Žana Gauk: Putuj, Đakac, ovo nije kraj!
Sine moj, dušo moja... Davide... Jauk Suzane Radanović, majke svirepo ubijenog banjalučkog studenta Davida Dragičevića, tiho se danas prolamao na Novom groblju u Banjaluci. Njegovo tijelo kroz koji dan biće ponovo sahranjeno, ali u slobodnoj zemlji. U malenom austrijskom gradu Wiener Neustadtu, tamo gdje mu je porodica.
Njen tupi pogled u zemlju, suze i poljubac u sanduk bili su sve za šta je uspjela da skupi snagu.
U gradu koji je David volio i u kojem je mučen čula se muzika, zastave su se visoko vijorile. Njegove kolege na Elektrotehničkom fakultetu čekale su nova predavanja. Žamor i smijeh.
Ispred Policijske uprave Banjaluka tek pokoji prolaznik, policajaca nema. Odahnuli su. Uniforme su skinuli i pojavili se blizu Davidovog groba. Da opet sve nadgledaju. Njihova noćna mora zauvijek napušta Republiku Srpsku, a institucije mogu da nastave da ne rade ništa.
„Ovdje ni mrtvi mira nemaju“, čulo se među grobovima.
Stotinjak Banjalučana i članova grupe „Pravda za Davida“ okupili su se da nesretnog dječaka ponovo isprate.
„Šta danas mogu da kažem?! Ovo je samo ogledalo države, sistema i društva u kojem živimo. Živi odavno odlaze, sada i mrtvi. Ko će ostati, šta će ostati?! Da čekamo da nas ubiju. Dokazano je da ovdje možete da budete ubijeni i da niko zbog toga ne odgovara. Zaista ne vjerujem da će pravda ikada biti zadovoljena i da će se saznati istina. Ali, motiv za borbu imam. Moram da ga imam. Teško jeste, ali želim da vjerujem da nije nemoguće“, kazao je za Žurnal Marko Nikolić, 352. dan u borbi za pravdu.
Ozren Perduv, član grupe „Pravda za Davida“, privođen i maltretiran tokom proteklih mjeseci, rekao je da je 12. mart 2019. godine najtužniji za Banjaluku i Banjalučane.
„David odlazi, borbu nastavljamo. Danas smo poslali samo jednu poruku – nema mira ni za mrtve“, ponovio je.
Na transparentima u rukama umornim od nepravde stajalo je „Stidiš li se, državo“, „Putuj, Đakac“, a onda visoko podignute stisnute pesnice i uzvici „Pravda za Davida“, „Ćaća i majka nikad neće ostati sami“!
Tu, uz grob stajao je i Borislav Zeljić, uz oca Davora i majku Suzanu bio je proteklih mjeseci. Volio bi, kaže, da griješi, ali u institucije RS više nema povjerenja.
„Znam gdje živim. Neće biti pravde. Ovo je samo pokazatelj. Ostalo im je jedno mjesto više u Banjaluci, a ovaj dječak će svoj mir naći u drugoj državi. David odlazi, Banjaluka ostaje i biće još gore. Dugove treba vratiti, ali sve nas je manje da bismo ih vraćali. Uz Davora sam bio na Trgu Krajine i biću do kraja u ovoj borbi“, muklo je rekao Borislav Zeljić.
Sanduk sa tijelom Davida Dragičevića ponijeli su njegovi prijatelji.
„Izgleda da neću daleko stići, jer sam ja samo pijun u ovoj priči. Ne idem nigdje načinio sam štetu, ja sam samo još jedan klinac u getu!“
David, simbol borbe za istinu i pravdu, mladić nestao 18. marta 2018. pa svirepo ubijen, jutros oko devet časova kreće na put iz geta.
Crkvena, rijeka u kojoj je pronađeno njegovo tijelo, nestvarno plitka. A snjegovi se tope. Baš kao i prošle godine u ovo doba.
Dunja u Ulici Franca Šuberta na broju 50 više nema kome da cvjeta!
Banjaluka je nastavila da spava!
Piše: Žana Gauk
Izvor: zurnal.info
