Nebojša Vukanović: Vidovdan, čojstvo i hrabrost nekad i sad (Foto/Video)

Na šatoru se otvoriše vrata

Pa uleće Miloš kod Murata,

Dole slazi, Miloš caru viče,

Moga roda najveći krvniče.

Ovi Njegoševi stihovi o junaštvu, Milošu i Muratu, najprimjereni su Vidovdanu, velikom danu i prazniku koji simbolizuje ogromno stradanje i borbu srpskog naroda za slobodu. Od Kosovske bitke i Vidovdana 1389. godine na Gazimestanu, kada je Miloš Obilić posjekao turskog sultana Murata i 1914. kada je Gavrilo Princip sa saradnicima izveo atentat na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda, do Vidovdana 1992. kada su vojnici Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpske Krajine uspješno izveli akciju Koridor, koja je značila opstanak Srba u Krajini, i Vidovdana 2002. godine kada je bivši predsjednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević prebačen u Hag, ovaj dan je uvijek imao poseban značaj i simboliku u našem narodu.

U mnogo navrata na Vidovdan heroji su pokazali čojstvo i junaštvo, mnogo je vojnika i naroda postradalo na veliki praznik i tokom naše burne istorije, boreći se protiv tirjana, domaćih i stranih, za slobodu, Otadžbinu i opstanak na kućnom pragu, ali je nažalost bilo izdajnika i otpadnika koji su svojim potezima osramotili naciju.

Velika je žrtva kroz istoriju podnesena da bi narod živio u slobodi, i tužan sam kad vidim od kakvih smo se heroja i junaka, čijoj se čojstvu i junaštvu divio cijeli svijet, nažalost pretorili u narod i društvo podanika, koji ćute i jaram trpe.

Tužan sam kad vidim da nam je, pored toliko časnih oficira ministar odbrane izvjesni dobojski dezerter Mirko Okolić, koji je u ljeto 1992. godine pobjegao i ostavio komšije iz Podnovlja i okoline Doboja, zbog čega su mu Srbi i komšije izrešetale kuću u znak prezira, i kada vidim da su dezerteri i ratni profiteri zauzeli ključne poluge u društvu.

Oni se svete borcima, iskazuju nepoštovanje i prezir i tako liječe frustracije zbog svog kukavičluka i pohlepe, i zato danas živimo u razorenom društvu u kome je većina naroda porobljena, ljudi tumaraju i životare u strahu pognute glave. Ovo nije slobodno društvo i država za koje su ginuli najhrabriji u Otadžbinskom ratu, i drugim ratovima kroz istoriju.

Čestitao bih Vidovdan pripadnicima Vojske Republike Srpske, ali nažalost nema im se puno toga čestitati. Umjesto da im je država i društvo za koje su se borili obezbjedila uslove za život dostojan čovjeka, mnogi borci preživljavaju na ivici, ponižavaju se za mrvice a dezerteri su pokupili kajkam, podijeli borce kako bi ih držali pokornim, sa njima lakše vladali i manipulisali.

Posebno su poniženi i prepušteni sami sebi borci iz bivše Republike Srpske Krajine, koji ni u Srbiji ne mogu ostvariti svoja boračka prava, koji su izgubili ognjište, rodnu grudu i lutaju svijetom, jer se ne mogu vratiti na Baniju, Kordun, Dalmaciju, Liku i Slavoniju a žrtve su izdaje jer su ostavljeni na cjedilu od braće preko Drine u ključnom trenutku, umjesto da je prihvaćen plan Z4, koji je garantovao opstanak na ognjištima i koji bi spriječio stradanje i egzodus sirotinje u ljeto 1995. godine, jer su političari i bogataši ranije pobjegli znajući kakva se izdaja sprema.

Iskreno se nadam da će se ispraviti bar neke od brojnih nepravdi iz prošlosti, i da će naredni Vidovdan borci dočekati onako kako to dolikuje i kako to zaslužuju, bez velikih riječi, politike i patetike. Ne mogu se vratiti izgubljene godine, pretrpljena poniženja, maćehinski odnos, laži i prevare, ali se može donijeti istinska sloboda, razdvojiti žito od kukolja, pravi od lažnih boraca, obezbjediti mrvice koje pravi borci traže, zaustaviti podjele i odvojiti boračka udruženja od politike.

Iskreno se nadam da će naš narod, posebno borci, Vidovdan naredne godine dočekati u mnogo boljem raspoloženju i ambijentu, sa puno više elana i patriotskog duha, u boljem položaju sa riješenim bar nekim od ključnih problema, a to bi bio veliki iskorak.

Neophodno je da se za to prisjetimo Njegoša i stihova sa početka teksta, slazi dole, Miloš caru viče, moga roda najveći krvniče, i da istinske krvnike i tlačitelje naroda, koji su nam popili krv na slamku, skinuli do kože i iscijedili ko Kraljević Marko suvu drenovinu, skinemo sa vlasti, ali ne mačom i sabljom, kao Miloš i Gavrilo, već perom i olovkom, najjačim mirnodopskim oružjem kojim se danas iskazuje čojstvo, hrabrost i karakter!

Piše: Nebojša Vukanović
Video: Nikola Jaksic/youtube.com
Izvor: nebojsavukanovic.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter