Zakoni privatne policije Dragana Lukača: Svako ko ukaže na kriminal i korupciju, pogotovo u policiji, biće kažnjen

Zakoni privatne policije Dragana Lukača: Svako ko ukaže na kriminal i korupciju, pogotovo u policiji, biće kažnjen

Zapošljavanje demobilisanih boraca i djece poginulih boraca u Republici Srpskoj. Kao borac prve kategorije i sin poginulog borca, sa preko 39 godina penzijskog staža u vojsci i policiji Republike Srpske, prijavio sam se na Zavod za zapošljavanje RS. Čujem hvalisanja premijera Viškovića kako vlada brine o ovim kategorijama, pa kontam da "okušam sreću".

Sve manje nade imam da ću pravnim putem osporiti teško nezakoniti otkaz u MUP-u Republike Srpske od 20.11.2020. godine. Nisam pristao na ucjene ministra Dragana Lukača i SNSD-ovih "partijskih odbora" drugostepenog odlučivanja da prestanem pisati o kriminalizaciji i politizaciji policije, tako da je uslijedilo ono šta čeka svakog sposobnog i časnog kriminalističkog inspektora. I šta je prilično dobar ishod spram brutalnog ubistva načelnika Radenka Bašića. 

Neću se vraćati na teme davno opservirane na ovom blogu, ponajmanje na dešavanja koja bude mučninu i gorčinu, nego ću se fokusirati samo na činjenice važne za buduće "zapošljavanje". Po uvjerenju dobijenom od Fonda PIO i uračunavanju beneficiranog (policijskog) i ratnog staža nesporno imam preko 39 godina penzijskog staža. Pored onog šta su mi nezakonito "pokrali" ispod 39 godina ne mogu ići, a do potrebnih 40 godina penzijskog staža ne mogu doći iz zaista ogavnog razloga.

Naime, dok je na čelu ministarstva Dragan Lukač ostaje zabrana nadležnim službama i kolegama da me prime na razgovor, a kamoli da mi omoguće pristup potrebnim podacima, dokumentima i pravima. Svako ko bi se usudio "sravniti" moj staž i utvrditi pravo na penziju može računati na ministrovu odmazdu -  golgotu kakva je na mom primjeru demonstrirana. Da ne pominjemo nezakonito uskraćivanje bolovanja ili ranija neosnovana upućivanja na bolovanja koja su rezultirala umanjenim beneficijama. Strašno!

Ovaj problem pominjem jer bih trebao znati koliko još mjeseci eventualno moram raditi da bih namirio 40 godina penzijskog staža. Po mom prethodnom poslodavcu, mislim na Republiku Srpsku jer sam sav radni staž ostvario u vojnim i policijskim snagama, komotno mogu krepati, ili i nadalje padati sa litice kao na podnaslovnoj fotografiji. Zajedno sa troje djece, suprugom i bolesnom majkom, koje je Dodikov režim takođe osudio na torturu, obespravljenost, socijalnu bijedu... 

Nadalje, moram ukazati i da mi je uskraćena naknada zbog nezaposlenosti, bez obzira što su mi od plate tolike godine odbijana sredstva za to "pravo". Mnogima sam pomogao oko prava na otpremninu, oko naknada za nezaposlene nakon otkaza, ali sebi nisam mogao jer "Lukačev zakon" davno je usvojila Narodna skupština RS. Sjećate se odluka i dešavanja sa posebne sjednice posvećene ubistvu Davida Dragičevića, pa i kako je režim kasnije brutalnom silom nametao "istinu i pravdu".

Reče li ministar u parlamentu da sam težak duševni bolesnik kom je mjesto na psihijatriji? Više puta je to isticao kao "polazište" određivanja tadašnjih dešavanja. No, kada mu je trebalo da me nezakonito otpusti potpisuje i pečati (rješenja) da sam odličnog zdravlja, pošto oboljelom radniku nije dozvoljeno prekinuti radni odnos. Ljudi koji su ratovali za državu ili u policiji radili 30 godina svuda u svijetu stiču pravo na punu penziju, jer su u pitanju angažovanja kakva "troše" radnu sposobnost ili ljude čine nesposobnima za dalje radno angažovanje u tim svojstvima. 

