Jovana Šekularac: Zvonar Bogorodičine crkve


Jovana Šekularac: Zvonar Bogorodičine crkve

Kad već govorimo o pariškim crkvama, jeste li znali da su prije par nedelja neki ljudi iz vlasti htjeli da sruše krstionicu u Tivtu? Da, vjerovali ili ne, našu pravoslavnu krstionicu u kojoj ljudi odlaze da budu bliže Bogu

Poštovani predsjedniče Crne Gore,

Pišem Vam odmah nakon što sam pročitala Vašu izjavu za pomoć Parizu zbog groznog požara u njihovoj katedrali.

Zaista, slažem se, to je velika tragedija za Francusko istorijsko i kulturno nasleđe. Za Evropu uopšte. Godinama sam željela da odem u Pariz upravo zbog ove katedrale i evo na žalost nisam uspjela. Iskreno mi je žao zbog toga. Kao svakom normalnom pojedincu na ovome svijetu žao mi je što je pričinjena tolika šteta izuzetnom kulturnom dobru i bogomolji – prije svega.

Slažem se sa Vama, da odmah treba reagovati i pomoći, jer smo mi Crnogorci poznati po tome da priskačemo u nevolji i da pružamo ruku svima kojima je potrebna. Podržavam Vas u ovoj nesebičnoj namjeri i voljela bih da smo svi mi poput Vas, otvorenog uma i dobrodušne emocije za ostali svijet.

Usput, kad Vam se već obraćam, a priznajem nemam priliku da to učinim često, voljela bih da Vas uputim na neke stvari koje sigurno niste znali, jer da jeste, uzimajući u obzir Vaše iskrene namjere, do toga nikad ne bi došlo.

Naime, vjerujem da odavno niste imali vremena da posjetite Njegošev mauzolej na Lovćenu i njegovu rodnu kuću na Njegušima koja je najvažnije istorijsko nasleđe nas Crnogoraca. Moram Vam reći da se sve nekako raspada i ne liči na ništa, kamoli na istorijsko znamenje. Kad prođete pored njegove kuće, imate osjećaj da će se sva onako jadna, trošna i napuštena sama od sebe urušiti i propasti. Znam da Vi kao predsjednik jedne ozbiljne evropske zemlje nemate vremena da često obilazite ove znamenitosti, zbog toga ovo i pišem.

Takođe vjerujem, da odavno niste bili u Nikolinom dvorcu i muzeju na Cetinju, čujem da je opljačkan i opustošen skoro do zidova. Krov prokišnjava, nekakve se revije nazovi umjetnosti održavaju bez Vašeg znanja. Iznose skupocjene predmete stare vjekovima, zataškavaju, mijenjaju istoriju – sve Vama iza leđa.

Kad već govorimo o pariškim crkvama, jeste li znali da su prije par nedelja neki ljudi iz vlasti htjeli da sruše krstionicu u Tivtu? Da, vjerovali ili ne, našu pravoslavnu krstionicu u kojoj ljudi odlaze da budu bliže Bogu. Do duše, nije poznata kao Noter Dam ali je namjena i jedne i druge potpuno ista. Čula sam da vjekovne tvrđave širom Crne Gore, koje bi trebalo da su turističke atrakcije i državno znamenje zjape onako prazne, urušene i da se u njima kote zmije i divljač. Čula sam da Duklja gori svake godine, i da nema više ni kamena iz drevnog doba.

Prije ovog događaja, zakazano je bilo rušenje još jedne starovjekovne crkve na Rumiji. Crkve! Rušenje crkve! Vjerujem da o ovome ne znate ništa, jer Vaše nesebične donacije ne bi zaobišle vašu voljenu zemlju.

Govoreći o donacijama, čula sam da dječiji dom „Mladost“ u Bijeloj jedva opstaje na trošnim zidovima. Nemaju sredstava ni za djecu ni za sanacije, ljudi skupljaju novac i dobrovoljno se organizuju da siročad iz doma nekako prežive. Čula sam da je Kotorska bolnica u gorem stanju nego spaljeni Noter Dam. Da nemaju ni grijanja ni hlađenja, da nemaju gotovo ni prozore kamoli nešto drugo.

Čula sam da neke trudnice umiru od sepse zbog neuslova i gliba u porodilištima, da nemaju ni pošten obrok ni elementarne uslove.

Čula sam do duše, da zgrade iz Titovog vremena i dalje opstaju, kao i pruge, putevi i infrastruktura i da se od tada još niđe ništa nije uložilo, a da Vi ne umijete napraviti ni bulevar kroz Donju Goricu – kamoli auto-put, ali u to ne vjerujem.

Čula sam da se škole i vrtići po Crnoj Gori godinama ne obnavljaju, jer nemaju donacija. Da nam neka djeca i dalje putuju kozijim putevima kilometrima do škole. Da u nekim mjestima u našoj velelepnoj zemlji nema ni vode ni struje. Zamislite da živite bez vode i struje???

Čula sam da banka hrane ne može da nahrani gladni narod u Podgorici, a godinama volontiraju besplatno i o jadu se crnom zabaviše. Čula sam da je više od pola stanovnika naše zemlje na birou rada a druga polovina osigurana na minimalac. Čula sam da penzioneri nemaju za hleb a studenti za knjige.

Čula sam još, da bijela kuga prijeti našoj zemlji. Da se omladina po hitnom postupku raseljava po Evropi i Americi, da godišnje hiljade mladih ljudi napušta svoje domove, što je moguće istina, jer sam i sama otišla. Ja sam do duše otišla, jer sam se zaljubila, ali oni čujem odlaze jer nemaju uslova za golu egzistenciju. Čula sam da je neko zatvorio sve moguće fabrike koje smo imali, rasprodao gotovo cijelo primorije a sjever Crne Gore ostao onako pust i bez žive duše prepušten duhovima? Taj neko, kao da je mnogo žurio pa posle njega nije ostalo bukvalno ništa.

Jeste li znali da se trenutno u Crnoj Gori ne proizvodi ništa?

Kad govorimo o kulturnom nasleđu Pariza, nije zgoreg da Vas uputim na podgoričke galerije. Na pozorište i „KIDS“ koji onako tužni siromaši i neobnavljani godinama zuje prazni i bez dešavanja.

Voljela bih da Vam je sve ovo neko ranije rekao, i da ste na vrijeme saznali što se dešava po našoj jadnoj osiromašenoj i opustošenoj zemljici. No vjerujem i odgovorno tvrdim, da sad, kad sve znate nećete slati donacije Francuzima prije nego Crnogorcima. Tvrdim da nećete donirati za rekonstrukcije tuđih, a dozvoliti da se ruše naše crkve. Tvrdim da nećete brinuti prije o evropskom nego o našem kulturnom i istorijskom nasleđu.

Pišem Vam, u najboljoj namjeri jer duboko vjerujem da niste dobro informisani o stanju u Vašoj državi, što nije ni čudo imajući u vidu vaše ozbiljne poslove i evropske integracije o kojima stalno pričate, a ja priznajem ne znam što to znači, ali Vam vjerujem.

Srdačno,

građanka Crne Gore Jovana Šekularac.

 

Piše: Jovana Šekularac

Izvor: IN4S