B. Radovanović - Tajna uspjeha: Dodik nije političar nego bezbjednjak obučen za specijalne operacije
Pokušavate dokučiti suštinu Dodikovih naoko haotičnih poteza? Ukupna dešavanja imaju potreban smisao ukoliko velemajstora haosa svrstate u strukture kakvima doista pripada, a bezbjednjacima nije problem skontati "kolegu".
Oko političkih i inih društvenih dešavanja pišem samo kada imam potrebu izložiti tumačenje ili razmišljanje nedostupno u javnom diskursu iliti nastupiti sa nečim originalnim, a opet neizbježnim u navođenju čitalaca na razmišljanje po važnim temama. Moj cilj nije nametnuti svoje mišljenje, nego naprosto navesti ljude na razmišljanje izvan zadatih okvira.
Iz te vizure želim potaknuti javnu raspravu povodom jučerašnjeg "iznenađenja" u vidu skupštinskog izbora Ane Trišić Babić za vršioca dužnosti Predsjednika Republike Srpske. Znači, imamo potpuno očekivano personalno rješenje i nije mi jasno opšte iščuđavanje političkih i medijskih aktera.
Većina aktera zaboravila je nedavne sopstvene tvrdnje kako Ana Trišić Babić prati Željku Cvijanović prilikom njezinih posjeta SAD i tamošnjih sastanaka primarno u funkciji ukidanja sankcija OFAC-a. Vidimo da su tadašnji sastanci i angažovanje novih lobista iz redova republikanskih jastrebova dali prve rezultate sa ograničenim "amnestiranjem" čak četvero Dodikovih poslušnika.
Pojedinci su zaboravili sopstvene priče o tome kako Cvijanovićka uspjeva održati sastanke bez prisustva Ane Trišić Babić, kako lobira za sebe lično i sve do toga da pojedini američki moćnici žele nju instalirati umjesto Dodika. Zaključno kako Dodik u ovu saradnicu ima više povjerenje negoli u Cvijanovićku!
Šta se doista dešavalo prethodnih dana? Po prilici Dodik je pokušao eliminisati Željku Cvijanović kako bi na njezinu poziciju doveo Sanju Vulić, šta su takođe zaboravili svi koji su iznosili takva prestrojavanja najavljujući Cvijanovićkinu kandidaturu na prijevremenim izborima. Notorna je glupost pomišljati da bi Cvijanovićka rizikovala trenutnu odličnu poziciju zarad Dodikovih interesa, ali je u medijskim kalkulacijama njezino ime bilo na vrhu potencijalnih kandidata.
Baš kao što su zaboravili tvrdnje oko njezinog suprotstavljanja ustoličenja Igora Dodika na čelo stranke. Sa druge strane vidim izjave Nebojše Vukanovića da je "prvi ukazao" na posljedice ovakvog imenovanja za vršioca dužnosti i Milorada Dodika od sinoć kako su unutar SNSD-a skontali odnosne posljedice.
I jedan i drugi imaju problem sa činjenicom da je dr Milan Blagojević prethodno sa pozicije pravne struke obrazložio sasvim izvjesne poteze CIK-a i oduzimanje mandata u Predsjedništvu BiH. Po svemu sudeći Dodik je računao na takvu mogućnost i još jednom pokušao Cvijanovićku politički eliminisati. U konačnici odustao je zbog njezinog otpora i poprilično moćne strukture kakva godinama stoji uz svoju važnu kariku.
Gore vidite skrinšot teksta Dodikov ekspresan odgovor mangupima SNSD-a i mog tumačenja dešavanja od 1. novembra 2018. godine. Ukratko, Željka Cvijanović sazvala je pres i saopštila da korištenjem ustavnih ovlaštenja mandat za sastavljanje vlade povjerava svom intimusu Zoranu Tegeltiji. Takvim potezom primorala je Dodika da nakon svega par sati sazove svoj pres i izvali ime Radovana Viškovića.
U suprotnom medijska lavina progurala bi "kandidata" čiju eliminaciju je Dodik uveliko pripremao u okviru razbijanja saveza Zorana Tegeltije i Dragana Lukača. U ranijim tekstovima objasnio sam kako je mrkonjićki klan tajkuna okupljen oko Kaje bukvalno platio Dodiku za pozicije Cvijanovićke i Lukača računajući na ustavna ovlaštenja i sa ciljem ustoličenja Tegeltije.
Šta se promijenilo do današnjeg dana? Pa klanovi su došli do nivoa međusobnog sukobljavanja sa likvidacijama poput one nad Delom Kostićem. Pride, sinovi su ojačali i njihovo svrstavanje u suprotstavljene klanove donosi nove turbulencije i oblike sukoba. Potpuno sam uvjeren da ćemo svjedočiti novim krvavim obračunima i čak do nivoa likvidacija najbližih srodnika ključnih aktera.
Elem, vratimo se na tematiku političkih dešavanja. Vidjeli smo jadne pokušaje politikantskog poentiranja na ime ratne i poratne biografiji Ane Trišić Babić. Za iste ciljeve i identične namjene zapadna oliharhija stvorila je SNSD, opšte poznato, a sad je lafo bitna uloga nekakve niskorangirane "službenice". Ona i Dodik djelovali su unutar bukvalno istog aparata, ali sa različitih levela - što bi rekli mladi.
Pošto je opoziciji samo vlast na umu tako i tumači Dodikovu ratnu i poratnu djelatnost, a to je potpuno promašen put. Prije 10-11 godina detaljno sam objasnio šta je Milorad Dodik tačno odrađivao za svoje ino gospodare, a ovde moram podsjetiti samo na par ključnih rabota kroz konkretne geostrategije i pravila američkog sistema bezbjednosti.
Reformu američkih geostrategija davne 1982. godine osmislio je i relizovao Endrju Maršal (Andrew Marshall) zvani Joda, koji je još od predsjednika Niksona na polju bezbjednosti za američku globalnu hegemoniju bio isto šta i Henri Kisindžer u domenu geopolitike. Govorim o specijalnim bezbjednosnim operacijama, u mojim tekstovima često pominjanim kao FID operacije, sa Dodikom kao iznimno važnim realizatorom.
Tako je državni udar iz 1997. godine, prvi u svijetu izveden po tim reformisanim strategijama i konkretnom Pravilu Pentagona FM 100-10 iz 1984. godine, počinjen protiv Republike Srpske. Već naredna specijalna operacija protiv Srbije (Petooktobarska) realizovana je po unaprijeđenoj verziji i Pravilu Pentagona 100-5 iz 1993. godine. Unapređenje se ogleda u tome što pored formalnih političkih aktera (stranaka) u dejstva uključuju i nekonvencionalne faktore poput "Otpora".
Uzmite koliko su samo članovi "Otpora" potonje izveli takvih specijalnih operacija u svijetu, pa sami prosudite njihov značaj, a time i Milorada Dodika lično kao terenskog operativca visokog ranga. Materijala iz tekstova na ovu tematiku starih deceniju imam da mogu obimnu knjigu objaviti, a nešto novo iz mojih istraživanja dodao sam tekstom MRAČNE TAJNE DODIKOVE BIOGRAFIJE: Naoružao DOS-manlije za rušenje Miloševića.
Poenta glasi: Dodika primarno treba poimati kroz bezbjednosne operacije protiv srpskog naroda, a politički benefiti su uslijedili kao vid nagrađivanja. Za razliku od političara bezbjednjaci nemaju problem shvatiti ovakva tumačenja, pa onda i adekvatno skontati njegove poteze. Stvaranjem političke krize produkovao je bezbjednosnu destabilizaciju pošto u takvim stanjima on vazda profitira. Naučila ga CIA potrebnim tehnikama.
Elem, kako CIA agent od uticaja postaje važan partner ruskog predsjednika Putina? To sam otkrio baš preko tekstova o Dodikovim obojenim revolucijama. Početkom 2014. godine munjevito sam se probio u "proruskim" medijima specijalizovanim za geopolitiku. Čak do nivoa da mi urednici nude plaćanje analiza i kolumni.
Pritom ne traže da hvalim Dodika ili mu ikako podilazim, nego samo da smanjim pominjanja u kontekstu tadašnjih specijalnih operacija u Ukrajini, Siriji i ino. Kažu otvoreno da je Dodik najveći financijer tih "proruskih" medija i moji tekstovi im ugrožavaju prihode. Normalno, odbio sam ponude i nastavio u svom maniru, ali znam za pozadinu ruskog malignog medijskog uticaja kako to nazivaju zapadnjaci.
Potonjim jačanjem ruskog uticaja i slabljenjem američkog, a primjenom specijalnih operacija kontaminacije kolektivne svijesti očekivano u BiH i regionu imamo totalni haos - do nivoa potrebe reagovanja velikih sila. Upravo tu Dodik računa na ustaljenu podršku Rusije i Kine, a vidimo njegovo približavanje Trampovoj administraciji, šta kao papagaj ponavljam od početka tekuće godine. Baš kao i to da će Dodikov intimus Viktor Orban biti važna premosnica dilova Trampa i Putina.
Nauka poznaje meta poziciju ili narodski kad zbog prevelikog približavanja (objektu posmatranja) od drveta ne vidimo šumu. Zato opozicija Dodika primarno poima kao političara iako je on po svojim djelima suštinski bezbjednjak obučavan za primjenu specijalnih dejstava i operacija kakve prednje identifikujem po njihovim službenim nazivima.
Za svoje planove kontrolisanog haosa Dodik nemilosrdno koristi najbliže saradnike i to najčešće za iste nevoljno, pa Siniša Karan koji u životu nije pomislio izaći na ikakve izbore postaje kandidat, a naprosto zato što nema petlje suprotstaviti se voždu kao Željka Cvijanović. I nema leđa u vidu mrkonjićkog klana.
Dodik "zabranjuje" izbore, pa ide na izbore, pa postavlja vršioca dužnosti... I dosljedno produkuje haos na unutrašnjem i spoljnom planu sa jasnim ciljem očuvanja sopstvene moći. Potrebno mu je vrijeme do realizacije poteza koje je "prepustio advokatima" i njemu su lafo nebitni. Malo morgen.
