Dok struja poskupljuje, HE na Drini daju 250.000 KM za marketing – posao dobio Megavision (Dok.)
Dok termoelektrane grcaju u dugovima, a domaćinstva u Srpskoj se pripremaju za nove udare na kućni budžet, praksa skupih marketinških poslova u javnim energetskim preduzećima se nastavlja. Promocija ostaje prioritet i kada tržišna utakmica ne postoji.
Dok građani Republike Srpske ulaze u novu godinu sa izvjesnim poskupljenjem električne energije, u sistemu Elektroprivrede RS nastavlja se praksa koja je i ranije izazivala ozbiljna pitanja o prioritetima i odgovornosti u upravljanju javnim novcem. Hidroelektrane na Drini AD Višegrad, zavisno preduzeće u sastavu ERS-a, 23. januara 2026. godine potpisale su ugovor sa banjalučkom agencijom Megavision vrijedan 250.000 KM bez PDV-a, za „reklamne i marketinške usluge“ u periodu do oktobra ove godine.
Ugovor je zaključen bez konkurencije – na tender je pristigla samo jedna ponuda, ona Megavisiona, koja je i prihvaćena. Prema dostupnoj dokumentaciji, predmet ugovora obuhvata „izradu, oblikovanje i objavljivanje informacija od značaja“ za Elektroprivredu RS i njena zavisna preduzeća, uz obavezu da ponuđač posjeduje odgovarajuće ljudske resurse, tehničku osposobljenost i iskustvo u „kreiranju poslovnog imidža“.
Konačna vrijednost zaključenog okvirnog sporazuma u potpunosti se poklapa sa procijenjenom vrijednošću iz javnog poziva – 250.000 KM bez PDV-a – što ostavlja utisak da je ponuđena cijena precizno „legla“ na iznos koji je ugovorni organ unaprijed odredio.
U prevodu: još četvrtina miliona maraka javnog novca za promociju državne kompanije koja ima monopol nad proizvodnjom i distribucijom električne energije i koja, suštinski, nema tržišnu konkurenciju.
Prema članu 4. Zakona o javnim nabavkama BiH, svi subjekti koji zadovoljavaju javne potrebe – kao što su Hidroelektrane na Drini AD Višegrad, koje su akcionarsko društvo u većinskom državnom vlasništvu – obavezni su da poštuju proceduru javne nabavke, uključujući transparentnost, konkurenciju i ekonomičnost. Zakon jasno definiše da su i pravna lica koja se većinski finansiraju iz javnih sredstava ili nad njima nadzor vrše institucije vlasti – ugovorni organi, te su kao takvi u obavezi da primjenjuju sve odredbe Zakona.
Zaključivanjem okvirnog sporazuma, kažu naši sagovornici, na predviđenu cijenu, dakle maksimalnu, izigrava se smisao konkurencije i opšti principi javnih nabavki koji nalažu najefikasnije korištenje javnih sredstava u vezi sa predmetom nabavke.
Srđan Traljić, menadžer za odnose s javnošću u Transparency Internationalu u Bosni i Hercegovini, ističe u razgovoru za Gerilu da je Zakon o javnim nabavkama jasan, odnosno da se prilikom dodjele ugovora o nabavci, cijena navedena u najpovoljnijoj ponudi, kao i uslovi utvrđeni u tenderskoj dokumentaciji ne mogu mijenjati.
“Zaključenjem okvirnog sporazuma na predviđenu cijenu, dakle maksimalnu, se izigrava smisao konkurencije i opšti principi javnih nabavki koji nalažu najefikasnije korištenje javnih sredstava u vezi sa predmetom nabavke. Naime, ako se predvide okvirne potrebne količine usluga medijskog predstavljanja, i to pomnoži sa ponuđenom cijenom, okvirni sporazum se može zaključiti u tom iznosu, a ugovori izvršavati ili do potrošene ugovorene vrijednosti ili do potrošenih potrebnih količina.
Potrošnja do maksimalne, procijenjene vrijednosti, dakle i količina usluga preko stvarnih potreba, je nesvrsishodno i nedomaćinsko trošenje javnih resursa koje koristi jedino odabranom ponuđaču, dok ugovorni organ ne čini nikakve uštede”, ističe Traljić za Gerilu.
Ovaj ugovor dolazi u trenutku kada je i zvanično potvrđeno da će građani od 1. februara plaćati skuplju struju. Regulatorna komisija za energetiku RS usvojila je nove cijene mrežarine za period 2026–2028, što će domaćinstvima donijeti povećanje računa od oko deset odsto, a privredi oko šest. Iako se radi o procentima koji se u javnim nastupima pokušavaju predstaviti kao „umjereni“, njihov zbirni efekat na kućne budžete i cijene robe i usluga biće itekako opipljiv.
Ministar energetike i rudarstva Petar Đokić već je krajem prošle godine otvoreno priznao da je poskupljenje „vrlo vjerovatno“, uz obrazloženje da „troškovi rastu i da sistem to više ne može izdržati“.
Generalni direktor ERS-a Luka Petrović, s druge strane, insistira na narativu o „najnižim cijenama u regionu“, naglašavajući da je politika Vlade da Srpska ostane najpovoljniji ponuđač električne energije. Ono što u tim izjavama redovno izostaje jeste pitanje strukture troškova i odgovornosti za milionske izdatke koji nemaju nikakve veze sa osnovnom djelatnošću – proizvodnjom i isporukom struje.
Gerila.info je u više navrata dokumentovala obrazac po kojem javna preduzeća u RS, uključujući ERS i njegova zavisna društva, izdvajaju ogromna sredstva za „medijsko predstavljanje“, i to gotovo bez ikakve konkurencije.
Agencija Megavision je u tom sistemu postao stalni partner: od Elektro-Bijeljine i Željeznica RS, preko promocije rada institucija, do ranijih višemilionskih ugovora za reklamiranje ERS-a na sportskim i kulturnim događajima. Zajednička karakteristika većine tih tendera jeste – jedna ponuda, jedan ponuđač.
Prema informacijama sa specijalizovanog portala Akta.ba, agencija Megavision je samo u 2025. godini sa javnim preduzećima u RS sklopila ugovore vrijedne 1.722.000 KM bez PDV-a. Pri tom je u 2024.godini imala samo jednog zaposlenog u 2024. godini, dok za 2025. nema podataka o broju zaposlenih. Gerila.info je ranije objavila da je Megavision dobijao velike poslove u javnom sektoru, a prije godinu dana dobila je i promotivni posao vrijedan 246.000 KM za “promociju rada Predsjednika Republike Srpske”.
Megavision d.o.o. Banja Luka je agencija koja se u javnosti gotovo isključivo pojavljuje kroz javne nabavke, iako nema sopstveni internet sajt niti profile na društvenim mrežama, što je neuobičajeno za firmu koja se bavi promocijom i medijskim predstavljanjem.
Kao vlasnik Megavisiona, prema dostupnim podacima, navodi se firma “KM Media i Komunikacije, društvo sa ograničenom odgovornošću za reklamu i propagandu Banja Luka”, koja se nalazi na istoj adresi kao i “Megavision” – Vladike Platona 3, na kojoj se nalazi Tržni centar “Zenit”, a odgovorno lice, odnosno direktor bez ograničenja, u obje firme je Daliborka Miskin, supruga Drahmija Miskina, dugogodišnjeg člana uprave Alternativne televizije.
“Trendcode” je firma koja je, prema dostupnim informacijama na specijalizovanom portalu Akta, ranije bila u vlasništvu Gorice Dodik, kćerke Milorada Dodika, dok je direktorica ranije bila Ivana Dodik, supruga Igora Dodika.
Posebno je problematično što se ovakvi ugovori potpisuju u trenutku kada se od građana traži „solidarnost“, dok termoelektrane Gacko i Ugljevik grcaju u dugovima, suočene sa manjkom uglja, prekomjernim brojem zaposlenih i zastarjelom opremom. Umjesto da se javna sredstva usmjere ka stabilizaciji proizvodnje i sigurnosti snabdijevanja, ona se i dalje troše na promociju sistema koji već ima garantovano tržište.
Novi-stari premijer Republike Srpske Savo Minić je u novembru prošle godine, u jeku predizborne kampanje, obećao reviziju svih ugovora o „medijskom predstavljanju“ u okviru ERS-a.
Foto: Gerila/Odrzan sastanak rukovodstava Rudnika i termoelektrane Ugljevik, Elektroprivrede RS, Gas-RES i Vlade RS
Podsjećamo, nakon tematske sjednice, održane 13.novembra prošle godine, o stanju u Elektroprivredi Republike Srpske, kojoj su prisustvovali svi direktori holdinga i zavisnih preduzeća, saopšteno je je da je Vlada donijela više zaključaka, među kojima je i onaj ključni – da sva preduzeća u roku od 15 dana moraju izraditi vlastite planove konsolidacije, precizno prikazati svoje finansijsko stanje, definisati mjere reorganizacije i dostaviti ih matičnom preduzeću, resornom ministarstvu i samoj Vladi Srpske.
Rokovi su prošli, izbori su završeni, dobili smo ne jednu, već dvije Vlade sa Minićem na njenom čelu a javnost nikada nije dobila obećane dokumente.
Piše: Dejan Rakita
Foto naslovna: Gerila
Izvor: gerila.info
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
