovića sa time, kao sedmom u nizu za koja se Radinović može dovesti u vezu kao izvršilac ili neko ko raspolaže određenim saznajima, gdje ponovo podsjećam na Radinovićevu sklonost ka saradnji.

Međutim, dolazi do njegovog samoubistva koje je onemogućilo takvu saradnju, a kod mene izazvalo samo nova podozrenja. Naime, par dana prije samoubistva na području Prijedora pojavilo se pogovaranje da se sprema njegovo ubistvo u zatvoru, a odmah poslije tog događaja pojavilo se pogovaranje da su čuvari u zatvoru dali Radinoviću papir i olovku da napiše oproštajno pismo i da im je za to plaćeno 50.000 KM (samoubistvo počinio pod prijetnjom ubistva djeteta, op.a.).

Iz tog razloga pokušao sam dobiti na uvid pomenuto oproštajno pismo, na bazi predhodnog postupanja koje je proizvelo Radinovićevo pritvaranje, a radi utvrđivanja da li u pismu postoje informacije bitne za dalji rad, te radi procjene okolnosti u kojima je pismo sačinjeno utemeljenom na poznavanju profila lica i relevantnih događaja, ali u tome nisam uspio.

Ovde naglašavam da nakon Radinovićevog pritvatanja, pa i nakon njegovog samoubistva, usljed težine predmetnih događaja na području Prijedora došlo do usložnjavanja situacije, raznih pogovaranja i pisanja grafita, kojima su isticane veze Medića i D. sa Radinovićem.

Medić Darislav tada više puta prijavljuje načelnika Pelkić Vojislava, kolegu Goronju i mene da organizujemo pisanje grafita i gradska pogovaranja. O ovome u dva navrata u SJB Prijedor daje pismene izjave u kojima nas trojicu naziva kriminalcima i lažno nas povezuje sa nizom ozbiljnih događaja, gdje su prekoračeni i zakonski okvir i policijski standardi, a SJB Prijedor kao organ posvećuje tome više pažnje nego rasvjetljavanju gore navedenih krivičnih djela, na čemu sam insistirao.

Istovremeno Medić u svojim izjavama direktno potvrđuje moje navode o neprofesionalnom ponašanju policije u vezi njega, ali iste do sada nijedana služba nije izuzela i provjerila. Na bazi ovog ponovo se obraćam u UKP i CJB Banja Luka pokušavajući da iniciram njihovo uključivanje u rad, međutim, ponovo se moja obraćanja prosljeđuju unutrašnjoj kontroli, gdje na kraju nisam siguran da mogu shvatiti sadašnju situaciju.

Sa druge strane Medić Darislav upućuje direktne prijetnje načelniku Pelkiću, pomoćniku komandira PS BS Prijedor Katić Mirušku, advokatu Gnjatović Željku koji je bio tužilac u pomenutim slučajevima gdje je Medić terećen za silovanje, a M. S., koja ga je u tom predmetu kao maloljetnica teretila za silovanje, udario je pesnicom i zaprijetio da će joj pobiti porodicu.

Pomenuti B. P. je fizički napao kolegu Goronju i nanio mu tjelesnu povredu. Takve stvari u SJB Prijedor podređuju se Medićevim lažima o kriminalizaciji pripadnika policije i njegovoj „borbi protiv kriminala“. Ovde ću navesti nekoliko podataka koji su mi lično poznati i objašnjavaju o kakvom je licu riječ u smislu da li pripadnici policije nakon svega imaju realan osnov da sa njim sarađuju po bilo kom osnovu.

Medić Darislav je tokom rata povezao se sa grupom kriminalaca i pojedinim pripadnicima prijedorske policije, među kojima ističem pokojnog načelnika Drljača Simu, koji su na ovom području pljačkali nesrpsko stanovništvo. Opljačkano zlato Medić koristi da u Prijedoru, Banja Luci i Beogradu otvori zlatare u kojima je prodavan predhodno pretopljen zlatni nakit.

CJB Bijeljina je u tom periodu od Medića oduzeo 60 kg zlata, a raspolagano je sa informacijama o više stotina kilograma zlata preveženog u Srbiju. U ovim poslovima povezuje se sa Željkom Ražnjatovićem – Arkanom, kog dovodi u Prijedor i povezuje sa Drljačom i drugim svojim saradnicima.

Naglašavam da o ovome raspolažem i nizom konkretnih saznanja, kao na primjer da su Medić i Drljača bili Svetlani Ražnjatović na babinama po rođenju djeteta, kada je Medić poklonio zlatan medaljon sa Arkanovom i Cecinom slikom, a Drljača pozlaćeni pištolj (Medićev rad) koji je pronađen i oduzet nakon njenog hapšenja u akciji Sablja.

Nakon rata Medić se povezuje sa M. S., inače Arkanovim čovjekom, kom pomaže da otvori više noćnih barova i razvije prostituciju na ovom području, šta obuhvata i trgovinu ženama za koje ga traži Tužilaštvo BiH. Sada Medić tvrdi kako se borio protiv prostitucije i za razvijanje iste optužuje upravo pripadnike policije koji su se toj pojavi suprostavljali, a dobro mu je poznato ko je stvarno sarađivao sa kriminalcima u tome jer je i sam bio uključen, gdje kao dokaz koristi sukob do kojeg je kasnije došlo između njega i M. I o ovome raspolažem niz konkretnih informacija i mogu relevantno objasniti pojedine događaje.

Dalje, Medić je u Beogradu saslušavan za umiješanost u atentat na srbijanskog premijera Zorana Đinđića, gdje postoje i druge informacije o povezanosti Prijedora sa ovim događajem. I nakon rata Medić posluje sa kradenim zlatom kao jedan od najvećih otkupljivača od kriminalaca, a najvjerojatnije istim zlatom pravi ordenje za Vladu RS, gdje mu se trenutno vodi istraga zbog utaje poreza u tom poslu.

Medić se pojavljuje kao jedan od kupaca predzueća Celpak doo u stečaju, gdje sam mnogo prije te kupovine pokušao da UKP i CJB Banja Luka animiram za ozbiljniju istragu o kriminalu u tom preduzeću, a doživio da se to naziva neprofesionalnim ponašanjem, iako je sada vidljivo da je to preduzeće kupljeno zelenaškim i mešetarskim novcem. Poznavajući prilike cijenim da taj posao nije okončan i da će i on donijeti svoje žrtve.

Nadalje, Medić je ranije operativno dovođen u vezu sa pojedinim eksplozijama na području Prijedora, posebno izraženih u vrijeme kriminalnog djelovanja M. Po pitanju eksplozija Specijalnom tužilaštvu RS dostavio sam informaciju o međusobnoj povezanosti desetak eksplozija za koje smo sumnjičili grupu od desetak kriminalaca okupljenih oko S. D. iz Prijedora, ističući da ukupno sagledavanje ovih krivičnih djela omogućava kvalifikovanje istih kao terorističko djelovanje.

Sa pojedinim eksplozijama iz ove informacije Medić je dovođen u vezu i kao oštećeni i kao osumnjičeni. Međutim, ova informacija samo je iskorištena za sticanje nadležnosti za postupanje u eksploziji na vozilu načelnika Mikanović Gorana, dok su ostale eksplozije zanemarene. Na kraju je još plasirana sramna informacija prema kojoj sam u tom postupku prijetio svedoku Specijalnog tužilaštva, preko koje je pokušano da me se udalji sa posla, a samo iz jednog razloga i to da se prikrije stvarno stanje stvari.

Na bazi informacija koje sam tokom predhodnih godina prikupio procjenjujem da je veći broj eksplozija na području Prijedora i okruženju motivisan sukobima oko trgovine vojnim oružjem zaostalim iz rata, šta je svojevremeno bila izuzetno obimna kriminalna pojava, a Medić Darislav se čak u televizijskim prilozima javno hvali svojim učešćem u tim poslovima. 

Kako D. N. ne bi bio izuzet iz ozbiljnijih kriminalnih dešavanja napominjem da sam istog procesuirao za više takvih slučajeva, ali da do sada nije osuđivan i pored jasnih materijalnih dokaza. Trenutno nad njim istragu vodi Tužilaštvo BiH zbog sumnji na falsifikovanje ličnih dokumenata, gdje dodajem operativni podatak da je preko ovog lica i njegovih saradnika na desetine kriminalaca iz Srbije u prijedorskoj policiji obezbijedilo falsifikovana lična dokumenta.

Operativno je dovođen u vezu sa falsifikovanjima u rasponu od dokumenata do novca i povezivan sa pojedinim štamparskim firmama na području Prijedora. Rade Radinović mi je tokom spornih dešavanja identifikovao lice koje je za D. vršilo konkretnu izradu falsifikata, gdje je njegova informacija u potpunosti odgovarala ranijim operativnim saznanjima, a kasnije sam utvrdio da je u pitanju komšija načelnika Mikanovića i ujedno njegov školski kolega, te o tome sačinio KO izvještaj o čijoj sudbini nemam nikakvih saznanja. Slično je i u slučaju informacije prema kojoj je D. preprodao cigarete ukradene u prijedorskom preduzeću T. luks doo vrijedne preko 100.000 KM, a koja povezuje niz sličnih kriminalnih aktivnosti.

Dalje, prije dvije godine dobio sam informaciju prema kojoj je D. angažovao Kotaran Gorana za ubistvo jednog Roma (tačan identitet lica i predmet mogu dostaviti), a u dogovoru sa M. F., takođe Romom i rođakom oštećenog, o čijem kriminalnom  djelovanju sam dostavio više informacija, gdje je Kotaran malokalibarskom puškom pogodio tu osobu u grudi, ali je ista preživjela.

