Zoran Šaponjić: Korona ludilo mozga


Zoran Šaponjić: Korona ludilo mozga

Ovo nije više virus koji napada pluća i druge respiratorne organe, ovo postaje ludilo mozga!
Kada sam pre osam meseci pisao o korona ludilu koje nas poklapa kao cunami sa svih strana, o kanonadi crnih vesti kojima zasipaju sluđeni, nesrećni, preplašeni narod i to iz minuta u minut, iz sekunda u sekund, ni slutio nisam u šta će se ovo pretvoriti.

Ovo postaje gore od NATO bombardovanja Srbije osiromašenim uranijom 1999. godine! Ovo više nije kanonada, ovo je kao da smo svi izvedeni ili kao da nas sve spremaju za streljanje. Ne može više čovek da pogleda ni film, ni sportski događaj a kamoli neku informativnu emisiju a da se na vrhu ili dnu ekrana ili na oba mesta ne pojavi crni kajron sa crnim vestima o crnoj koroni koja samo što nas nije sve pobila i o crnoj sudbini koja nas čeka.

Teško da će, ako uzmemo pa saberemo sve crne vesti kojima nas biju u glavu iz minuta u minut, iko živ prekostati u ovoj Srbiji i to ne do Nove godine, nego u narednih 15 dana do kada će popadati svi crni rekordi.

Iako gledam da od crnih vesti pobegnem što dalje, one me progone u stopu, danima nedeljama, mesecima. Samo jutrošnja kanonada dovljna je da se čovek zapita koliko mu je još dana ostalo. Da precrkne od straha. I to kažem bez ikakve šale. Utrkuju se kreatori vranila i crnila: – „danas će pasti crni rekord“, veli jedan doktor, „ne smem ni da izgovorim šta nas sve čeka“, veli drugi, „danas skačemo na preko hiljadu“, puca naslov sa jednog portala, „zastrašujuća predviđanja“, urlaju sa drugog, „tok procesa je alarmantan“, strašnom mirnoćom upozorava neki epidemiolog, „iznete zastrašujuće prognoze“, štekće mitraljez sa još jednog portala… U 12 sati, valjda ne mogu da iščekaju, najavljuju na jednom portalu da će vesti u 15 sati biti zastrašujuće!

I tako iz sekunda u sekund, iz minuta u minut, tako već osam – devet meseci, i, ko zna do kad.
A, jednog dana, kad korona prođe, pita li se iko, hoće li ko ostati živ, normalan i pametan da taj dan dočeka?

Hoće li neko izdržati ovu kanondadu straha, panike, ludila, zastrašivanja sluđenog naroda?
Uopšte nisam neko ko izaziva sudbinu. Radim kako je naređeno. Stavim masku kad uđem u prodavnicu, apoteku, na pijac, u banku, tako rade i ljudi sa kojima se družim… Ne idem na veće skupove, bežim iz gužve na ulici… U kafane ne zalazim ne zato što ne volim nego zato što nemam para, kao i većina onih sa kojima se družim, a i zato što ne želim da se izlažem nepotrebnom riziku. Poštujem sve što su stručnjaci rekli. I, šta još mogu da učinim da zaustavim pandemiju?

Niti poričim opasnost od korone, niti umanjem moguće posledice, samo, ima li neko od stručnjaka da na osnovu nauke, egzaktnih podataka predvidi šta će se desiti, a ne na osnovu rekla – kazala očekivanja i suludih predviđanja.

Danima već i nedeljama, niko u Srbiji nema ni jedan drugi problem sem korone. Od brige o koroni, od brige za porodicu, prijatelje, verujte, govorim bez šale, ne stignem ni da pomislim na zimnicu, kako ću isplatiti drva, hoću li imati koji dinar da kupim deci i ženi, sebi čizme, zimske jakne, kako ću školovati decu, kako ću iskrpiti kola stara 20 godina, kako ću kupiti zimske gume, hoću li ostati bez posla zbog krize… Ma ne, nema više ni jednog jedinog problema nego samo korona, korona, korona… Ludilo mozga.

A, pita li se ko od ovih stručnjaka, kreatora ovog tepih bombardovanja nesrećnog, sluđenog i jadnog naroda, hoće li ko ostati normalan u zemlji Srbiji kad sve ovo prođe, kad koronu ukrotimo i kad sa ekrana TV aparata nestanu zabrinuti voditelji koji sipaju crne brojke?
A, šta ćemo sa onima koji su oboleli od drugih teških bolesti i koji ne mogu na kontrole, na lečenje, dok traje ovo ludilo, i kad je sve stalo dok čekamo da se ostvare crni scenariji kreatora ludila?

Da li bi za štabove bilo prihvatljivo, da li bi bilo dovoljno da nas sve pozatvaraju, da majka ne viđa ćerku niti otac sina, ni deca roditelje, da li bi to bilo dovoljno ili bi bile potrebne još oštrije mere?

I još hiljadu pitanja za stručnjake!

Ima li iko pametan u ovoj zemlji da zaustavi ovo ludilo ili ga barem svede na meru koju normalan čovek može izdržati?

I, kako to da je i jedno uvo prekostalo u Norveškoj, Švedskoj ili Belorusiji, a oni, žive već evo desetak meseci i to bez vanrednih mera i kriznih štabova i zatvaranja?

Piše: Zoran Šaponjić

Izvor: iskra.co

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks