Veliko poniženje juče je u Beogradu doživio Milorad Dodik, ali i cijela delegacija Republike Srpske, koju je Vučić postavio na marginu, uz ogradu, nešto slično kao Putin što je Dodiku i Vučiću u Moskvi tokom vojne parade na Dan pobjede dao do znanja koliko ih cijeni i gdje im je mjesto, pa ih sjeo na ivici uz ogradu. Centralno mjesto na vojnoj paradi u Beogradu zauzeli su braća Arapi, a prvi do Vučića bio je šeik Bin Zajed iz bratskih Ujedinjenih Arapskih Emirata, te kineski oficiri i diplomata iz azijskih i afričkih zemljalja ali zanimljivo da na paradi nije bilo Rusa.
Prvenstveni cilj parade je promocija vlasti i pokazivanje snage države Srbije i njene vojske, iako bi se to trebalo da se pokaže u Sjevernoj Mitrovici, Zvečanu i Leposaviću, gdje su Srbi najugroženiji, te skrivena poruka studentima i narodu koji protestvuje protiv vlasti da država ima silu i snagu da čuva autoritativnu vlast. Dodik je na sve načine pokušao da se približi Vučiću, pa je u pola parade uspio da potisne Bin Zajeda i dođe nekako do Vučića, srećan kao malo dijete dok sluša kako mu predsjednik Srbije na uvce pojašnjava moć oružja.
Najtužnije je ipak bilo gledati Dodikovo puzanje, šlihtanje i poltronstvo prema Vučiću na sjednici tzv „Savjeta za saradnju Srbije i Republike Srpske“, pljuvanje po Tadiću i Koštunici jer su tobože uništili vojsku, a do juče im se na isti način dodvoravao kao sad Vučiću, potom napad na studente, osude protesta, i kritike međunarodne zajednice, zbog navodne obojene revolucije, što je bilo ispod svake časti. Na njega se nadovezao Vučić, koji je u svom stilu javno pred kamerama pokazivao moć ponižavajući saradnike i kritikujući predsjednika Vlade Srbije Đuru Macuta, da mu ministri slabo dolaze na posao i obilaze teren…
Na kraju je i Vučić odigrao istu ulogu kao Dragan Čović, tobože da ima trzavica sa Dodikom, da se ponekad ne slažu, imaju drugačija mišljenja, ali sve je samo javna predstava kako bi se poslala poruka javnosti i dijelu međunarodne zajednice, ambasadorima vodećih zapadnih zemalja kako je tobože Dodik svojeglav, da ga ne kontroliše i da mu ne može ništa ali ne treba ni trenutak razmišljati da li je sve između njih sinhronizovano i da Vučić zna i kontroliše svaki Dodikov potez. Slično je sa Plenkovićem, koji se pravi da ne može ništa Čoviću, a koji istovremeno glumi da se distancirao od Dodika, a u suštini sve je igrokaz za lakovjerne i pokušaji sakrivanja tragova.
Piše: Nebojša Vukanović
Izvor: nebojsavukanovic.info
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter