Dr Milan Blagojević: Republika Srpska u službi privatnih interesa

U mnoštvu primjera našeg nacionalnog i državnog posrnuća ima jedna pojava koja se izdvaja. Radi se o potčinjavanju države privatnim interesima što je, malo po malo, razaralo Republiku Srpsku, dovevši je danas na ivicu prosjačkog štapa. Ovo je postalo gotovo opšte mjesto, ništa novo, reći će mnogi i zapitati se čemu više pisanje na tu temu kada se ni nakon sile tekstova napisanih o tome stanje nije popravilo nego je, vremenom, bivalo sve gore i gore.

Međutim, ja ovaj tekst ne pišem zbog toga, da bi se nešto popravilo, već da, kazano riječima Meše Selimovića, “…ostane zapis… zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude”. 

Sve ovo mi, istina ne prvi put, dođe u misli nakon što sam pročitao zanimljiv tekst od 18.12.2024. godine, objavljen na portalu “Žurnal” pod naslovom “Ko je obustavio istragu o poslovanju IRB RS”. U tom tekstu između ostalog se navodi i da su:

“Među firmama koje su dobile pozajmice IRB-a ‘Kaldera Company’, čijih je 65 posto dionica od Milenka Čičića krajem 2019. godine kupila kompanija ‘Prointer ITSS’. Ove dvije firme su se, zbog koruptivnih aktivnosti Milorada Dodika i njegovog sina Igora, našle na američkoj ‘crnoj listi’, zbog čega su im banke zatvorile račune, posle čega su ugasile svoje poslovanje”.

Pročitavši citirani dio teksta odmah sam se sjetio jednog sudskog predmeta u kojem sam postupao kao sudija, dok sam taj posao obavljao u Okružnom sudu u Banjaluci. Radi se o predmetu tog suda broj 11 0 U 026375 20 U. U tom slučaju predmet sudskog odlučivanja bilo je rješenje Ministarstva saobraćaja i veza Republike Srpske, broj 13.03/345-2612/19 od 11.2.2020. godine i prvostepena odluka ministra saobraćaja i veza, broj 13.03/345-2612/19 od 27.1.2020. godine, kojom je resorni ministar milionski vrijedne poslove stručne institucije za tehnički pregleda vozila u Republici Srpskoj dodijelio jednom konzorcijumu sastavljenom od dva pravna subjekta, od kojih je jedan već spomenuti ‘Prointer ITSS’.

Prije te odluke ministra ove novčano vrijedne poslove obavljao je javni Saobraćajni fakultet u Doboju, kao jedan od fakulteta javnog Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Iz tih razloga se Saobraćajni fakultet u Doboju zajedno sa još jednim preduzećem prijavio i na novi konkurs Ministarstva saobraćaja i veza, nakon isteka ranijeg perioda tokom kojeg je obavljao navedene poslovestručne institucije za tehnički pregleda vozila u Republici Srpskoj.

Međutim, ovaj put resorno ministarstvo nije mu dodijelilo te poslove nego je to učinilo u korist ‘Prointera ITSS’ i njegovog poslovnog partnera. Iz tih razloga su Saobraćajni fakultet u Doboju i njegov poslovni partner izjavili najprije prigovor Ministarstvu saobraćaja i veza protiv odluke resornog ministra od 27.1.2020. godine, ali je taj prigovor za samo nekoliko dana odbijen pomenutim rješenjem Ministarstva saobraćaja i veza od 11.2.2020. godine.

E protiv tog rješenja su Saobraćajni fakultet u Doboju i njegov poslovni partner u ovom projektu izjavili tužbu u upravnom sporu, pa je taj sudski predmet kroz sudski CMS sistem dodijeljen meni u rad. 

Prva zanimljivost se ogleda u tome da, iako se kao jedan od tužilaca pojavljuje Saobraćajni fakultet u Doboju, ubrzo potom u taj predmet poput padobranca uskače rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu koji svojim aktom, broj 1701/20 od 13.5.2020. godine, obavještava Okružni sud u Banjaluci da odustaje od predmetne tužbe, nakon čega Saobraćajni fakultetu Doboju, aktom broj 691/20 od 24.6.2020. godine, obavještava sud da je rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu preuzeo sve ingerencije u predmetnoj pravnoj stvari.

Druga zanimljivost, koja je uslijedila poslije ove prve, je da se Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske nakon toga, aktom broj 13.03/345-2612/19 od 17.6.2020. godine, obraća predsjednici Okružnog suda u Banjaluci, tražeći od nje da, kako stoji u tom aktu:
“…ispitate o čemu se radi u konkretnom slučaju, imajući u vidu …da je predmet preuzeo sudija Blagojević koji je iz Doboja gdje je sjedište Saobraćajnog fakulteta koji je neovlašteno podnio tužbu”.

U citiranom tekstu Ministarstva saobraćaja i veza iznesene su dvije neistine, od kojih je jedna da sam navodno ja “preuzeo predmet”, iako mi je predmet dodijeljen kroz sudski CMS na čiju dodjelu ja nisam mogao uticati niti sam uticao, a druga neistina je da je Saobraćajni fakultet u Doboju navodno neovlašćeno podnio predmetnu tužbu. Umjesto toga, istina je da je u vrijeme podnošenja tužbe taj fakultet bio ovlašćen na njeno podnošenje, ali je nakon toga rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu odustao od te tužbe, u skladu s čim sam mojom presudom, broj 11 0 U 026375 20 U od 26.6.2020. godine, utvrdio da je Univerzitet u Istočnom Sarajevu-Saobraćajni fakultet u Doboju odustao od tužbe pa je u odnosu na njega tom presudom obustavljen postupak.

Međutim, drugi pravni subjekt koji je zajedno sa Saobraćajnim fakultetom u Doboju takođe podnio istu tužbu je svojim aktom od 11.6.2020. godine obavijestio sud da u cijelosti ostaje kod tužbe, pa je zbog toga sud bio dužan da nastavi i dovrši upravni spor po tužbi tog subjekta, koji je inače pravno lice. Na drugoj strani, “Prointer ITSS” i njegov poslovni partner nisu izjavili odgovor na tužbu, koju im je sud kao zainteresovanim licima dostavio na odgovor.

I tako, ispitujući po toj tužbi navedene odluke Ministarstva saobraćaja i veza o tome zašto su ‘Prointer ITSS’ i njegovom poslovnom partneru dodijeljeni milionski vrijedni poslovi stručne institucije za tehnički pregleda vozila u Republici Srpskoj, utvrdio sam i napisao u obrazloženju moje presude od 26.6.2020. godine (str. 4), da je Ministarstvo saobraćaja i veza u svom rješenju od 11.2.2020. godine kao “razlog” za odbijanje prigovora Saobraćajnog fakulteta u Doboju i njegovog poslovnog partnera na odluku o dodjeli navedenog posla ‘Prointer ITSS’ i njegovom poslovnom partneru, lakonski napisalo:

“Neosnovan je navod prigovora da nisu ispunjeni uslovi u pogledu potrebnih kadrova, jer je odabrani učesnik priložio svu neophodnu dokumentaciju iz koje jasno i nedvosmisleno proizlazi da ispunjava uslove iz javnog konkursa, a koji se tiču potrebnih kadrova”.

S obzirom na ovako nezakonito obrazloženje uvažio sam predmetnu tužbu preostalog tužioca i poništio navedeno rješenje Ministarstva saobraćaja i veza od 11.2.2020. godine, ukazavši mu u obrazloženju presude (str. 4) da iz prethodno citiranog dijela njegovog rješenja:

“…jasno proizlazi da Ministarstvo saobraćaja i veza samo paušalno navodi da je odabrani učesnik priložio ‘svu neophodnu dokumentaciju’, ali nema bilo kakvog obrazloženja o tome koja je to sve neophodna dokumentacija priložena, po njenom nazivu, kao i šta je sadržaj svakog dijela te dokumentacije koji se odnosi na potrebne kadrove”.

Sve su to nedostaci rješenja koji, kako napisah u presudi, onemogućavaju sud da ispita zakonitost rješenja Ministarstva saobraćaja i veza, budući da se usljed tih nedostataka ne može utvrditi koje kadrove imaju ‘Prointer ITSS’ i njegov poslovni partner na osnovu kojih je njima dodijeljen ovaj milionski vrijedan posao, a ne Saobraćajnom fakultetu u Doboju i njegovom poslovnom partneru.

Na isti način Ministarstvo saobraćaja i veza je postupilo u svom rješenju od 11.2.2020. godinei kada je riječ ne samo o kadrovima za obavljanje dodijeljenog posla, već i o opremi za njegovo obavljanje. Naime, kako napisah u mojoj presudi (str. 4. i 5):

"kada je riječ o pitanju da li odabrano lice ima na raspolaganju računare, mjerne uređaje, opremu za ispitivanje vozila i motora, stručnu literaturu… Ministarstvo saobraćaja i veza se nezakonito i paušalno poziva samo na izjavu, ovjerenu i potpisanu od strane ovlašćenog lica”. 

Drugim riječima, Ministarstvu je, da bi im dodijelio ovaj posao, u pogledu posjedovanja opreme bilo dovoljno da ovlašćeno lice “Prointer ITSS” i njegovog poslovnog partnera napiše izjavu, da bi Ministarstvo saobraćaja i veza odbilo prigovor Saobraćajnog fakulteta u Doboju i njegovog poslovnog partnera, rekavši da je navodno neosnovan zato što se:

“u spisu nalazi Izjava ovjerena i potpisana od strane ovlašćenog lica da ima na raspolaganju računare, mjerne uređaje i opremu za ispitivanje vozila i motora, stručnu literaturu, učionice i mjerne uređaje i opremu neophodnu za obavljanje djelatnosti koje se prenose”.

Dakle, Ministarstvo samo na osnovu riječi povjerava ovako važan i vrijedan posao “Prointer ITSS” i njegovom poslovnom partneru: 
“bez provjeravanja da li navedene stvari i postoje u stvarnosti, gdje se nalaze, ko raspolaže njima te da li se radi o ispravnim i funkcionalnim stvarima”, kako napisah u obrazloženju moje presude (str. 5) od 26.6.2020. godine.

Nakon što sam donio ovu presudu, ista je otpravljena strankama te je upravni predmet vraćen Ministarstvu saobraćaja i veza na ponovno postupanje. Šta se poslije toga desilo sa tim predmetom, nije mi poznato. No, poznajući veoma dobro naš sistem, ne bi me iznenadilo da je Ministarstvo ponovilo istu odluku, a da ju je sud (neki drugi sudija) zatim potvrdio, ili da je protiv moje presude Ministarstvo izjavilo zahtjev za njeno vanredno preispitivanje i da je taj zahtjev uvažio Vrhovni sud Republike Srpske, uprkos svim prethodno iznijetim argumentima.

Zna to da učini Vrhovni sud, uvjerio sam se u to u nekim drugim predmetima.

Eto, to je suština jednog iz mnoštva primjera našeg, usuđujem se reći, nacionalnog i državnog posrnuća, odnosno potčinjavanja države privatnim interesima.

Piše: Dr Milan Blagojević 
Foto naslovna: Glas Srpske/Dr Milan Blagojević
Izvor: rtvbn.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter