Dr Milan Blagojević za Infomedia Balkan: Da se ne zaboravi
Iz obilja primjera naše servilnosti prema nasilju (neo)kolonijalnog vladanja OHR-a nad BiH kao državom članicom Ujedinjenih nacija, posebno mjesto zauzima servilnost pravosuđa i policijskih organa. Svi sudovi u Bosni i Hercegovini su već utabali staze sopstvene servilnosti prema OHR-u, jer su prihvatali i bespogovorno u svojim presudama primjenjivali kao zakon samovolju OHR-a, čime su dozvoljavali da pojedinac gazi pravni poredak i suverenitet njihove države. Ovo je, nažalost, sumorna slika našeg pravosuđa.
Na nju se naslanja ništa drugačiji odnos i ovdašnje policije, o čemu postoje brojni primjeri.
Iz tog obilja policijske servilnosti prema OHR-u za ovaj put izdvojio sam jedan slučaj. Da se ne zaboravi. Da ne bih izlagao eventualnim neprijatnostima čovjeka na kojeg se odnosi ovaj slučaj, neću navoditi njegovo ime. Umjesto toga, navešću samo službene brojeve rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske, kojim je taj čovjek ostavljen bez posla i istjeran iz tog ministarstva na zahtjev OHR-a.
Pred očima mi je rješenje MUP-a Republike Srpske, broj 05/2-26-276 od 9.7.2004. godine, koje je donio Radomir Njeguš, tadašnji direktor Policije Republike Srpske. Rješenje je naslovljeno kao "rješenje o prestanku radnog odnosa", a u dispozitivu je direktor Policije odlučio da službeniku Policije Republike Srpske, čije ime mi je poznato, prestaje radni odnos 30.6.2004. godine.
Takvu odluku direktor Njeguš je obrazložio na način što je rekao da je tadašnji visoki predstavnik (Pedi Ešdaun):
"koristeći se datim ovlaštenjima donio i odluke o smjeni određenog broja lica, koja po njegovom mišljenju spadaju u opstruktivne elemente koji odbijaju da ispoštuju međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine... . Visoki predstavnik dostavio je direktoru Policije spisak tih lica i odluke za njih... . Na dostavljenom spisku nalazi se ime ..... ..... . Na osnovu navedenog i Odluke Visokog predstavnika Pedia Ešdauna, KOJA JE KONAČNA I OBAVEZUJUĆA, donešeno je rješenje kao u dispozitivu".
Dakle, na ovaj način je jedan čovjek, u nizu drugih sličnih njemu, ostavljen bez posla i istjeran iz MUP-a Republike Srpske čiji je bio službenik.
Bez ijednog dokaza kojim bi bilo dokazano da je učinio išta protivpravno.
Umjesto toga, MUP-u Republike Srpske bilo je dovoljno što mu je Pedi Ešdaun dostavio svoj spisak nepoželjnih i na njemu ime ovog čovjeka pa da MUP po kratkom postupku izvrši (samo)volju OHR-a, uz jedini "argument" da je volja Pedia Ešdauna "KONAČNA I OBAVEZUJUĆA", pri čemu se MUP Republike Srpske, baš kao i svi sudovi Republike Srpske, nijednog trenutka nije usudio da odbije izvršiti samovolju OHR-a i da obrazloži da nijedan pojedinac ne samo na osnovu Dejtonskog sporazuma, već i na osnovu Povelje UN nema pravo da u državi članici UN svoju volju nameće toj državi i njenim organima kao zakon niti da naređuje njenim organima da smjenjuju svoje službenike i da ih ostavljaju bez posla.
Ništa, dakle, nije bilo od toga u citiranom rješenju MUP-a Republike Srpske, već samo servilnost sa kojom je prihvaćeno i sprovedeno nasilje OHR-a.
Kada je ovaj čovjek izjavio prigovor protiv navedenog rješenja direktora Policije Republike Srpske, taj isti direktor je, da tragedija servilnosti bude još veća, svojim drugostepenim rješenjem, broj 05/2-127-1210 od 19.8.2004. godine, odlučio da će stanje koje je direktor Policije utvrdio svojim rješenjem od 9.7.2004. godine "trajati sve dotle dok Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito imenovanog ne ovlasti za obavljanje funkcije".
Kulminacija servilnosti nastupa kada se ovaj čovjek obratio Osnovnom sudu u Banjaluci, tužbom kojom je zatražio sudsku zaštitu zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa. Naime, u tom postupku Osnovni sud u Banjaluci je rješenjem, broj RS-1422/04 od 28.11.2008. godine, odlučio da prekine sudski postupak i da će ga nastaviti kada OHR preispita svoju odluku, broj 282/04 od 30.6.2004. godine, kojom je MUP-u Republike Srpske OHR naredio da ovog čovjeka odstrani iz MUP-a.
Ovo su gole činjenice i dokazi naše servilnosti, ali i odsustva elementarnog znanja o državi i pravu. I to tamo gdje bi tog znanja trebalo biti najviše, u državnom pravosuđu i upravnim organima.
Zato je vrijedilo napisati ovaj tekst, da barem on ostane kao trag ne samo naše servilnosti i autodestrukcije, već i naše pravne nekulture i gluposti.
Za Infomedia Balkan
Dr Milan Blagojević, ugledni univerzitetski profesor i doktor pravnih nauka, bivši član Senata Republike Srpske i pravni savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH, sudija Okružnog suda u Banja Luci koji je odbio da primijeni Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, koji je nametnuo visoki predstavnik u BiH, što je prvi takav slučaj u BiH pravosuđu.
Foto naslovna: prijedor24h.net
Izvor: www.infomediabalkan.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