Ustavni sud BiH po Dodikovoj apelaciji ne donosi odluku kakva se suštinski tiče apelanta, nego kakvu će preispitivati Evropski sud za ljudska prava. Pravni stručnjak Milan Blagojević odlično obrazlaže Povelju UN-a i zabranu protektorata nad ma kom članicom te krovne svjetske organizacije. Čak obrazlaže kakve korake Srbija ili Rusija mogu preduzeti povodom ukidanja protektorata nad Bosnom i Hercegovinom.
Ovde se moramo vratiti na poimanje Dodika kao bezbjednjaka umjesto ustaljene prakse političkog svrstavanja. Bezbjednost i kao nauka i kao vještina sublimira pravo, čak bih rekao određuje i nameće pravo. Nema prava bez represivnog aparata, a bar moja malenkost u stotinama tekstova unazad deceniju objašnjava režimske zloupotrebe instrumentarija prinude.
Po Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija PU Banja Luka je primarni nosilac obaveze da Dodiku onemogući ulazak u predsjedničku palatu, a u konkretnoj situaciji treba govoriti o odgovornosti direktora policije Siniše Kostreševića. Umjesto hapšenja kakva su meni činjena uz primjenu sile policija i nadalje teškim kršenjem zakona obezbjeđuje Dodika, no nisam upratio krivičnu prijavu protiv Kostreševića ili bar politički zahtjev za njegovu smjenu.
Još od prvog premijerskog mandata Dodik kontinuirano uspostavlja kontrolu nad policijom i pravosuđem, pa nas ne treba čuditi što i danas suštinski uspješno realizuje svoje naume. Odjednom zakonima zabranjuje državni nivo represivnog aparata, pa im ograničeno omogući djelovanje, ali nikako protiv njega lično. To mu je i bio cilj.
Suštinski se poigrava sa sistemom bezbjednosti cijele zemlje zarad sopstvenih interesa, pa čak profitira i kad Ramo Isak organizuje akcije njegovog hapšenja. Normalno kad je u odnosu na Ramu "izmislio" bezbjednost. Jednako kao i za sve njegove protivnike ili saradnike.
Nedavno sam objavio tekst UDBAŠKA POSLA: Šešelj podržao kandidaturu svog studenta Karana i kako je Siniša Karan osnovnu udbašku obuku nadograđivao po metodilogiji CIA. Bukvalno sve napisano može se primijeniti na Dodika, ali na neuporedivo višem nivou. I prekaljenom kroz specijalne operacije kakve su protiv Srba eksperimentalno izvedene, a onda postale standardno sredstvo globalne primjene.
U konačnici vidite da je Stejt department "pozdravio odluku o izboru Ane Trišić Babić", pa sami razlučite uspješnost Dodikovog lobiranja u SAD i to preko lobija republikanskih jastrebova sa kojima su se ona i Željka Cvijanović višestruko sastajale. Bukvalno identično bi pozdravili imenovanje Željke Cvijanovićna tu poziciju da je Dodiku uspio opisani pokušaj njene eliminacije.
Suštinski Trampova vlada čak i formalno podržava Dodikove odluke ili obračune, a podsjećam koliko sam pisao kada je Brajana Hojt Jia nadigrao u "njegovom" Stejt departmentu i ovaj svjestan poraza podnio ostavku. Pisao sam i o drugim pokušajima Dodikovog svrgavanja gdje su Amerikanci u prelomnim momentima promijenili "politiku".
Iz vizure američke duboke države Dodik crpi zasluge iz vremena kada Tramp nije pomišljao na bavljenje politikom, a upravo kroz prve dvije FID ili specijalne operacije protiv Srba po novim doktrinama kakve su kasnije u svijetu mnogo puta ponavljane i do današnjeg dana predstavljaju važnu polugu američke moći.
Pobogu najbliži Klintonovi saradnici sa Dodikom su se učestalije sastajali negoli sa premijerima Njemačke ili Francuske. Ukoliko takva pažnja nije pokazatelj ličnog uvažavanja ne znam šta su Klintonovi jastrebovi drugo mogli činiti. Zato ne treba čuditi Dodikovo decenijsko ponižavanje njemačkih ili francuskih zvaničnika čak najvišeg nivoa. Razmislite o ovome.
Ponavljam: moj cilj nije drugima usađivati svoje mišljenje, nego ljude navesti na razmišljanje izvan nametnutih okvira ili bez važnih informacija. I vidite da više pažnje posvećujem komentarima negoli sopstvenim navodima, odnosno bitan mi je dijalog radi širenja spoznaje. Vrlo često korisnicima bloga čestitam na odličnim komentarima iako direktno oponiraju mojim navodima. Suština je u postojanju rasprave.
Očekujem vaše komentare, a posebice one sa originalnim tumačenjima i korisnim informacijama kakve nisam uobzirio, a znam da ih postoji bukvalno neograničeno. Ideja je ljude potaknuti na razmišljenje jer sa sposobnima za takve procese nije lako manipulisati. Dodik može manipulisati politikom i medijima, no nikad pojedinac nije bio pametniji od naroda.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
