Dodikovo ulje na platnu: Godina presude, fašizma, krađe glasova i političkog potopa
Bivši predsjednik RS naivno vjeruje da ga je u posljednji tren spasio novi predsjednik SAD Donald Trump, ali i danas mu noćne more izaziva bivši američki ambasador u BiH Michael Murphy pa mu nervozne i uvredljive poruke šalje posredstvom vijesti gladnih medija. Američkim sankcijama javno se smijao, a panični strah pokazivao je iz budžeta izvlačeći milione KM za lobiranje. 2026. godina odrediće mu političku sudbinu. Izbori su. Opet.
Milorad Dodik.
Čovjek kojem presuda Suda Bosne i Hercegovine ne znači mnogo, jer mu je to upravo država omogućila. Čovjek koji je otkupio jednogodišnju kaznu zatvora sa 36.500 KM pa nastavio gaziti po Ustavu Bosne i Hercegovine, ali i Republike Srpske. Čovjek koji nakon zabrane političkog djelovanja itekako politički djeluje, koristi predsjedničke resurse, pustoši budžete, radi za inostrane sisteme po principu „ko više ponudi“. Čovjek koji počesto zaboravi koliko je dužan ruskoj diktaturi pa ga iz Moske vraćaju na „fabrička podešavanja“.
Čovjek koji u entitetu prijeti i izaziva strah, ali u bašti budimpeštanskog hotela „Continental“ manji od zrna maka čeka poziv mađarskog premijera Victora Orbana. Čovjek kojeg su politički uništile sankcije Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država uvedene zbog antiustavnog djelovanja i korupcije za vrijeme predsjednika Džoa Bajdena. Čovjek kojeg je, naivno vjeruje, u posljednji tren spasio novi predsjednik SAD Donald Trump.
Čovjek koji se svemu javno smijao, strah pokazivao iz budžeta izvlačeći milione KM za lobiranje. Čovjek kojem će 2026. godina odrediti političku sudbinu.
Izbori su. Opet.
2025. bila je godina igrokaza.
Tada predsjednik entiteta pred Sud BiH nije smio sam. Organizovao je autobuse članova SNSD-a i sebi odane kadrove da ga prate, aplaudiraju, skandiraju mu i govore kako nema većeg Srbina. „Sve po spisku“ pred sudom je psovala Sanja Vulić, SNSD bh. parlamentarka koja u Miloradu vidi boga lično.
Društvo joj je pravila i pojava sa, kako se predstavljao, diplomatskim statusom, počasni konzul Bjelorusije i predsjednik Nadzornog odbora kriminalom opustošenog Olimpijskog centra „Jahorina“, „jahorinsko dijete“ Nedeljko Elek. Pokušavao je izazvati incidente u Sarajevu, ali policija mu je mirno izdala prekršajni nalog zbog bahatog parkiranja po trotoarima za koje je neupućeno vjerovao da su uredna parking mjesta.
U isto vrijeme predsjednik je Banjaluku, naravno ne svojim novcem, oblijepio bilbordima na kojima je „zamagljena“ masa očigledno nebitnog naroda, a „izoštren“ kadar u kojem je on sa podignuta tri prsta ili bez, uz poruke „Pobijediće Srpska, pobijediće Dodik“ i „Kad narod vjeruje, presude padaju“.
Na ročištima pred sudskim vijećem nije htio ustati, vrijeđao je, ponižavao. Na skupovima koje je u svoju čast pokušavao da organizuje u Banjaluci očekivao je više onih koji ga podržavaju, pričinjavalo mu se 25.000 ljudi na platou ispred Narodne skupštine RS, gdje bi jedva stalo i 5.000. Bio je i na turneji po Istočnom Sarajevu, odakle je prema Bošnjacima u Sarajevu ispaljivao najgore moguće uvrede, a nije zaobišao ni visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta. Pozivao je „sve Srbe u institucijama BiH“ da napuste svoja radna mjesta, a svijet koji drži do sebe, obrazovanja i sistema moralnih vrijednosti nije ga poslušao. Već narednog dana ljutio bi se na ono što je ostalo u RS, nezadovoljan zbog neposluha.
Uslijedila je i centralna potjernica protiv njega, predsjednika NSRS Nenada Stevandića i premijera Radovana Viškovića, jer se pred tužiocima nije pojavio zbog kontinuiranog napada na ustavni poredak. Spašavao je sebe uz pomoć graničara, odlazio u Rusiju, Mađarsku, Srbiju. Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA jednom su pokušali da ga uhapse, digao je policiju RS. Stevandić je potezao svoje obavještajne veze iz vremena režima Slobodana Miloševića, a Višković je sam tumarao entitetom, dok ga je pratila nekolicina do zuba naoružanih policajaca.
Igrarije mu je omogućilo upravo ovdašnje pravosuđe. U medijima se, nakon ukidanja potjernice, špekulisalo da ga je od Istočnog Sarajeva do Tužilaštva BiH, na davanje iskaza, doveo aktuelni direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH Almir Džuvo. Ipak, sve je ostalo na priči, a Dodik je kao slobodan helikopterom odletio u rodne Laktaše. Tamo jedino i može. Slovenija, Austrija i Njemačka zabranile su mu ulaz.
Na jednoj strani su mu činjeni ustupci, na drugoj se djelovalo drugačije. Politički pragmatično, reklo bi se. Sud BiH početkom avgusta potvrdio mu je prvostepenu presudu kojom je presuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. Govorio je kako vanrednih predsjedničkih izbora neće biti. Najavio je (ko zna koji po redu) referendum o sudskoj presudi, prećutao ga je krajem oktobra.
Stevandić i ostatak koalicije prilično se distrancirao, Višković je jedne avgustovske noći sklonjen s mjesta predsjednika Vlade. Trenutno je nevidljiv na čelu „Autoputeva RS“. Distancirana je i uvijek za delicije „Continentala“ raspoložena članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.
Pošto je Dodiku poništen predsjednički mandat, odlučio je da se u politici bavi kreativnijim poslom. Praviće ikebane. Jedna takva je još aktuelna v.d. predsjednice Ana Trišić Babić, njegova bivša savjetnica.
Centralna izborna komisija BiH odredila je datum vanrednih predsjedničkih izbora, 23. novembar. Dodik je organizovao kampanju usmjerenu na brutalnu dehumanizaciju Bošnjaka, širinje fašističkih ideja, nadajući se da mu je pobjeda zagarantovana. Predložio je svog dugogodišnjeg trbuhozborca i ruskom režimu dragog Sinišu Karana. Nasuprot vladajućoj koaliciji, milionima maraka iz budžeta, logistici koju je Dodik godinama gradio stajao je univerzitetski profesor Branko Blanuša, predstavnik opozicije koji se na javnom servisu u vrijeme kampanje pojavio samo dva puta.
Ipak, nada mu nije bila dovoljna. Spremno je čekao na biračkim mjestima.
Na osnovu prijava, CIK je utvrdio bezočnu pljačku glasova, manipulacije sa potpisima birača, nezakonit rad biračkih odbora. Proces će biti ponovljen na čak 136 biračkih mjesta u 17 izbornih jedinica.
Uz vanredne za predsjednika entiteta, u 2026. godini u Bosni i Hercegovini biće održani i Opšti izbori. Pred Dodikom je čitava godina. Ministri kojim komanduje njegov kum, premijer Savo Minić, namjeravaju entitet zadužiti za 2,1 milijardu KM. Ukupni dug u decembru iduće godine biće 7,2 milijarde KM.
Ko će vraćati rate i ko glasati na izborima, vidjeće se.
Piše: Žana Karić Gauk
Foto naslovna: Milorad Dodik
Izvor: zurnal.info
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
