Borislav Radovanović: Frapantno - Sud legalizovao davanje mita
Presuda "posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije" skandalozno legalizuje krivično djelo "davanje mita", te utvrđuje kažnjavanje jedino "sitnih riba" za primanje mita. Dokle ćemo korupciju suzbijati preko tužilaca i sudija koji su sinonimi za istu?
Zloglasno Specijalno tužilaštvo RS ili preciznije rečeno Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala od svog osnivanja prepoznato je kao sinonim korupcije i kriminalizacije organa Republike Srpske. Podsjetiću samo na neka imena javnosti dobro znanih kriminalčina iz te institucije: Mladen Mitrović, Dalibor Vrećo, Darko Ilić, Dubravko Kremenović, Mile Mima Dobrijević...
Koncept „posebnih odjeljenja“ primijenjen je i na sudove, pa u Okružnom sudu u Banjaluci imamo jedno takvo sa javnosti dobro poznatim bivšim tužiocem pomenutim Daliborom Vrećom ili u ranijem periodu po sudiji tog odjeljenja Želimiru Lepiru. Pisao sam o Vreći i Lepiru u stotinama tekstova, a još od skandalozne drugostepene presude kojom su Lepir i Milorad Novković oslobodili Milorada Dodika za kriminal u prvom mandatu i omogućili mu povratak na vlast 2006. godine.
Kakva presuda je u pitanju dovoljno govori da je Novković istu potpisao skrivajući se u toaletu, no ta rabota ga je kandidovala za poziciju u VSTS-u unutar kog je razvio zloglasni Srbački klan i kasnije iznjedrio neviđenu bitangu Milana Tegeltiju kao najmoćniju figuru B-H pravosuđa (vidi: Kako je "Srbački klan" zagospodario Bosnom i Hercegovinom?). Ovaj bloger o razaranju pravosuđa govori sa pozicije direktnog poznavanja ljudi i dešavanja kao bivši inspektor za organizovani kriminal.
Ima dvije decenije od kako je šira javnost shvatila pogubnost koncepta „posebnih odjeljenja“ tužilaštva i suda, te kontinuirano traži raspuštanja istih, a nakon ko zna koliko teških afera. I sa pozicije svijesti da samo procesuiraju policijske, inspekcijske i ine državne službenike za sitna primanja mita. Predmeti visoke korupcije procesuirani su samo zarad povećanja vrijednosti mita za oslobađajuće presude.
Elem, problem nastaje kada „posebna odjeljenja“ tužilaca i sudija primjenjuju nekakva posebna tumačenja Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku RS i to ću ovde predstaviti konkretnim primjerom iz prakse. Za tu namjenu proučio sam spis jedne prvostepene presude primanja mita građevinskog inspektora.
Govorim o Dušku Babiću, građevinskom inpektoru Gradske uprave Grada Banja Luka, osuđenom na dvije godine zatvora, 6.000 KM novčano i zabranom bavljenja tom djelatnošću u trajanju od pet godina. Živo čekam drugostepenu odluku Vrhovnog suda RS da vidim kako će razmrsiti ovu kontaverznu pravnu stvar.
Po presudi Duško Babić je prilikom inspekcijskog nadzora od sada pokojnog Milorada Mihajlovića tražio i uzeo mito, prvo hiljadu, a onda još četiri hiljade maraka da zabrani radove "rekonstrukcije" benzinske pumpe kompanije "Nestro petrol" u Banjaluci. I navode kako je ovaj građevinski inspektor uzeo mito za službenu radnju koju je svakako morao preduzeti - zabranom daljih radova "rekonstrukcije" benzinske pumpe.
Prvi problem ovakve presude proizlazi iz činjenice da optuženi nije zabranio radove kako je to od njega tražio davaoc mita Milorad Mihajlović, nego se oglasio nenadležnim obzirom da su u pitanju bili poslovi adaptacije za kakve nije potrebna građavinska dozvola. Po novoj prijavi Mihajlovića njegov kolega je donio odluku o zabrani radova, no ista je tokom upravnog postupka ukinuta od strane nadležnog ministarstva i po nalazu vještačenja pokazalo se da je prvobitna procjena Duška Babića bila pravno osnovana.
Pored ogromne službene dokumentacije kao materijalnih dokaza Babićev rukovodilac i više kolega svjedočilo je o pritiscima Mihajlovića da "progura" zabranu radova, međutim ovaj građevinski inspektor odbio se povinovati ličnim interesima Mihajlovića koji je na mjestu benzinske pumpe planirao izgraditi poslovno-stambeni objekat milionske vrijednosti i sa tim ciljem godinama je pokretao razne postupke i bukvalno sluđivao gradsku upravu.
Među službenicima banjalučke gradske uprave pokojni Mihajlović ostao je upamćen po nadimku "Monstrum" zbog podnošenja nevjerovatnih 114 predstavki na službena lica i svaka je popraćena grubim pritiscima zbog kojih je proliveno mnogo suza. Mlađanog Babića su upozoravali da je Mihajlović "zeznut čovjek" koji poznaje zakone i da je najbolje ispuniti njegove ultimatume, pa neka ministarstvo po žalbama poništi prvostepene odluke.
Služben dokumentacije i svjedočki iskazi saglasno ukazuju da je građevnski inspektor postupio dijametralno drugačije od zahtjeva Mihajlovića i pored višemjesečnih kontinuiranih pritisaka preko desetina i desetina telefonskih poziva. Baš kao što ogromna dokumentacija brojnih upravnih i sudskih postupaka dokazuje da nije bio dužan zabraniti radove "adaptacije" benzinske pumpe, a kako bi Mihajlović izgurao svoj projekat izgradnje milionski vrijednog objekta na parceli oko koje se godinama spori sa "Nestro petrolom".
Drugi problem ove presude počiva na činjenici da je Mihajlović traženje i uzimanje mita od strane Duška Babića prijavio 4-5 mjeseci nakon navodnog počinjenja i kada mu je to trebalo za potrebe mijenjanja postojećih i donošenja novih odluka u upravnim postupcima. Pritom je 5. januara i 12. marta 2024. godine podnosio predstavke i tražio izuzeže inspektora Duška Babića, a istima nije pomenuo navodni mito iz decembra prethodne godine.
Iako su njegove predstavke i zahtjevi odbijeni Mihajlović nije pominjao mito u ukupnom iznosu od 5.000 maraka šta njegove kasnije navode iz prijave temeljno dovodi u sumnju. Sudsko "posebno" vijeće nije prihvatilo brojne materijalne dokaze koji pobijaju prijavu Mihajlovića, a pride nije razriješilo ključno pitanje: zašto oštećeni Mihajlović nije odmah prijavio traženje mita i da "korumpranog" građevinskog inspektora policija uhapsi prilikom predaje novca.
Specijalni tužilac Miodrag Bajić upravo je iz mog predmeta sa početka njegove pravosudne karijere naučio "školski primjer" hvatanja tražioca mita sa obilježenim novčanicama, a ovde imamo čak kršenja zakona od strane tužilaca njegovog "posebnog odjeljenja". Konkretno: niko nije procesuiran za krivično djelo "davanje mita" iako zakon obligatorno nalaže krivično gonjenje.
Zakonom o krivičnom postupku glavnim tužiocima data je mogućnost donošenja rješenja o davanju imuniteta od krivičnog gonjenja počiniocima krivičnih djela koje će koristiti kao svjedole u daljem postupku. Pošto takva zakonska mogućnost nije iskorištena tužilaštvo je MORALO krivično goniti Mihajlovića i druga lica koja su saučestvovala u krivičnom djelu "davanje mita", a zakon predviđa mogućnost njihovog oslobađanja od krivične odgovornosti NAKON SUĐENJA i tek sudskom presudom.
U ovoj pravnoj stvari ne samo da je izostalo krivično gonjenje za "davanje mita" nego su počinioci korišteni kao svjedoci čijim iskazima je sud potpuno priklonio vjeru i na čemu je zasnovao osuđujuću presudu. Nevjerovatno je kako policijski inspektori, tužioci i sudije tokom ukupnog postupka previđaju počinjenje krivičnog djela i počinioce tretiraju kao "oštećene" da bi u presudi bilo konstatovano kako se od Babića oduzima 5.000 KM - u korist Budžeta RS.
Znači sud konstatuje da je postojala "nezakonitost" od strane davalaca mita i zato Mihajlovićima odbija pravo na novac u iznosu od 5.000 KM, nego to dosuđuje budžetu, ali bez uopšte pominjanja počinjenja krivičnog djela jer je u suprotnom svjestan obaveznosti krivičnog gonjenja. I da sve nezakonito prikupljene dokaze od takvih "oštećenih svjedoka" procesno mora odbiti!
Sve u svemu imamo još jednu pravnu lakrdiju tih "posebnih odjeljenja" kakva utemeljuje stavove o potrebi ukidanja istih pošto očigledno ne ispunjavaju funkciju i pride krše materijalne zakone na načine koji doista zabrinjavaju. Primjera radi ukoliko Vrhovni sud potvrdi ovu skaradnu prvostepenu presudu eto nasljednicima Milorada Mihajlovića, još kako involviranima u ovaj postupak, pravnog osnova za tužavanje Republike Srpske radi nadoknade štete.
Iako građevinski inspektor Duško Babić dokazano nije preduzeo radnju zabane daljih radova "rekonstrukcije" benzinske pumpe, niti je po nalazima ministarstva i vještaka bio dužan takvu radnju preduzeti, sud proizvoljno i na bazi nezakonitih dokaza utvrđuje suprotno. Pošto su krivične presude iznad upravnih eto nasljednicima prilike koju teško da će propustiti u još jednom pohodu neosnovanog bogaćenja.
Zato kažem da iščekujem odluku Vrhovnog suda po žalbi i ispratim dalji razvoj date pravne stvari. Ovde čitaoce u svom maniru uvodim u materiju kakvu ćemo razrađivati novim tekstovima i komentarima. Korupcija je rak rana ovog društva, ali ovde se nameće logičko pitanje: dokle ćemo je "suzbijati" preko tužilaca i sudija koji su sinonimi za istu?
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