Neka vajni ministar Lukač i ljigavac na poziciji premijera Višković kažu javnosti koliko su mi pomogli na planu zdravstvene zaštite. Redovito su mi od plate odbijali zdravstveno i penzijsko osiguranje, a kad je nadležna komisija 13 mjeseci odobravala mi pravo na bolovanje o trošku Fonda zdravstva uredno dostavljena rješenja i doznake skupljale su prašinu u ladici mog šefa. Znate li slučaj u Evropi da je poslodavac uskratio pravo na bolovanje o trošku fonda? Nijednom privatnom poslodavcu tako nešto nije palo na pamet, no u Lukačevoj privatnoj policiji važe njegovi zakoni. 

Prednji navod bitan je zbog činjenice da imam bitno umanjenu radnu sposobnost, da se godinama liječim u iznimno teškim uslovima (socijalne bijede), pa procjenite koliko sa 52 godine imam šanse da me neko zaposli. Čak i na fizičkim poslovima, a radna mjesta visoke stručne spreme davno su popunjena onima sa falsifikovanim i ko zna kako stečenim diplomama. Posebna priča su presude i aktuelni krivični, prekršajni i šta znam kakvi postupci zbog kojih sam "neprihvatljiv" državnim institucijama.

Ti montirani i teško nezakoniti krivični postupci protiv mene godinama onemogućavaju emigriranje radi traženja sreće u inostranstvu. Imate zakonsku zabranu napuštanja prebivališta uz prijetnju pritvaranja i kažnjavanja, a onda postupke mogu razvlačiti godinama. osim toga, svaka zemlja traži uvjerenja o nekažnjavanju ili o nevođenju krivičnog postupka prije odobravanja privrmenog boravka, a "teroriste" poput mene zasigurno ne primaju. Zamislite samo koliko je opasan čovjek koji je u tri navrata nenaoružan ušao u zgradu policije i teško "isprepadao" preko stotinu naoružanih policajaca - uključujući i žandarmeriju. 

Po onome šta piše u prijavama policije ukrajinski "Azov" i ruski "Vagner" zajedno predstavljaju manju opasnost od moje malenkosti. Bez preuveličavanja. Problem je jedino što sam u svakom krivičnom djelu i prekršaju za koje me terete jedino ja pretrpio fizičko nasilje, zatvaranje, ugrožavanje, prijetnje i - nezaobilazna nezakonita hapšenja. No, ovom temom ćemo se vrlo brzo baviti kada sve sa imenima i funkcijama objavim članove Lukačevog zločinačkog udruženja i krivičnim djelima počinjenim na moju štetu. Mnogi će pognute glave ići ulicom.

Kako god, valja mi tražiti posao i zato sam se prije par dana prijavio nadležnom zavodu. Vlast se godinama hvali desetinama miliona maraka uloženih u zapošljavanje demobilisanih boraca i djece poginulih boraca. Kada je moj otac poginuo 1995. godine u zločinačkoj akciji "Oluja" već sam bio pripadnik specijalne policije MUP RS i ratni veteran, pa nisam sebe percipirao kroz prava "djece". 

U stvari na ime pogibije oca borca VRSK i SRJ nikad ništa zatražio nisam, pa time ni dobio. Osim njegovih tjelesnih ostataka za kojima je traganje trajalo punih 22 godine. Ni danas nemam namjeru nešto tražiti na ime poginulog oca, nego samo pominjem šta moje počiva u temeljima Republike Srpske, iste te koja institucionalno godinama besramno gazi prava njegove djece, unučadi i svega šta je iza njega ostalo.

Kao borac prve kategorije računam na prava proizašla iz tog statusa, konkretno na ta silna hvalisanja vlasti o zapošljavanju i samozapošljavanju demobilisanih boraca. Najmanji problem jeste registrovati se u svojstvu samostalnog preduzetnika, gdje tih par hiljada maraka koje daju za samozapošljavanje nije mi bitno. Iako sa šestočlanom porodicom godinama živim u uslovima socijalne ugroženosti, nekad i bijede bukvalno, zainteresovan sam za rad, a nikako za "sadaku" kakvom se čovjek jedino ponižava.

Tokom studija i profesionalnog angažovanja usvojio sam niz stručnih znanja i vještina, a posebice na polju istraživanja i analitike. Zemlja nam grca u realnim problemima, gdje bi od posebnog značaja trebala biti stručna znanja na planu istraživanja, analiziranja i iznalaženja rješenja. Bez tog i takvog djelovanja nema pozitivnog društvenog napretka. Naoko, eto prilike za ovakve poput mene.

Kažem "naoko" jer u ovoj zemlji ISTINA je praktično zabranjena kategorija. Na desetine hiljada "stručnjaka" svakog mjeseca prima budžetske plate za kreiranja lažnih nominalnih i statističkih pokazatelja, iliti, narodski rečeno, plaćeni su da LAŽU. Na lažnim ulaznim podacima nema kvalitetne analize, a "rezultati" su unaprijed zadani, pa se snalazite oko informacija i metoda. Samo prevare i obmane je moguće prodati kao "pokazatelje stanja" - kakvima narod više vjeruje negoli sopstvenim očima. 

Primjera radi, na prvu pojavu kovida-19 kod nas potražio sam podatke o sličnoj pojavi i utvrdio da smo u dva mjeseca, decembra 2016. i januara 2017. godine,  imali rekordnu smrtnost zbog pandemije izazvane istim sojem virusa. I već krajem marta tekstom potegao Nekoliko neugodnih pitanja za celebrity-epidemiologa Predraga Kona. Nakon više od dvije godine pozivam doktora Kona i sve druge "stručnjake" da odgovore na postavljena pitanja ili daju objašnjenja dokaza koje sam tada predočio. To je ta "struka" plaćena da laže narod i udovoljava svakoj idiotariji političkih moćnika - sa kojom se konkurentno ne mogu boriti.

Mogao bih unedogled nabrajati primjere svojih uspješnih prognostičkih analiza, no poenta je da ovde ljudi bitišu na mantri "samo nek' je živa glava", odnosno da problem nije niska bezbjednosna kultura, nego teška kolektivna autodestrukcija i sociopatija. U suprotnom valjda bi ljude zanimali stvarni razlozi zastrašujućih stradanja u saobraćaju, nezapamćenog porasta ubistava i samoubistava (cijele porodice), eskalacija prostituisanja djece i pedofilije... Mislim, preko laži koje im serviraju ili ćutanja "struke".

Svaki društveni problem moguće je istražiti i analizirati, te doći do strukturalnih rješenja u pravcu preveniranja. Kako kažu: "Bolje je spriječiti, nego liječiti"? No, prvi korak uvijek je u spoznaji problema. Primjera radi da nam se djeca u ogromnoj većini ne umiju popeti na drvo, dijametralno suprotno od svojih roditelja u tom uzrastu. Govorim o ozbiljnom problemu kakav istorija nije zabilježila, a iz kog proizilazi nebrojeno opasnih anomalija. Niste primijetili da su nam djeca krajnje nesposobna za samospašavanje u iole opasnim situacijama?! I fizički i mentalno.

Znate, fah-idioti su isto šta i moderno roblje, odnosno ciljno razaranje perceptivne inteligencije i sposobnosti složenih razmišljanja jeste u funkciji porobljavanja. Odlično se zna zašto svjetski moćnici decenijama uništavaju tradicionalni srednji stalež i zamjenjuju ga ekonomskim robljem iz struktura budžetskih parazita. Je li doktor ekonomskih nauka i kandidat za predsjednika Jelena Trivić u svom programu dotakla se postulata da je srednji stalež iznjedrio parlamentarnu demokratiju? Ili se kao dobro uhljebljeni budžetski parazit još uvijek bavi "istorijskom ulogom" Draže Mihailovića?

Mogu naći snimak i tekst kako je profesor Mladen Ivanić pao na "ispitu" oko plaćanja političkog predstavljanja i koliko jednostavno je peticijom, referendumom i novim zakonom iz temelja promjeniti političku strukturu. Prosto primjenite iskustva iz ranijeg socijalističkog sistema da poslanici, odbornici i članovi raznih odbora ili komisija za svoje političko angažovanje nemaju pravo na plate ili naknade. Samo volonterski, pa ko voli nek' se politički angažuje. U SFRJ savezni poslanik, da ne pominjemo niže nivoe, primao je platu iz svoje firme, a tokom sjednica skupštine svakako nije bio na poslu. 

Prednji primjer pominjem kao nešto poznato našem političkom sistemu, a mogu naći mnoštvo kvalitetnih rješenja ovog sistemskog problema primjenjenih u razvijenim društvima. Pitanje je samo kome u ovoj zemlji trebaju takve analize? Političkoj oligarhiji zasigurno takva pitanja ne odgovaraju, akademska zajednica prima plate za "ćutanje", dok u građanskim strukturama još uvijek dominira "filozofija palanke". Međunarodnu zajednicu bolje da ne pominjem.

Nadam se da je iz prednjih navoda razumljivo zašto odlažem zapošljavanje ili samozapošljavanje. Ništa mi ne znače sredstva namijenjena demobilisanim borcima, pa i iznad tih simboličkih par hiljada maraka. Problem je u "nelojalnoj konkurenciji" iz struktura budžetskih parazita, kakva vrlo vješto čuva svoje pozicije i privilegije. Zato na zvaničnim sajtovima institucija nema informacija potrebnih za kvalitetna istraživanja, a kada zatražite pristup podacima i obavještenjima tretiraju vas kao teroristu. Znam iz pozamašnog ličnog iskustva.  

Bez pristupa potrebnim informacijama nema analitike, a to znači ni posla za ovakve poput mene. Posebice mi ograničavaju pristup tamo gdje ima kriminala i korupcije, šta praktično znači svuda. Radi "dopunske sigurnosti" godinama sam pod pojačanim nadzorom Uprave za terorizam i ekstremizam, iako nikad krivično djelo počinio nisam, nego samo zbog straha moćnika od razotkrivanja kriminala i nelegalnog bogaćenja. Da sam kao sposoban i častan profesionalac ikom trebao ne bi me onako sramno istjerali iz policije. I pogazili sve šta sam dao Republici Srpskoj.

Nikad nisam tražio ništa na ime nemalih žrtava ugrađenih u temelje Republike Srpske, niti mi danas treba bilo šta preko SLOBODE da radim i živim u skladu sa svojim uvjerenjima i primjenom svog znanja. Eto, registrovani sam novinar i bio bih prezadovoljan sa nivoom prava te kategorije, a predstojeća dešavanja pokazaće obim omogućavanja pristupa mjestima i traženim podacima. Odnosno, koliko "novinarske slobode" će mi dodijeliti ministar Dragan Lukač.  

Moj prvi novinarsko-istraživački rezultat jeste pronalaženje tri kilograma droge sakrivene u službenoj kasi prijedorske policije i namijenjene nelegalnom tržištu. Preko tri mjeseca ministar odbija dostaviti mi odgovor na novinarski upit, a sve u cilju daljeg zataškavanja ovog skandala i činjenice da policija prodaje drogu. Nemam predstavu koliko droga sam otkrio tokom profesionalne karijere u policiji i ništa mi ovaj zadnji "rezultat" ne znači, osim činjeničnog razjašnjavanja šta rade novinari, a čime se bave inspektori za droge. Preko onoga šta sam objavio povodom ubistva načelnika Radenka Bašića. I šta tek planiram objelodaniti oko tog zastrašujućeg zločina. Nastaviće se...

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter