Zastrašujući podaci o tome kakva nam je država: Koliko vrijedi život u BiH? (Foto)

Zbog čega je velika smrtnost pacijenata i zašto je BiH treća zemlja u svijetu po smrtnosti građana? Zbog čega sistem ne funkcioniše govori se u tekstu i analizi Zagorke Grahovac, profesorice engleskog jezika u Srednjoškolskom centru u Nevesinju i povjerenika Za pravdu i red – liste Nebojše Vukanovića u ovoj hercegovačkoj opštini.

Čuveni jevrejski citat – „Ko spasi jedan život spasio je cijeli svijet“- čuo se neki dan na obilježavanju Dana pobjede nad fašizmom. Da je to samo fraza i da oni koji nas vode najčešće ne misle ono što govore potvrđuju i najnoviji podaci američkog Univerziteta Džons Hopkins po kojima je BIH sa 8.790 osoba preminulih od posljedica korone treća zemlja u svijetu po smrtnosti na 100.000 stanovnika. Veći postotak umrlih osoba nema niti jedna zemlja u Evropi, a ako bismo izdvojili regiju zapadnog Balkana, BiH je daleko najgora zemlja po svim statističkim parametrima.

Najbolji rezultat u regionu ima Srbija – 0,94 posto, zatim slijede Crna Gora sa 1,57 posto, Slovenija (1,74), Albanija (1,83), Kosovo (2,09), Hrvatska (2,18) i Sjeverna Makedonija (3,32).

Iako smo svjetlosnu godinu daleko od Novog Zelanda, tek poređenja radi, ova zemlja sa pet miliona stanovnika, imala je od početka pandemije svega 2.644 slučaja zaraze virusom i 26 preminulih.

Izolovana lokacija i niska gustina naseljenosti bile su u njihovom slučaju prednost ali uspjeh u borbi sa virusom postigle su i Tajvan, Vijetnam i Kina. Zapravo su sve ove zemlje imale ono što mi nemamo, dobru strategiju, funkcionalnu vladu i infrastrukturu.

Premalo nas je da bismo se sa pandemijom borili po modelu “Ko osta’ osta’, “ jer sve su prilike da će nas na kraju, ako nas iko ikada prebroji, ostati mnogo manje nego što bismo se usudili i da pretpostavimo.

Ništa bolje nego na COVID 19 nismo odgovorili ni na propratni problem pandemije a to je povećan broj samoubistava.
Jasno je da je korona virus globalno uticao na mentalno zdravlje ljudi ali u Bosni i Hercegovini ni ovom problemu nije poklonjeno dovoljno pažnje. Iako spadamo u zemlje sa niskim rizikom od samoubistava, u 2020. godini samoubistvo je izvršilo 411 osoba, od čega 218 u Republici Srpskoj.

Time se broj samoubistava u RS povećao za 7.9 % u odnosu na prethodnu godinu. Socijalna briga u BIH sada je neuporedivo manja nego što je bila u socijalizmu, kada smo se, po riječima nekih stručnjaka mogli porediti sa Švedskom. Iako je treće u nizu samoubistava na UKCu u Banjaluci trebalo da bude alarm i trenutak da se vlada hitno uhvati u koštac sa ovim problemom, zabrinuti su i šokirani jedino građani. Mjera koja je preduzeta, prepravljanje prozora kako bi se otvarali samo na ‘kip’, u najboljem slučaju će izmjestiti problem sa lokacije UKCa, što je nadležnima iz pomenute ustanove čini se jedino i važno.

Vjerovatno u ovom trenutku nemamo kapacitet za ozbiljnu borbu sa problemom mentalnog zdravlja, ali bilo bi korisno za početak formirati call centar i staviti u funkciju telefonske linije za psihološku podršku građanima, kako su već učinili u JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo.
Opet samo ilustracije radi, Vlada Novog Zelanda je prevenciju suicida postavila kao jedan od ključnih prioriteta te izdvojila 1,5 milijardi novozelandskih dolara na programe zaštite mentalnog zdravlja stanovnika. Nakon provedenih mjera, stopa smrtnosti je pala sa 13.93 na 13.01 te je Novi Zeland imao 31 samoubistvo manje u odnosu na prethodnu godinu. Možda se ne čini impresivno ali premijerka smatra da je ovaj rezultat ohrabrujući i da je svaki sačuvani život vrijedan uloženog novca.

Poznato je da kod nas na dan održavanja izbora ljudi vrijede između 50 i 100 maraka, a čini se da ostalim danima ne vrijede baš ništa. Sve dok i dalje postoje na biračkim spiskovima i „glasaju“, izgleda da nije zabrinjavajuće što ih fizički nema. Kada saberemo, ili bolje reći oduzmemo sve ove brojeve, jer ništa drugo i nismo nego brojevi, koliko će nas uopšte ostati?

Piše: Zagorka Grahovac
Izvor: nebojsavukanovic.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter