Borislav Radovanović: Ko sa Dodikom tikve sadi tikvan je poput Nenada Nešića
Najbrži put zamjene Ministra sigurnosti BiH i dovođenje nekog od Dodikovog povjerenja bio je kroz viđeno pritvaranje Nenada Nešića. Za spoznaju dubljih razloga pročitajte tekst.
Koliko vidim šira javnost nije povjerovala u Dodikove "krokodilske suze" za uhapšenim i pritvorenim Nenadom Nešićem, baš naprotiv dominiraju sumnje da upravo veliki vožd stoji iza kompletne ujdurme. Oko Dodikovih motiva ili pozadine datih dešavanja imamo hiljadu i jedno tumačenje, no malo toga ima činjeničnog utemeljenja.
Dosta se špekuliše oko Nešićevog šurovanja sa zapadnim diplomatama i ponajviše oko američke ambasade. To je potpuno promašena priča pošto su Nešićeve "kombinacije" sa američkom ambasadom Dodiku bile poznate i prije negoli mu je prepustio ovako važnu funkciju iz kapaciteta sopstvene stranke. Jeste li već zaboravili opšte nezadovoljstvo unutar SNSD-a i koalicije zbog ovakve lične Dodikove odluke?
Nešić je lično u američku ambasadu odveo Ivana Begića kada mu je obećana podpredsjednička funkcija i zato je mali porno glumac objavio pobjedu prije okončanja brojanja glasova. Siguran u ono šta mu je obećao ambasador najmoćnije zemlje svijeta. Nije računao na Dodikov uticaj na prebrojavanje glasova i izborne rezultate.
Služba je upratila ove kontakte i prezentovala voždu, no tada mu očigledno nisu smetale Nešićeve veze sa američkom ambasadom pošto mu je prepustio funkciju na štetu sopstvene stranke, kao što je podržao i Nešićevo rodbinsko pozicioniranje u Savjetu ministara BiH kakvo vam je odavno poznato. Šta se suštinski promijenilo od tog vremena i zašto na djelu imamo ovakvu ujdurmu?
Onaj esencijalni odgovor svima je znan i odnosi se na Dodikovu očiglednu paniku od ishoda procesa pred Sudom BiH i izricanja mjere zabrane vršenja javnih funkcija. Dodik bez funkcije je bukvalno NIŠTA i to znači ekspresno gašenje njegovog političkog postojanja. Bukvalno svi politički "lideri" Srpske računaju sa tim ishodom i zato (izuzev Nebojše Vukanovića) odreda veličaju Vučića i nastoje preko njega ishodovati svoje ambicije.
Na tom planu Nešić se spuštao na nivo zivkanja telefonom pojedinih rukovodilaca prijedorske policije da ne kontrolištu transporte uglja i drugih sirovina koje ovuda prolaze u Vučićevoj besramnoj pljački naših energenata. Kostrešević takve stvari ne dozvoljava ministru Karanu, a kamoli "državnom ministru" i pride zna kakve upute ima od Dodika.
Mogu nabrajati mnoštvo drugih razloga Dodikovog kotarisanja Nešića u ovoj konfuznoj situaciji, no suština je osigurati što čvršću poziciju u odbrani funkcije koju vrši, pa čak i u opciji predsjednikovanja iz azila ili egzila. Odlično zna kolika je želja Nenada Stevandića da uvali debelu guzicu u njegovu fotelju i koliko Vučić u tome ima svoje prste, pa ga pritiska preko trenutno životno bitnih energenata koje izvlači iz naše zemlje. Uz pomenutu Nešićevu pomoć.
Očekivano Dodik pokušava stvoriti poziciju posrednog uticaja preko najodanijih kadrova na čelu sa njegovim sinom u nadi da će vremenom oboriti sudsku zabranu ili je političkim kombinacijama bar "zaobići". Realno nema ništa od njegovih zamisli, no ništa drugo nije mu preostalo i zato svjedočimo ovako radikalnim zaokretima, a ovo sa Nešićem je tek početak.
Dodiku na poziciji Ministra bezbjednosti BiH nužno i hitno treba potpuno odan kadar tipa Milana Jolovića "Legende", inače strica tužiteljice Bojane Jolović, ili sadašnjeg direktora policije Siniše Kostreševića. Njih pominjem pošto su operativno realizovali Dodikov zadatak, a postoji još kadrova na koje šef može računati.
Šta su u biti izveli Kostrešević i Jolovićka? Izvukli su najbenignija krivična djela iz poznate "žute fascikle" Nešićevog kriminala dok je upravljao Putevima RS. Na djelu imamo nešto slično onome šta sam prije četiri godine objašnjavao tekstom TOTALNI HAOS: Policija prijavila Nešića sa dokazima po kojima je tužilaštvo ranije odbilo sprovesti istragu.
Novinarka Žana Gauk i magazin Žurnal, na čije objelodanjene dokumente sam se pozivao, bavili su se kriminalom i korupcijom Nešića i Romanijaputeva, a meni to nije bilo toliko interesantno obzirom da se baratalo ciframa od nekoliko stotina hiljada maraka. Razumljivo sam se fokusirao na fiktivne poslove i muljaže sa Prijedorputevima teške 6,7 miliona maraka.
Još u ljeto 2019. godine ukazivao sam na Nešićev kriminal pod pokroviteljstvom Dodika, primjera radi tekstom MILAN "DE LUX" TEGELTIJA: Nezakonito ošteti Republiku Srpsku i ljetuje u Grčkoj!, a dok je njegov kasniji savjetnik još uvijek suvereno vladao VSTS-om i pravosuđem uopšte. Danas postavljam logično pitanje: zašto Nešića gone za korupciju sa Romanijaputevima koja jedva dobacuje milion maraka, a "amnestiraju" za Prijedor puteve sa 6,7 miliona dokazane štete?
Odgovor je vrlo prost: Dodiku treba Nešićevo pritvaranje za prilično benigno krivično djelo, dok nema namjeru otvarati Pandorinu kutiju režimske pljačke narodnih dobara i to enormnih razmjera. Funkcija određivanja pritvora takođe je prosta i svodi se na "političku nužnost" da se Republika Srpska "brani" preko pozicije Ministra bezbjednosti BiH.
Dodik deklarativno žali Nešića i baca mantre o napadu na srpske kadrove, a već nakon 9. januara kreće priča da se hitno mora imenovati novi ministar i ovoga puta iz redova SNSD-a ili "dokazanih profesionalaca" tipa Kostreševića, Ćuluma ili čak "Legende" Jolovića. Mora se ići sa imenom koje je prihvatljivo koalicionim partnerima državnog nivoa vlasti.
Po izjavama Elmedina Konakovića mogli ste viditi da Dodik nije imao mogućnosti Nešića zamijeniti drugim kadrom tako da je ova ujdurma bila najbrže i najučinkovitije rješenje, a opet dozirano i u pravcu drugih zaokreta koji slijede narednih par mjeseci. Poslije Nešića vrlo slična sudbina čeka Darka Banjca, Nedeljka Čubrilovića i drugih "mangupa" - sve do žrtvovanja svojih nezajažljivih lopuža poput Dražena Vrhovca.
Dva su pravca ovih dejstava. Prvi, preuzimanje narodnih poslanika iz stranaka čiji lideri čame u pritvoru i nisu u poziciji suprotstaviti se Dodiku. Drugi, stvaranje percepcije kako se Dodik obračunava sa kriminalom i korupcijom u vladajućim strukturama. Valja gladnom narodu "servirati" krivce za sve težu socijalnu i ekonomsku situaciju, odnosno proaktivno amortizovati udare na sebe lično.
Šta ovde valja znati? Protesti studenata u Srbiji tek su priprema socijalnog bunta i masovnih protesta sa ciljem rušenja Vučićevog režima, a kakav će spoljno zajednički podržati Tramp i Putin. Pored rušenja režima cilj je protestima profilisati nove političke lidere unutar srpskog faktora na koji se bitno oslanjaju američko-ruske snage u budućem prekrajanju svjetskih odnosa.
Kineskoj dvostrukoj igri izvlačenja koristi iz sukoba SAD i Ruske Federacije dolazi kraj i Tramp ne krije na koga računa u svojim planovima slamanja kineske globalne moći. Baš kao što Putinu odlično odgovara koristiti taktiku Si Đinpinga i pride izvući se iz kineskih kandži u koje ga je grubo gurnula Bajdenova kretenska administracija.
Bavićemo se globalnim procesima, a ovde je bitno istaći da su i Vučić i Dodik previše zaigrali na kinesku "kartu" koja naprosto nema vojnih resursa koji bi pratili svjetsku ekonomsku dominaciju i time je osuđena na propast. Sad bih po starom blogu morao tražiti tekstove sa procjenama da će eskalacija sukoba Amerike i Kine krenuti sa 2025. godinom i kako će se to reflektovati na Koridor 10, Puteve svile ili Kina plus 17, no tema je ipak Dodikova bitka za političko preživljavanje.
Dovoljno je znati rušenje simbioze Vučić-Dodik otvara prostor za nove političke ideje i vizije adekvatne globalnim promjenama kakve dolaze u narednim godinama. Ili ekonomske projekcije u kojima američki kapital zamjenjuje kineski, odnosno energetske projekte gdje su Čović i Dodik načinili najveću moguću glupost blokadom Južne gasne interkonekcije i sebi stvorili moćne neprijatelje.
Američke političke sankcije su najmanji problem i glupo je promišljanje kako će Tramp na tom planu nešto pomoći ili odmoći. Prijetnje oduzimanjem SWIFT brojeva bankama kod kojih Dodik i sa njim povezana lica imaju račune mogu realizovati stvarni gospodari ovog sistema - FED i Engleska banka, odnosno financijska mašinerija udruženih Rokfelera i Rotšilda.
Taj globalni centar moći 2006. godine na vlast u BiH doveo je Dodika i Čovića sa konkretnim zadatkom realizacije "grčkog scenarija" kreditnog ropstva i nije im dao slobodu samostalnog djelovanja kakvo praktikuju godinama, pa njihov pad postaje nešto naprosto neminovno. Uskoro ću objasniti vrlo precizno šta se doista dogodilo te 2006. godine u domenu financijsko-mešetarskih dejstava dok sam pripremanje državnog udara davno objelodanio.
Sve u svemu Dodik je davno "potrošen" i njegova eliminacija je neminovna, a to šta je on zamislio i šta ovde djelimično pominjem tek je pokušaj hvatanja za slamku jednog utopljenika. Kad smo kod utapanja moram istaći da je Nešićevo hapšenje tempirano sa skandaloznom naredbom o nesprovođenju istrage protiv tužilačkih i policijskih bitangi koje su zataškavale ubistvo Davida Dragičevića.
Uskoro ću objelodaniti odluku Ozrenke Nešković kakvu sam nagovijestio tekstom RASKRINKAVANJE OZRENKE NEŠKOVIĆ: Milan "Potkovani" Tegeltija i dalje suveren pravosudnog plemstva i koju je Nešićevo hapšenje bacilo u medijsku sjenu, pa zato nisam ništa objavio. Po Neškovićki proizilazi da su Želimir Lepir, Dalibor Vrećo, Dragan Lukač, Darko Ilić, Darko Ćulum i drugi povodom stradanja Davida Dragičevića sve činili zakonito i valjano, a sami znate čemu ste svjedočili.
Dakle, nije samo Jolovićka upregla snage na očuvanju Dodikovog režima, nego imamo udruženo djelovanje Neškovićke i Kajganića. Kako su radili tako će i "letiti k'o govna s lopate" zajedno sa svojim gospodarom. I Nenad Nešić je mislio, očigledno pogrešno, da je dio Dodikove "reprezentacije", pa sad u pritvoru ima vremena za promišljanje koliko je tek potrošno sredstvo. Identično Kajganiću i njegovoj prevarantskoj sviti.
Hoće li Nešić pokušati iskoristiti pomenute veze sa američkom ambasadom pitanje je kojim se Dodik treba zabaviti i zasigurno ovaj nije toliki retard da povjeruje krokodilskim suzama. Valjda je prikupio kompromitujućeg materijala za režimske partnere nakon što mu je "žutom fasciklom" prezentovano kako se te stvari rade. Nije mi do Nešića, nego se nadam da će se bagra tamaniti međusobno.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
