Borislav Radovanović: -Koliko boraca si okupio generale-

Borislav Radovanović: -Koliko boraca si okupio generale-

Po pozivu Tome Kovača na ulice je izašlo NULA boraca, taman koliki je kredibilitet tog generala i ratnog ministra policije Republike Srpske. Sa druge strane, na moje apele u Banjaluci okupilo se 40 000 onih koji su se uspjeli probiti kroz policijske barikade. Zapamtili su ljudi na čijoj strani je tada bio Tomo Kovač, pa sve do toga kako je njegov "dobar učenik" Dragan Lukač policijskim kordonima brutalno gazio banjalučku djecu, žene i drugu nejač. Pomogao je Dodiku i Lukaču da sačuvaju Srpsku od "Pravde za Davida" i sličnih opasnosti, pa je nejasno o čemu danas Kovač uopšte mantra.   

Osvjedočeni kriminalac i ratni zločinac Tomislav Tomo Kovač iz beogradskog "privremenog skloništa" ponovo uzburkava javnost Bosne i Hercegovine i regiona. Ovoga puta poziva borce Republike Srpske da ustanu protiv Dodikovog režima. Istog onog režima koji je prije dvije godine tako zdušno branio od (po njemu) izdajničke i plaćeničke "Pravde za Davida". 

Očigledno Dodik i Lukač više nisu "garanti očuvanja Republike Srpske", nego su postali štetan i ugrožavajući faktor - ukoliko sam dobro shvatio današnja promišljanja Tome Kovača. Ili, pak, njegove zasluge nisu adekvatno nagrađene? Kako god, izdao je Kovač komuniste, pa Radovana Karadžića, tako da je aktuelna situacija sa Dodikom nešto podrazumjevajuće.

Elem, u pozadini Kovačeve aktuelne brige za borce Republike Srpske imamo paradoks kakav moram pojasniti, čisto da bi ljudi shvatili u kakvom suludom ambijentu živimo. Prvi sam se javno suprotstavio nezakonitom penzionisanju ratnih policajaca MUP-a RS-e, borio se za prava policajaca od onoga šta im je nezakonito i krajnje nemoralno činio ministar Dragan Lukač, te u konačnici sačuvao nekih hiljadu kolega od onoga što im je Dodikov režim namjenio. Opisivao sam sporna dešavanja nebrojeno puta, pa neću ponavljati detalje tog u konačnici ipak uspješnog uzbunjivanja javnosti. Uspješnog obzirom da je MUP morao prekinuti praksu onakvog sramnog penzionisanja policajaca čiji je jedini "grijeh" bio što su u ratu branili Republiku Srpsku. Iliti, što se nisu odrekli ratnog staža. 

Kao član Boračke organizacije RS (BORS) tekstom na blogu prozvao sam predsjednika Milomira Savčića zbog ćutanja, ili odobravanja ćutanjem, povodom kršenja prava ratnih policajaca. Podsjetio sam i na kršenja prava penzionisanih pripadnika VRS, kada im je Milorad Dodik retroaktivnim zakonom  skresao penzije na trećinu od onih prethodno stečenih. General Savčić nastavio je sa ministrom Lukačem polagati vijence i davati mu slične geste podrške, a moja borba za prava boračke kategorije ubrzo je "nagrađena" u maniru prepoznatljivom za Srbe.

Zamislite, načelnik PU Prijedor Dalibor Ivanić protiv mene pokreće disciplinski postupak upravo zbog teksta u kom sam kao član BORS-a kritikovao predsjednika zbog nereagovanja na nezakonita penzionisanja ratnih policajaca. Mjesecima traje taj skandalozni disciplinski postupak sa sve težim i težim nezakonitostima protiv mene. Na kraju sam novčano kažnjen od strane ministra Lukača zato što sam ukazivao na njegova kršenja zakona i prava policajaca. Dno dna.

Taj famozni protestni performans izveo sam 29. septembra 2016. godine ispred PU Prijedor upravo kako bih ukazao javnosti zašto sam i u kakvom postupku kažnjen (zbog zalaganja za prava boraca!). Niko u MUP-u nije našao za shodno da me bar upita zašto protestvujem, ali zato Dalibor Ivanić šalje policiju mojoj kući. 

Kada sam zatražio objašnjenje zašto je maltretirana moja porodica, moja djeca tada stara 7 i 11 godina, doživim fizički napad od strane načelnikovog tjelohranitelja. Pozovem telefonom dežurnog tužioca i prijavim krivična djela protiv porodice i mene, a doživim da mene uhapse i lažno optuže za nepostojeće ugrožavanje sigurnosti Dalibora Ivanića. Dno dna najdublje septičke jame.

U anketni odbor Narodne skupštine RS povodom ubistva Davida Dragičevića postavljen sam iz dva vrlo jednostavna razloga. Kao policijski inspektor više puta sam razvaljivao lažne prijave tužilaštvu o zadesima, odnosno dokazivao da su u pitanju ubistva. I to ubistva počinjena od serijskih ubica, sve sa dokazivanjem kakve teške nezakonitosti su činjene od strane policije u zataškavanju zločina.

Drugi razlog mog delegiranja počivao je na činjenici da sam napisao prijavu sa kvalifikacijom "teško ubistvo", koju smo Davor Dragičević i ja podnijeli tužilaštvu. Sve popraćeno medijima i uz objavljivanje sadržaja prijave. Rad u anketnom odboru poslužio je za pribavljanje novih dokaza i to se pokazalo uspješnim obzirom da smo Davor i ja podnijeli dopunu prijave protiv Lukača, Ćuluma, Ilića, Ivanića, Lepira i Vreće sa konkretnim krivičnim djelima počinjenim u nastojanju da taj zločin zataškaju. Sve je objavljeno i dostupno javnosti, pa i onima koje smo procesuirali.

