Dodikove Ploče

Dodikove Ploče

Dvije su skinute; Ostale, još teže, čekaju na red; Odlazak mentalnog zlog patuljka Tegeltije; SDS nabavkom izraubovanih “polovnjaka” može samo završiti na otpadu, nikako opstati na političkoj sceni

1.

Dodik je poodavno u Paklu; Skidanje jedne ploče sa puta kojim je već prošao ne znači nikakvu promjenu po njegovo stalno mjesto boravišta.

2.

Vrlo temeljno je on sebi popločao put kojim je stigao u Pakao i iz kojeg ne može nazad, ma šta da učinio ili ma ko šta učinio za njega. 

3.

Popločao ga je višestruko; Skidanje jedne ploče, sa imenom Radovana Karadžića, presuđenog za najteže ratne zločine, ponajmanje znači da je taj put otvoren u suprotnom pravcu i da on može da se vrati; Još manje povratku pomažu iskazani Dodikov mentalni jad i kukavičluk dok je cvilio, podvijao rep i iznalazio načine kako bi se ta ploča skinula, a on, navodno, ostao dosljedan.

Pritisak Međunarodne zajednice bio je za Dodika neizdrživ; Pokazalo se, kao i obično, da mu je podvijanje repa jedina konstanta vladavine. Uz zlo!  

4.

Ostao je dosljedan samo u Zlu, koje je pokretač njegove vladavine; Zlu, koje ga je vodilo dok je baš tu ploču stavljao; I mržnja, koja je Matrica na kojoj jedino zna da funkcioniše; Nepatvorena Mržnja, garnirana Lažima, kao jedinoj čvrstoj karakternoj osobini.

5.

Ploča, postavljena svjesno kako bi se mržnja među narodima pojačala, a on profitirao, vratila mu se kao stostruko teži bumerang; Zbog nje je zanijemio od straha, svjestan da su ispod nje ostale na desetine drugih, sličnih, kao i ispod svake ploče na putu kojim je stigao u Pakao, ne stajući ni na jednom peronu. 

6.

Taj put nije posljedica “dobrih namjera”, niti su se njegove “dobre namjere” izvrgle u put za Pakao; Dapače, on je logična posljedica užasa, uništenja, jezivosti, neljudskosti, kleptokratije, surovosti, nemilosrdnosti, brutalnosti do likvidacija, koje je svjesno proizveo tokom svoje anticivilizacijske, varvarske, antinarodne, zle, pakosne, izopačene, kleptokratske vladavine. 

7.

Samo činjenje Zla njega jedino ispunjava i to neće prestati. 

8.

On će, bar se nada, kad za to dođe vrijeme (a više nije daleko niti nedohvatljivo) završiti u Sankt Petersburgu i ostaviti na cjedilu progonitelje koji su po njegovom nalogu satrali narod; Satrani narod će tada satrati progonitelje, ali slaba je to utjeha za sve zlo koje su Dodik i njegove bestijalne sluge, beštije, počinili!

9.

Do pokušaja odlaska u Sankt Peterburg, Dodika čeka skidanje još mnogih ploča kojima je popločao put u Pakao svima. 

Pitanje je ima li dovoljno “fizikanera” da ih sve i jednu poskidaju i tako ga pokušaju spasti? Nema, već ih je premnogo potrošio, a rezultati su mu premršavi!

Najteže ploče za skidanje tek dolaze na red, nakon ove što je skinuta.

10.

Skinuta je i druga Dodikova ploča - Milan Tegeltija, neinteligentni, zli, podli, pokvareni mentalni patuljak.

11.

Razorio je pravosuđe BiH, razmrvio ga, što mu je i bio zadatak, ali ne odlazi kao pobjednik, već poput zadnje kamenjarke krajputašice; U jednom je ostao dosljedan - velikim lažima, manipulacijama, plitkoumnim šarlatanskim “analizama” i dodikovskoklovnovskim optužbama.

12.

Njegovim odlaskom neće se riješiti problemi u pravosuđu, ali je probijena najdeblja kora toksičnog leda u kojem je pavosuđe zarobljeno i zbog toga je, već sada, manje težak put ka ozdravljenju ovog stuba vlasti; Neće to ići ni lako, ni brzo, ali odstranjivanjem najvećeg od brojnih karcinoma, što su napali pravosudni sistem, stvorena je bar slabašna nada u oporavak.

13.

Tegeltijino verbalno onanisanje na pres konferenciji samo je pokazalo o kako se pokvarenoj, beskrupuloznoj, blasfemičnoj individui, spremnoj na svaku vrstu zla, radi.

14.

On je stvorio decenijsku štetu, uništio mnoge živote, karijere, zgazio poštene ljude, kriminalizovao sistematično, svakodnevno, efikasno pravosuđe, prepuštajući ga u ruke zločinačkim organizacijama i kartelima i zbog toga mora odgovarati. 

15.

Ne može sve završiti na ostavci, jer individuu, koja je toliko zla, kriminala i nezakonitosti učinila, pravosuđe mora drakonski kazniti! 

16.

Za sve postoje jasni, čvrsti, nepobitni dokazi. 

17.

Mnogo je posla potrebno učiniti da bi se pravosuđe, bar u minimumu, oporavilo, ali rupa u ledu koju je napravio odlazak mentalnog zlog patuljka Tegeltije, usisaće, po inerciji, brzo još mnoge njegove kriminalne saučesnike i članove pravosudne mafije, čiji je nesporni Kum bio. 

18.

Tek kada pravosudne institucije uhapse Tegeltiju i kada ga presude na viševjekovnu kaznu, znaćemo da je pravosuđe počelo zaista da se oporavlja.

Tegeltija očekuje poziciju Ministra pravde u Vladi RS i nikog ne treba iznenaditi da je i dobije; Kontinuitet mikronskog razaranja institucija tako bi bio, izvjesno, nastavljen.

19.

SDS nije počeo da se oporavlja, a pitanje je da li je uopšte moguć oporavak te stranke na izdisaju. Prema potezima koje povlače, vrlo teško.

20.

Milan Radović, nekadašnji potpredsjednik DNS-a, postao je zamjenik predsjednika SDS-a, što je otužna epizoda te stranke i priznanje nemoći SDS-a koji funkcioniše po matrici - daj šta daš.

21.

Svjestan je Mirko Šarović, predsjednik SDS-a, toga, kao i činjenice da je Radović “specijalan papak”, ali morao je, nakon teškog potopa banjalučkog SDS-a i stranke u cjelini, napraviti bilo kakav događaj kojim bi fingirao proaktivnost, kako njegovu, tako i poderane partije.

22.

Da Draško Stanivuković nije pobijedio u Banjaluci, a Ljubiša Petrović u Bijeljini (kandidati PDP-a i SDS-a), i da njihovi trijumfi nisu prikrili veliki gubitak biračke mase SDS-a, jasno bi se vidjelo da je ta stranka na umoru.

I dalje ta konstatacija stoji: SDS je, na izborima 2020., izgubio 48.273 glasa u odnosu na izbore 2016. godine i to je, realno, potpuni debakl.

23.

Sreća u nesreći po tu stranku je što je Stanivukovićeva pobjeda u Banjaluci, korijenu SNSD-a, (koji je na ovim izborima osvojio 206.281 glas, odnosno 4.500 glasova više nego prije četiri godine), snažno amortizovala SDS-ov potpuni debakl u Banjaluci, ali i u RS. 

U Banjaluci je SDS gotovo nestao o čemu svjedoči mizernih 3.873 glasa osvojena 15.11.2020.

24.

Šarović je morao stvoriti privid proaktivnosti, kako bi ove brojke bile što bolje sakrivene ne samo pobjedom Stanivukovića, već i, kako je vrlo vrlo loše procijenio, dovođenjem “Specijalnog Papka” u redove SDS-a, što Radović, izvan svake razumne sumnje, jeste.

25.

Prelazak Radovića u SDS je jedno veliko NIŠTA. I SDS ništa tim činom neće dobiti, osim što su uspjeli baciti nešto magle u oči javnosti.

26.

Radović je pokušao napraviti svoju stranku, ali je, sada je to nesporno, odziv bio toliko jadan da je odustao od tih namjera i prihvatio ulazak u SDS - pod uslovima koji su mu nuđeni bezbroj puta u proteklih godinu dana. 

Svaki put mu je to nudio Šarović i svaki put je Radović nalazio razloge da ne prihvati ponudu. 

Radović je odbijao pozive u SDS, sve do rezultata lokalnih izbora i spoznaje da je neinteresantan bilo kome kao lider neke nove opcije. 

27.

Zaista, kome bi Radović uopšte mogao biti interesantan kada ga je sociopata, kriminalac i nasilnik, Nenad Nešić, šef DNS-a, kao posljednju krpu šutnuo iz stranke, da bi mu, nedugo nakon toga, “Specijalni Papak” ponovo potrčao u zagrljaj. 

Odvratno i ogavno svjedočanstvo o političkom “karakteru” Radovića, koje eksponencijalno raste. I to već ravno godinu dana, odnosno od vremena kada  NIJE SMIO preuzeti DNS, nakon što je Marko Pavić bio prisiljen, 24.12.2019., da abdicira; Tada je Radoviću nuđeno mjesto predsjednika, ali on je iz straha odbio.

28.

Njegova novostečena “hrabrost” je tek gluma i krtičarenje.

29.

Još je ogavnije njegovo kukavičko kalkulanstvo: Da je zaista imao ili ima namjeru da pomogne SDS-u, ako je već toliko kvalitetan i poželjan, mogao je da postane član stranke prije lokalnih izbora, pomogne SDS-u i pokaže koliko vrijedi.

30.

Međutim, nije to učinio, jer nije vjerovao u Stanivukovićevu pobjedu. Uz to, nije ni na kojin način tu pobjedu pomogao, da bi sada moglo da se računa na njega. A bio je najavljen kao dio tima; Međutim, on se zavukao pod “kamen” i čekao rezultate da procijeni da li da izgmiže ili ne.

31.

Radović je stari kalkulant, previše politički plitak da bi bilo šta od tog konvertitstva prikrio: Da je, kojim slučajem, Igor Radojičić pobijedio na proteklim izborima Stanivukovića, Radović ne bi ni nosa provirio iz rupe u koju se sakrio. Zato što je on Radojičićev i što su mu bivši gradonačelnik i Srđan Amidžić mnogo bliži i od Šarovića i bilo kog drugog iz SDS-a.

Biće interesantno pratiti tu podzemnu kohabitaciju, posebno njene “ekonomske” aspekte.

32.

Šarovićev potez sa Radovićem je svojevrsni falsifikat Režimske nabavke polovne šatorčine, koja je lažno predstavljena kao poljska bolnica; Šatorčina je, na kraju balade, nestala u oblacima; I SDS je nabavio “polovnjaka”, a ako nastavi započetim putem, završiće na veličini kvadrature polovne zakrpljene šatorčine. Preciznije, na otpadu!

Šarović i ostali opozicionari previše nade polažu u Međunarodnu zajednicu, Zapad; Ne mogu niti trebaju oni, Zapad, raditi opozicioni posao, a skupljanje izraubovanih “polovnjaka”, bez ikakve validne akcije i davanja šanse mladim ljudima, to, svakako, nije! 

Piše: Slobodan Vasković

Izvor: slobodanvaskovic.blogspot.com