Borislav Radovanović: Surova istina o srpskom izdajniku Siniši Karanu
Detaljno objašnjavam skrivenu biografiju kandidata za predsjednika Srpske dok je bio operativac srpskih zlotvora Pedija Ešdauna i Rafija Gregorijana, a nadalje i kako je Ljuban Ećim stvorio današnju okosnicu MUP RS kroz pripremanje novog državnog udara radi Dodikovog ustoličenja na vlast. Ukoliko izrod Siniša Karan bude njezin predsjednik Republika Srpska ne traba postojati!
Podnaslovni foto i tadašnje izdajničko-kolaboracionističke izjave kandidata za predsjednika Srpske imali ste prilike vidjeti, baš kao i druge detalje današnje teme, no nikad ovako objedinjeno i sa dosad nepoznatim informacijama. Slijedi dubinsko raskrinkavanje srpskog šljama najgore vrste koji pokušava ko zna koji puta prevariti srpski narod.
Za današnjeg "pravnog eksperta" Sinišu Karana, kako gore vidite, početkom 2007. godine nametnuti zakon o brutalnom progonu porodica Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih tvoraca Republike Srpske bio je pravno i moralno prihvatljiv. Nacisti su imali slične zakone po kojima porodica mora odavati svoje bližnje ili slijedi tortura, oduzimanje imovine i osnovnih prava, a danas "profesor ustavnog prava" Karan trebao bi znati da je svojevremeno bezobzirno kršio Ustav BiH.
Kao načelnik Financijsko-obavještajnog odjeljenja SIPA Siniša Karan je pravnički rečeno "bio dužan znati" da direktno krši Ustav BiH i brojne međunarodne konvencije koje naš ustav direktno impementira, no tada mu je jedino bila važna servilnost prema OHR-u i visokom predstavniku. Posebice prema tadašnjem Karanovom i Dodikovom pokrovitelju Rafi Gregorijanu, neviđenom srbomrscu i mešetaru.
Ostalo je zabilježeno kako Rafi Gregorijan lično obilazi i fotografiše kuću porodice Karadžić, pa i kako automobil parkiran ispred kuće "treba provjeriti je li ovaj automobil možda ukraden". Gregorijan i "naš" Karan tvrdili su da Karadžić šalje novac porodici i slične monstruozne laži kakve su kasnije nepobitno raskrinkane.
Idemo dalje, znate kako je krajem 2005. godine Karan kao načelnik Kriminalističko-istražnog odjeljenja SIPA rukovodio akcijom hapšenja Mirka Šarovića, Cicka Bjelice i pok. Govedarice. Stoji da je hapšenja formalno naložio međunarodni tužilac Džonatan Ratel, no valja razjasniti zašto akcija kreće iz baze EUFOR-a u Butmiru i sa učešćem NATO "mirovnjaka".
Uključenje EUFOR-a izdejstvovali su visoki predstavnik Pedi Ešdaun i njegov zamjenik Rafi Gregorijan, a stvarni razlog opet "razbijanje mreže pomaganja" Karadžiću, Mladiću i drugima. Treba podsjetiti da je Gregorijan u BiH upućen sa zadatkom pomaganja Ešdaunu u stvaranju Oružanih snaga BiH i višestruko je pohvaljivan zbog brzine i efikasnosti u realizaciji tog projekta.
Međutim, fokus Ešdauna i Gregorijana bio je progon srpskih političkih i vojnih vođa sa ciljem razbijanja Republike Srpske, a gdje su se snažno oslanjali na domaće "saradnike" kako to objašnjavam tekstom TAJNA USPJEHA: Dodik nije političar nego bezbjednjak obučen za specijalne operacije. Koga zanima više može potražiti moj davno napisani feljton (u nastavcima) pod naslovom "Bitka za Radovana".
Hapšenje Karadžića definitivno je razobličilo sve laži oko "mreže podrške" kakve su Ešdaunu, Gregodijanu, Dodiku, Karanu i toj zločinačkoj bratiji služile kao "osnov" masovnog progona uticajnih Srba i razbijanja Republike Srpske. Zato Tužilaštvo BiH obustavlja brojne istrage montirane i pokrenute zbog takvog cilja.
Elem, bila je jedna ekspresno okončana istraga Tužilaštva BiH koju sam objašnjavao još 2016. godine tekstom Politička „utralnost“ načelnika CJB Prijedor Dalibora Ivanića!?. Pojam "utralnost" izveo sam zbog tadašnjeg disciplinskog postupka da se nisam "ponašao politički neutralno" objavama kako SNSD stvara partijsku policiju. Hajde da se vratimo na pomenuta istorijski ključna dešavanja.
Gornji spisak pripadnika MUP RS u mnogo lošijoj rezoluciji objavio sam tekstom sa gornjeg linka uz objašnjenje da su zapadne obavještajne službe i EUFOR upratile tajne sastanke navedenih sa Ljubanom Ećimom i tadašnjim direktorom policije Dragomirom Andanom, te iste povezale sa čelnicima Republike Srpske i okarakterisale kao "mrežu podrške haškim bjeguncima".
U stvari Marinko Jurčević, tadašnji glavni tužilac Tužilaštva BiH, tvrdio je kako istragu vode zbog organizovanog kriminala i u tom kontekstu tek je zanimljiv spisak pripadnika policije obuhvaćenih istom. Istraga je još kako imala smisla u kontekstu činjenice da Ljuban Ećim u Srbiji i Srpskoj stvara "Bosanski klan" narko mafije i organizovanog kriminala razbijen njegovim hapšenjem u Beogradu sa velikom količinom narkotika.
I u Sarajevu i u Beogradu istrage su obustavljene ili razvaljene zbog dvije naredne činjenice. Tužilaštvo BiH brzo shvata kako je u pitanju operacija OHR-a i domaćih bandita pripremanja novog državnog udara protiv Republike Srpske sa ciljem vraćanja na vlast Milorada Dodika. Na drugoj strani Ljuban Ećim i njegovi pajtosi pristaju pomoći u pronalaženju Radovana Karadžića i u čemu uspjevaju, pa im Boris Tadić čini dogovorene ustupke.
Hoćete objašnjenje kako je srpska narko mafija ojačala do današnje moći? Pogledate "poletarce" Ljubana Ećima sa gornjeg spiska sačinjenog povodom tajnih sastanaka upraćenih po obavještajnim službama i dostavljenog Tužilaštvu BiH, pa skontajte njihove dalje karijere do nivoa današnje okosnice MUP RS. Dodikovog i Karanovog MUP-a!
Možda skontate i zašto je policija Srpske onako zloupotrebljavana u zaštiti Dodika i drugih bjegunaca tokom prošle i tekuće godine. Pobogu, narko mafija i okosnica organizovanog kriminala očekivano se složno brani od enormnih robija kakve realno zaslužuje. Trenutni fokus je na Aleksandru Vučiću, najvećem narko bosu Evrope, ali doći će i ovi "manji" na udar američkog i evropskog pravosuđa.
Primjera radi zapitajte se gdje je Slaviša Kokeza i kakvu saradnju ima sa američkim policijskim i pravosudnim organima, pa onda - može li "potopiti" srpsku narko mafiju? Uključujući i nekih 120 mafijaških likvidacija počinjenih od strane Vučićevog režima (spregnutog sa Dodikovim).
Odavno problematizujem zašto ministar Siniša Karan i direktor policije Siniša Kostrešević štite policijske bitange koje su saučestvovale u ubistvu načelnika Radenka Bašića. Eto vrlo prostog objašnjenja - Bašića je ubila "država" prisvojena od narko mafije čije začetke raskrinkavam ovom i desetinama drugih objava na datu temu. Bolje rečeno stotinama tekstova!
U regionu se prilično zna koje istaknute kadrove MUP-a Srbije je Dijana Hrkalović brutalno i teško nezakonito eliminisala iz službe, da je to odradila po nalozima ministra Stefanovića i nezaobilaznog Vučića, te zarad širenja i jačanja balkanske narko mafije. Za neupućene Hrkalovićku u BIA dovodi tadašnji ministar policije Ivica Dačić kao svoju ljubavnicu i "lastavicu", a onda prebacuje u MUP radi kontrole nad njegovim nasljednikom.
Moram dodati da je prvi postradao tadašnji inspektor za organizovani kriminal, a danas potpisnik ovih redova i silom prilika bloger. Iz tog i takvog razloga prvi sam javno progovorio o kriminalizaciji vrha srpske politike i institucija, a šta je četiri godine kasnije definitivno razjasnila samostalna istraga američke Agencije za droge DEA sprovedena na Balkanu i čije krivične epilege vidimo kroz nebrojeno procesa diljem svijeta.
Još kako ćemo se baviti aktuelnim istragama i razbijanjem srpskog-balkanskog kartela, no moramo se vratiti osnovnoj temi - kandidatu za predsjednika. Nekad revnosni poslušnik OHR-a u progonu stvaralaca Republike Srpske danas mantra dijametralno supritnu priču, a samo zato što su se osvjedočene sluge visokih predstavika našle pod udarom "turiste" Šmita.
Što bi naš narod rekao: stiglo ih zasluženo ili ko sa đavolom tikve sadi... Ako je Republika Srpska došla do toga da joj Siniša Karan bude predsjednik i treba nestati! Ukoliko kao narod padnemo na predstojećem izbornom testu znači da naprosto nismo zaslužili državu i pored onolike žrtve boraca i naroda. Kako osvjedočeni izdajnik može postati patriota?!
Kroz komentare možemo koliko vam drago razmjenjivati argumente i šta je Siniša Karan doista radio kao kadar SIPA, a kad su sve njihove mantre pale u vodu hapšenjem Karadžića i kad je istina isplivala na vidjelo Dodik ga je povukao iz službe za svog savjetnika (za bezbjednost). Kasnije ga je pozicionirao kao "kontrolora" rada vlade.
To zašto su Republika Srpska i Bosna i Hercegovina do danas zaglavljene u ambisu propadanja posljedica je trećeg po redu državnog udara Milorada Dodika iz 2006. godine, a sa Ljubanom Ećimom kao ključnim izvođačem dejstava na terenu. Drugu posljedicu vidimo po jačanju narko mafije do globalnih razmjera. I sa takvima se nadamo "svjetloj budućnosti"?! Pobogu nismo djeca!
Vidimo kako Dodik i Karan hvale Trampovu administraciju zbog skidanja sankcija OFAC-a, a nema zbora o činjenici da su Srpska demokratska stranka i njeni brojni članovi još uvijek pod sankcijama. Državotvorna stranka još uvijek je "neprijateljska" po SAD, a njihovo čedo SNSD (stvoreno novcem i logistikom Amerikanaca) vratilo se u krilo majke.
Srećom pa je Putin bukvalno oje*ao Trampa, baš kao i Dodikovog zaštitnika Sergeja Lavrova, tako da sa te strane slijede adekvatne "sankcije". Samo pratite kako doktor Nestorović "pere ruke" od Dodika i biće vam jasan ruski zaokret. Trebalo je vremena, ali sve se vraća u normalu, pa tako i možebitno izabrani Siniša Karan može sanjati da vidi rezidencije Kremlja.
No, ključ je u rukama građana Republike Srpske i nadam se velikoj izlaznosti, a vidim da su ključni akteri sprečavanja krađe glasova pozicionirani kako sam objašnjavao da treba za pobjedu profesora Branka Blanuše. Mnogo teški procesi predstoje našoj zemlji i još kako je važno da ispred Republike Srpske imamo aktera kom možemo vjerovati. O toj temi ubrzo detaljnije.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