To su bili stvarni razlozi onakve režimske panike na moje angažovanje u anketnom odboru. Svi saslušavani pred odborom  odlično su me poznavali iz inspektorskih dana, a posebno koliko sam opasan po pitanju tih lažno prijavljenih zadesnih smrti. Normalno je da fokus razbijanja anketnog odbora usmjeravaju ka akteru kog se najviše boje. I vidjeli smo kako je to realizovano.

Evo, napokon, počelo je to famozno suđenje poslije aman četiri godine od incidenta. O toku suđenja ne objavljujem ništa kako ne bih vršio pritisak na sud. Nemam potrebu za tim kad dokazi i činjenice dovoljno govore o tome jesam li kriv ili nevin. No, mogu apostrofirati da u postupku nema nikakvog "pokušaja ubistva", a još manje pištolja koji mi je "jedva otet". Nesporno je jedino da je ministar Lukač lagao narodne poslanike i javnost!

Pazite sad: laži ministra Dragana Lukača odrazile su se na raspravu i odlučivanje skupštine oko rada anketnog odbora, doveo je parlament u zabludu plasirajući teške izmišljotine i nikad za to nije odgovarao. Čak nije bilo ni traženja objašnjenja oko toga zašto je ministar lagao u tako važnim stvarima i dešavanjima koje su pratili mediji cijelog svijeta. Posebno fokusirani na teško nezakonit i brutalan progon "Pravde za Davida", uz neizostavno pitanje: kako je moguće da policijski moćnici progone one koji su ih procesuirali za teška krivična djela? 

U tim po Republiku Srpsku sudbonosnim danima Tomislav Kovač pridružuje se medijskoj satanizaciji svih nas koji smo tražili istinu i pravdu povodom ubistva Davida Dragičevića, gdje obilato koristi privilegovan položaj u režimskim medijima Srbije. Treba li podsjećati kakve gnusne laži je tada plasirao?! Od svog "dobrog učenika" ministra Lukača medijski je pravio junaka od kog je jedino Kovač bolji i zaslužniji (njemu niko ravan nije). Zna se i kako je mene etiketirao.

Elem, mogli su Dodik, Lukač, Kovač i slična bagra izmanipulisati parlament i druge institucije, a kome je narod vjerovao najbolje su pokazala okupljanja na Davidovom trgu i diljem svijeta. Ponosan sam zbog činjenice da sam bio akter najvećeg okupljanja u Republici Srpskoj ikada, a poratno i u Bosni i Hercegovini. Ostaće zapamćeno da smo okupili 40 000 ljudi koji su uspjeli probiti se kroz policijske barikade postavljene diljem Srpske, a da ne govorimo o hrabrosti da ljudi dođu i pokažu se na protestu u datim okolnostima brutalnog progona i satanizacije. To je rezultat kada ja pozivam ljude da se okupe i ispolje mišljenje.

Ko se odazvao aktuelnom pozivu Tome Kovača? Pozvao je borce da izađu na ulice, no očigledno mu u toj populaciji nedostaje kredibiliteta. Iskreno, mnogi su sa jednakim "uspjehom" pozivali borce, pa sa te strane Kovač nije izuzetak. Odlično mi je poznato koliko boraca Republike Srpske je bilo angažovano unutar "Pravde za Davida", a posebno unutar jezgra pokreta. 

Uz Davora Dragičevića ratni vojni invalidi i borci stali su poprilično masovno i od te činjenice nije moguće pobjeći. Ovo se ponajviše odnosi na borce koji su za Republiku Srpsku dali mnogo, a ništa nisu tražili zauzvrat. Uključujući i autora teksta kao borca prve kategorije i sina poginulog borca. Nisam od Republike Srpske tražio nikakve nagrade ili koristi, ali nisam tražio ni ovakvu torturu - koju trpe i moja djeca. 

Zato nemam potrebu dodvoravati se bilo kome, odnosno mogu reći šta mi na srcu leži. Boračka populacija Republike Srpske ima tretman upravo kakav zaslužuje. Pravi ratni veteran neće sebi dozvoliti srozavanje na nivo prosjaka ili fah-idota. Ko je bio hrabar u ratu po prirodi stvari trebao bi biti hrabar i u miru. A hrabri ljudi ne uzmiču pred opasnošću, niti prihvataju da im gaze dostojanstvo. 

Sa svojim ratnim drugovima i kolegama u policiji solidarisao sam se iako lično nisam bio zahvaćen nezakonitostima oko spornog penzionisanja. Digao sam uzbunu, pokvario planove režima i mnoge zaštitio od protivpravnog penzionisanja. Uradio sam to po svojoj volji i savjesti, odnosno od nikoga nisam tražio nešto zauzvrat. I danas se nosim sa posljedicama svoje borbe, odnosno sa odmazdom režima, kako znam i umijem.

Jedina razlika je u tome da danas mogu javno reći kako se nisam pokajao zbog onoga šta sam činio, ali i da u perspektivi više nemam namjeru pokretati slične akcije. Bar kad je boračka populacija u pitanju. Eto im Tomo Kovač, Dragan Lukač, Milomir Savčić i najveći borac Milorad Dodik, pa neka borci uživaju u tekovinama oslobodilačko-otadžbinskog rata u ovakvoj "slobodi i otadžbini". Sto im sreća!

Autor: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks