Borislav Radovanović: Policijska država pojede samu sebe
U bivšoj državi 1.200 stanovnika financiralo je angažovanje jednog policajca, dok u Srpskoj tek 120 grohotnika plaća jednog i to da ih "čuva" preko ekrana video nadzora. Koliko siromašimo resursima tako sve više valja strahovati od "kanibalizma".
Prijedorčane je prije par dana razveselila vijest o pokretanju projekta "Bezbjedan grad" koji objedinjuje policijski sistem video nadzora od 78 kamera postavljenih na 67 lokacija. Radosni čekaju kompletiranje sistema do zamišljenih 115 kamera na 100 lokacija i da napokon dobiju verziju "Policijskog Velikog Brata" u svom gradu.
Dosta je Prijedorčanima preljubništva i sad će svi skloni švaleraciji biti snimljeni in flagranti kad ulaze u auta ili ljubavna gnijezda. I sve oponente režimu čeka ista sudbina - što smo slobodno šetali gradom šetali smo, a ubuduće treba računati da smo pod budnim okom policije koju plaćamo da nas "štiti". Upravo plaćanje "policijske zaštite" je tema koju želim podijeliti sa čitaocima i korisnicima bloga.
Ministar Siniša Karan i njegov imenjak direktor policije Kostrešević zajedno sa gradonačelnikom Slobodanom Javorom "svečano" su pustili u rad ovaj operativni sistem i neizostavnim medijima objasnili njegov značaj na polju opšte sigurnosti. Već ste vidjeli o čemu se radi i ne bih na to trošio prostor.
Zato želim sa "uvaženim stručnjacima" upustiti se u javnu raspravu preko informacija i pitanja kakvih nema u medijima i na društvenim mrežama. Slažemo se da video nadzori umanjuju potrebu fizičkog prisustva policije na određenim lokalitetima i decenijama se uvode u svrhu smanjenja izdvajanja za policiju kao mnogo jeftinija opcija.
Isto je kada su saobraćajni prekšaji u pitanju i kamere pune budžet neuporedivo više i jeftinije od saobraćajne policije. Nećemo se složiti oko toga da je neprilagođena brzina najveći uzročnik saobraćajnih nezgoda, nego katastrofalna saobraćajna infrastruktura, no moj blog se ne može "takmičiti" u nametanju svijesti sa režimskim aparatom.
No, zato umijem navoditi na razmišljanja bar onaj dio javnosti koji direktno ili indirektno prati informacije kakve plasiram. Po kontinuiranom povećanju resursa saobraćanjih kamera i video nadzora opšte namjene svuda u svijetu očekivali bi smanjenje broja policajaca i takvog oblika opterećenja po budžet i društvo. Je li i kod nas tako?
Mogli ste upratiti saopštenja MUP-a o skraćenju trajanja obuke na policijskoj akademiji i raspisivanju novog PRIJEVREMENOG konkursa za buduće policajce. Gro naroda je takav zaokret pripisao potrebi pojačanog obezbjeđenja Milorada Dodika i njegovih skutonoša od organa krivičnog gonjenja državnog nivoa.
Sad se Dodik dosjetio da policajcima treba vratiti uvećanje osnovne plate za 30 odsto zbog rizika i složenosti posla, pa će za te namjene potrošiti neplaniranih oko 215 miliona maraka narodnog novca. Koliko me pamćenje služi upravo je njegova vlast taj dodatak i to od 35 odsto, inače praksu iz SFRJ i RS, ukinula ili uvela u obračun plate zajedno sa regresom, toplim obrokom i inim naknadama, pa je osnovna plata policajca bila ispod minimalca.
Aman dvije decenije zanimanje policajca nije bilo opasno, nego tek kad očekuje da štite njegovu sigurnost nakon što je sam sebe doveo u nezavidnu situaciju i to upravo prijetnjama silom kako sam objasnio u tekstu KARANU I KOSTREŠEVIĆU JAVNO: Ko će prije iza rešetaka?. Nema sreće društvu u kom policajac ima bitno veću platu od ljekara i vidim da to mnogi ukazuju.
Elem, vratimo se na elementarne parametre ovog problema. Vajni "stručnjaci" Karan i Kostrešević trebali bi znati da je istovremeno ulaganje i u tehničku opremljenost i u brojnost policije svuda u svijetu kontradiktornost, nelogičnost ili narodski rečeno BUDALAŠTINA. Ima tu elemenata politikantstva, ali pojam budalaština je mnogo bliži onome šta doista rade u arčenju narodnog novca.
Po tvrdnjama kadrova tog doba bivša SR BiH imala je nešto preko 3.500 policajaca na oko 4,3 miliona stanovnika. To vam dođe da je oko 1.200 stanovnika plaćalo jednog policajca i građani su se osjećali neuporedivo sigurnije negoli danas, pa čak i bez ovih tehničkih novotarija "Policijskog Velikog Brata".
Danas MUP RS broji preko 6.000 policajaca na možebitnih 800.000 stanovnika, odnosno troškovi angažovanja jednog policajca pali su na grbaču nekih 120 stanovnika. Deset puta manje stanovnika plaća jednog policajca u odnosu na prijeratnu "nedemokratsku" državu. Ljudi, to je bolesno, tako države "pojedu" same sebe zato što na čelu imaju neviđene idiote.
Prije rata Turska se smatrala "policijskom državom" sa jednim policajcem na 900 stanovnika, dok su nekakvi evropski standardi kretali se oko 1.100 stanovnika po istoj namjeni. I Jugoslavija je pratila takve standarde pošto se bezbjednost zasnivala na naučim osnovama. I na ekonomskoj opravdanosti ulaganja u kolektivnu sigurnost.
Sjećate se terorističkog napada u Nici iz 2016. godine? Odmah je potegnuto pitanje kako je tako nešto bilo moguće obzirom da su imali jednog policajca na 900 stanovnika iliti "turski primjer" policijske države. Gnjevni građani odmah su upitali policiju: zašto vas tolike plaćamo? Ova naša sirotinja na grbaču 120 stanovnika natovarila jednog policajca i sa kamerama na svakom ćošku, pa još retardirano podržava sopstvenu propast.
Očekivano kad sirotinja "informacije" dobija preko kvazinovinara koji jedva znaju prenijeti ono šta im "stručnjaci" serviraju. Pokojni Bora Čorba je to fantastično opisao u stihu: "Stoka ume da nervira, gutaj šta ti se servira, kako je lepo biti glup". Stoka, pa bila i ljudska, nikad ne shvati da će u konačnici biti POJEDENA. Prethodno zaklana.
Milorad Dodik uvalio se pored premijera Netanjahua u nadi da će mu uspjeti ponuditi 100 milijardi narodnog prirodnog bogatstva, odnosno da pored Orbana ovaj takvu ponudu prenese Trampu. Za 13 sekundi koliko je proveo na toj stolici nije uspio prozboriti, nego su klošara najurili kako priliči takvima.
Sumnjam da imamo 100 milijardi litija i čega još pride, no kolika god bila vrijednost funkcija policije jeste da čuva prirodna bogatstva, a kako to kod nas ide opisao sam tekstom LUDILO: Srbiji umjesto uglja prodajemo blato, pa zbog zataškavanja havarije poklanjamo struju. Par dana po ovoj objavi u Srbiji su uhapšeni i aktuelni i bivši direktor EPS-a i to vam je odličan pokazatelj da ovaj bloger dobro barata informacijama.
Bloger je u svom formalnom obrazovanju imao predmete Bezbjednosni menadžment i Krizni menadžment pa odlično barata pojmovima poput "slaba država" ili čak "propadajuća država" - nesposobna da zaštiti svoja prirodna bogatstva. Baš kao što zna da izdvajanja za bezbjednost moraju imati ekonomsku opravdanost ili društvo sa ma koliko prirodnih bogatstava neminovno propada.
Ranijih godina sam na ovu temu isticao kako Norveška sa 5,2 miliona stanovnika ili Škotska sa 5,3 miliona imaju oko 7.000 policajaca, nešto manje od šake jada populacije u Republici Srpskoj. Pa i da Federacija BiH ima neznatno više policajaca od Srpske, ali sa znatno većim primanjima i boljom opremljenošću.
Ukoliko nam je cilj da dvostruko brojnija i ekonomski moćnija Federacija udvostručki policijske snage, pa da nam bilmezi poput Rame Isaka doista imaju čime zaprijetiti - na dobrom smo putu. Ko se sjeća kako nas je Srbija "branila" 1995. godine zna koliko je opasno ulaziti u nasilne konfrontacije sa Bošnjacima. Pa i da je za taj narod ratna opcija jedina u kontekstu otcjepljenja Republike Srpske.
Neće biti nikakvih oružanih sukoba pošto svi "neprijatelji" znaju da Dodikov režim opisane poteze povlači u svrhu sopstvenog opstanka, te da nas neminovno vuče u kolektivnu propast. Fenomen "policijske države" struka inače definiše kao opasan i potencijalno poguban za svako društvo, a kod nas slobodno možemo govoriti o "ultrapolicijskoj" ili "hiperpolicijskoj" kvazidržavi.
Jedna od uvijek prisutnih štetnih posljedica "policijske države" jeste poratst organizovanog kriminala. Kakvo nam je stanje na tom polju društvene opasnosti bar na ovom blogu godinama raspravljamo, a zaključivali smo da povećanjem brojnosti policije samo jača kriminalizacija iste. Sad možemo dodati i kako nam raste broj nadzornih kamera tako i narko mafija kontinuirano jača.
Jeste li čuli da je negdje policijskim video nadzorom uočena ulična prodaja droge? Možda neko drugo krivično djelo? Ponavljam, najviše su ugroženi preljubnici i oponenti vlasti. I vozači koje odraše i fizičkim kontrolama i kamerama. Ukoliko policajci kontrolama pronađu 20 ili 200 grama kokaina to se pokušava zataškati i znate kako ovaj bloger takve stvari razotkriva.
Zatucani narod "guta šta mu serviraju" režimski mediji i za stoku uobičajeno ne konta da će u konačnici biti pojedena. Recimo to i ovako: jedan policajac za tri decenije efektivnog staža ima šanse da bukvalno pojede 120 ljudi u smislu da ne hrane ljudi njega nego da se on hrani ljudima. U bivšoj nam državi nije bilo šanse da pojede 1.200 ljudi ma kakav bio kanibal.
Može i ovako: 120 stanovnika ima mnogo veće šanse da umre od gladi financirajući jednog policajca spram nekadašnjih 1.200. Zašto današnja Bosna i Hercegovina ima preko milion stanovnika manje u odnosnu na predratnu, a znamo da je u ratu smrtno stradalo oko 100.000. Pa ostatak je "pojela" policija i sad zamislite koliko dugo ćemo potrajati sa oko 20.000 policajaca u svim policijskim agencijama ove nesrećne zemlje. Ne računajući sudske, komunalne i šta znam još kakve policije.
Pitate se zašto pored tolike silne policije u zemlji imamo sve više migranata. Valja razmišljati šta će "kanibali" jesti kad nas domicila bukvalno nestane. Sa ovakvom erozijom populacije mladi policajci neće imati šta jesti nakon prve decenije staža, a da ne govorim kako nam je meso usljed starenja populacije sve lošijeg kvaliteta i "ukusa".
Ukoliko vas nisam "probudio" gornjim konkretnim podacima možda zadnjim sarkazmima postiglem bolji učinak na polju zabrinutosti za pojedinačnu i kolektivnu sigurnost. Em broj policijskih "kanibala" raste u gradovima, em preko nadzornih kamera lakše uočavaju "slađe meso" za večeru. Moje lokacije nema ni na gugl mapsu, pa sam relaksiraniji u odnosu na gradsku debeljuškastu govedinu. Toliko za danas.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