Kasnije sam pronašao taj predmet i utvrdio da je ponovo u pitanju izvještaj o događaju nastalom „zalutalim metkom“, međutim uviđaj na licu mjesta nije izvršen, a metak nije izuzet iako je tokom operacije izvađen iz lica, tako da materijalno dokazivanje nije moguće iako je, koliko mi je poznato, od Kotarana oduzeta malokalibarska puška.

Dalje, lice D. D. iz Banja Luke prije par godina izjavilo mi je da je D. N. organizovao pokušaj njegove likvidacije, povezujući ga sa Kotur Goranom iz Gradiške, i gdje je došlo do međusobne razmjene vatre, ali o tome nikada nije formiran predmet. D. je tada bio pritvoren u KPZ Tunjice zbog pokušaja ubistva jednog lica u Gradiškoj, po narudžbi istog Kotur Gorana, a razgovor sa njim sam obavio na okolnosti posjedovanja falsifikovane lične karte (najvjerojatnije izrađene od strane D.).

Kasnije je i Kotur (Goran, op.a.) ubijen, a za ovaj događaj je sumnjičen pomenuti S. D. Kako sam obaviješten, MUP FBiH istog sumnjiči i za ubistvo Ramiza Delalića Ćele u Sarajevu, gdje sam svojevremeno izvještavao i o njihovim zajedničkim kriminalnim aktivnostima, ujedno obuhvatajući više teških krivičnih djela vršenih od strane organizovane krininalne grupe na prostoru čitave BiH.

Ovo lice u Prijedoru nikada nije procesuirano, izuzev mojih predmeta, iako se, zajedno sa svojim ljudima, može dovesti u vezu sa velikim brojem teških krivičnih djela čija rasvjetljavanja bi objasnila brojna dešavanja na području Prijedora posljednjih godina. Ovde konkretno potenciram da bi rasvjetljavanje pojedinih krivičnih djela objasnilo uzročno-posljedičnu vezu između razvoja pojedinih pojavnih oblika kriminala i ponašanja pojedinih pripadnika policije koji su takav razvoj omogućili.

Na kraju ističem kako posljednjih godinu dana sam kontinuirano izložen zajedničkoj kampanji određenih pripadnika policije i grupe kriminalizovanih lica, gdje u gore opisanim događajima dotičem se samo manjeg dijela ukupnih dešavanja, u čemu je jasno kako se takvom kampanjom pokušava spriječiti ili obezvrijediti moj rad na dokazivanju pojedinih teških kršenja zakona i odgovornosti upravo lica koja vode kampanju, te da je posljedica takve kampanje moje potpuno uništavanje u ličnom i profesionalnom planu. 

Ignorisanje problema ili neadekvatno djelovanje nadležnih službi i organa MUP RS samo pogoduje vršiocima kampanje u smislu da otežava moje pokušaje dokazivanja, gdje najčešće do podizanja tenzija i komplikovanja situacije dolazi nakon što i u takvim uslovima uspijem postići ograničene pozitivne rezultate, kao u slučajevima gore opisanih ubistava, gdje takvu situaciju namjerno izazivaju pojedina lica jer na taj način onemogućavaju dalje ispitivanje njihove odgovornosti.

Istovremeno nezakonitosti, nepravde i ugrožavanja kojima sam izložen posljednjih godinu i duže proizvele su teške posljedice na meni lično, šta ponovo pogoduje pomenutim licima jer više nisam u mogućnosti da djelovanjem u punom kapacitetu postignem rezultate na kakve sam navikao. Dalje, pošto dubljim uplitanjem u izuzetno složene i teške kriminalne pojave, koje dijelom oslikavaju opisana dešavanja, sve više ugrožavam sebe i porodicu, a u kontekstu opšte nazainteresovanosti za takve pojave i gotvo beznačajne pozitivne rezultate, dolazim u poziciju da odustanem od daljeg rada jer time očigledno proizvodim nova ugrožavanja i druge probleme. 

Iz ovog razloga, kad je prošlo gotovo dva mjeseca od mog obraćanja nadležnim službama i u međuvremenu je došlo do novih usložnjavanja problema, a meni su prilično nejasne reakcije postupajućih službi, jednostavno ne očekujem konkretne aktivnosti i pozitivne rezultate u daljem rasvjetljavanju događaja koje potenciram, tako da ovu zabilješku sačinjavam samo u svrhu branjenja profesionalnog stava i predupređivanja novih unutrašnjih postupaka ili sličnih negativnih postupaka protiv mene kakve, nakon posljednjih iskustava, realno mogu očekivati.

Ovlašteno službeno lice Radovanović Borislav

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter