Važniji nacionalni interes Hrvatske od odnosa sa Njemačkom: Plenkovićeva (ne)očekivana podrška Dodiku

Protjerivanje njemačke ministarke jeste bio još jedan Dodikov hazarderski potez, no računao je sa viđenim stavom hrvatskog premijera i sad je "svršenu stvar" oko hapšenja okrenuo u dijametralno suprotnom pravcu. I po ko zna koji puta opozicija je ispala njegov najveći "saveznik"!

Žali bože naroda sa ovakvom opozicijom, posebice u kontekstu globalnih promjena kakve iz temelja mijenjaju društvene odnose. I kad je za opstanak malih naroda od esencijalnog značaja blagovremeno prepoznavanje poteza velikih sila - uključujući i svijest koje sile to doista jesu. Onaj ko Njemačku doživljava silom "ustaje popišan" kao opozicija Republike Srpske.

Nebojša Vukanović, nesuđeni Ministar bezbjednosti BiH, najavio je da Andrej Plenković donosi Draganu Čoviću "stavove EU" povodom protjerivanja njemačke ministarke. Naglašavajući momenat njemačko-austrijskih sankcija Dodiku, Stevandiću i Viškoviću uz nagovještavanje sličnih poteza još nekoliko evropskih država. Kako ga je hrvatski premijer Plenković "demantovao" mogli ste vidjeti.

Kao neko kome je to struka i kao aktivni učesnih događaja o kojima je Vukanović mantrao moram ga dodatno demantovati oko njemačkih "zasluga" za pristupanje Hrvatske u EU. Znači tadašnja administracija SAD bukvalno je Hrvatsku "ugurala" u tu zajednicu zarad NATO interesa, a Njemačka se osvetila otvaranjem afere "Senader".

Jednako oko osamostaljivanja Hrvatske neuporedivo veće zasluge su Rusije zbog geopolitičkih interesa pristupa južnim morima negoli Njemačke i Austrije. Ruski uticaj na HDZ ostao je nesmanjen od Tuđmana do danas i to sam prilično detaljno objašnjavao tokom afere "Ikona", pa sve do generala Čermaka kog su ruski energetski magnati načinili ovoliko bogatim i uticajnim.

Ukoliko je ovakva Plenkovićeva "podrška" Dodiku usljed ruskog uticaja bila za pretpostaviti i opozicija Republike Srpske je sa istom trebala kalkulisati svjedočimo totalnoj dezorjentisanosti oko američke "meke moći" - nakon vrlo jasnih izjašnjenja sa samog vrha Trampove administracije. Andrej Plenković je bukvalno primijenio američke zvanične stavove oko aktuelne krize u BiH! 

U tekstovima i na pitanja u komentarima kontinuirano ponavljam da su Amerikanci rješavanje aktuelne krize PREPUSTILI domaćim institucijama i ZEMLJAMA OKRUŽENJA kao ključnim faktorima, te EU u svojstvu sekundarnog elementa za kog svaka budala zna da nema unutrašnjeg konsenzusa. Kao što su Amerikanci svojevremeno Miloševića i Tuđmana obavezali da garantuju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine identično smo prepušteni volji Srbije i Hrvatske, a kakva je spram Dodika mogli ste se sami uvjeriti. 

Opozicionim lakrdijašima od početka 2018. godine ponavljam kako je Brajan Hojt Ji podnio ostavku kada je shvatio da ga je Dodik bukvalno potukao unutar Stejt Departmenta i to upravo hazarderskim obilježavanjem 9. januara na vrhuncu krize povodom tadašnjeg pokušaja njegove smjene. Možda desetak dana pred tadašnje izbore rekao sam Mladenu Ivaniću i Vukoti Govedarici da i dalje slušaju "prognoze" britanske ambasade i tako će proći na izborima.

Za razliku od opozicije režim je odlično skontao koliko su moji projekti opasni i svojski se potrudio na planu razaranja budućih sličnih prilika, a moja najveća greška bila je što sam još četiri godine pokušavao sa neviđenim luzerima izboriti promjene. Pred naredne opšte izbore potegao sam pitanje: hoće li se samoproklamovani kandidati opizicije izviniti narodu zbog još četiri godine trpljenja Dodikovog režima?

Na tom pitanju smo se definitivno razišli, odnosno objavio sam da svoju borbu protiv režima nastavljam sam baš kao i godinama prije političkog "zbližavanja" zbog kog sam grdno požalio. Pisao sam od slučaja do slučaja kako su mi "zahvalili" ti što sam ih godinama na sopstvenu štetu podržavao i promovisao, pa da se ne vraćam na te teme. Poenta je na nečemu drugom.

Dodik, Višković i ostatak bratije protjerivanjem njemačke ministarke Ane Lirman počinili su krivično djelo "Ugrožavanje lica pod međunarodnom zaštitom" u vezi sa produženim krivičnim djelom "Napad na ustavni poredak" Krivičnog zakona BiH. Jeste logično da su tim novim krivičnim djelom trebali biti korak bliže hapšenju i pritvaranju.

Elem, po vjekovnim iskustvima na granici Bosne zdrav razum nestaje i ovde važe nekakvi potpuno iracionalni društveni odnosi iz kakvih proizilaze "zakoni i prava". Sad je hapšenje Dodika i ostalih osumnjičenih svedeno na najave budaletina poput Rame Isaka i sličnih čija "pravna tumačenja" ste mogli čuti. Sa takvima se opozicija Republike Srpske udružila u "donošenju promjene".

Upravo HDZ BiH i "Trojku" opozicija je optužila da su izborom Dodika za koalicionog partnera nanijeli nemjerljivu štetu svima u ovoj nesrećnoj zemlji. I sa istim "štetočinama" je započela pregovore oko nove koalicije na državnom nivou kakva treba zemlju izvući iz krize. Pa Vukanović postade novi "Goran Selak" u još grđoj verziji koja nije dobila priliku za pokretanje postupka imenovanja ministra.

Najgore u svemu jesu najave daljih sastanaka i pregovora sa HDZ-om od strane naših vajnih opozicionara, a uz nadanja da će EUFOR pohapsiti osumnjičene ili možebitno "asistirati" Rami Isaku. Vidjeli ste kontinuirano pojačavanje međunarodnih mirovnih snaga kakvo sam najavio i objasnio svrhu takvih političkih poteza, te da neće izlaziti iz okvira osnovne misije.

Koliko unutar EU postoji mogućnost postizanja konsenzusa oko "međunarodnog hapšenja" Dodika toliko i od mirovnih snaga možemo očekivati takvu akciju. Šta ovdašnje bene mantraju po medijima ne dopire do Brisela. Uostalom, EU je politički mrtvac kog nema ko formalno sahraniti, a inače bi "obred" bio održan. Niko nije sam sebe sahranjivao, bar ne pri zdravom razumu.

Šta slijedi nakon još jednog u nepreglednom nizu teških promašaja opozicije Republike Srpske? Pa upravo ono šta vrlo jasno ističu Vučić i Plenković, dok je Zoran Milanović na tom pitanju odavno kozistentan, VRAĆANJE PREGOVORIMA sa Dodikovim režimom i njegovim koalicionim partnerima vlasti državnog nivoa u vidu HDZ-a i "Trojke". 

Milorad Dodik je zadnjih mjeseci silne pare, normalno narodne, spiskao na razne oblike lobiranja u svrhu ličnog spasenja, a pokazalo se da ga na tronu najbolje održava nesposobna opozicija. Pazite suštinskog promašaja kakav je ovde načinjen. Ušli su u političke progovore oko promjene državnog nivoa vlasti bez ikakvih prethodnih zahtjeva.

Ovde je trebalo nastupiti sa vrlo prostim stavom - kako ste svojevremeno Dodika pozicionirali tako sad pokrenite postupke smjene njegovih kadrova, a mi ćemo samo glasati kad situaciju dovedete u "prvobitno stanje". Uz apostrofiranje žurbe zbog prenošenja strudentsko-narodnog bunta preko Drine kao učinkovitijeg oblika slamanja razbahaćenih srpskih suverena.

Ishitrenim i neutemeljenim najavama promjena opozicija je dezavuisala srpsku provenijenciju da nije bilo elementarnih pokušaja pokretanja protesta protiv Dodikovog režima. Ono čega se vlast ozbiljno bojala potpuno je izostalo i to nepovratno pošto su studenti u Srbiji manje-više ispunili osnovne zamisli i ciljeve protesta.

Hajde da vam na tom planu nešto otkrijem. Upratili ste kako svi politički faktori Srbije od studenata traže da se izjasne šta tačno HOĆE u smislu iznošenja konkretnih zahtjeva. Tragikomična opozicija poput ove naše u Srpskoj nije skontala da studenti prezentuju šta NEĆE, odnosno da neće ovoliko unakarađen sistem, a na političarima i onima koji to pretenduju postati je da smišljaju ideje i vizije prihvatljive većini populacije.

Sa manje ili više uspjeha godinama sam u građanskom aktivizmu bez ikakve želje da se politički konkretno angažujem i sa te pozicije u Srbiji lako prepoznajem poruke kakve sam odašiljao ko zna koliko puta. Ideja je srušiti postojeći sistem kako bi neki novi ljudi dobili priliku za realizaciju politika kreiranih za neminovno dolazeće globalne promjene i usklađene sa domaćim prilikama.

Političke stranke u principu nalaze svoje mjesto unutar postojećeg poretka ili sistema i nemaju motiva, a kamoli snaga, za temeljite promjene. Nema razlika između vlasti i opozicije, podjednako opstaju unutar postojećih osnova. Sa te strane nema revolucionarnih promjena, a danas već ozbiljno kasnimo u prilagođavanju neminovnom globalnom prestrojavanju.

Ljudi, kontate li da su Rusi u svojim arktičmim vodama našli izvore nafte po sadašnjoj rekordnoj proizvodnji dovoljne za 60 godina? Pregovori sa Amerikancima oko naftovoda preko Kanade su uveliko odmakli, baš kao i oko brojnih drugih energetskih i trgovinskih projekata dvije vodeće super sile. Baš kao što se zajednički čupaju iz ralja pretendenta za budućeg svjetskog hegemona - Kine.

Malo njih je upratilo Trampove izjave oko upravljanja oduzetim nelegalno stečenim bitkoinima u vrijednosti preko 20 milijardi dolara. Vidite, kad onih 8,6 milijardi koje sam pominjao na anketnom odboru i u tekstovima oko ubistva Davida Dragičevića pomnožite sa pet puta po januarskoj vrijednosti bitkoina dobijate dvostruki iznos od ovoga koji Tramp pominje. Polovinu su uzeli Amerikanci, a drugo je ostavljeno onima koji su odradili kriminal razbijen međunarodnim akcijama "Plejade" i "Port Rojal". 

Odlično se zna kod koga je ostao drugi dio tih bitkoina i ne govorim bez veze godinama da je Dodikova pozicija pitanje nekakvog dogovora američko-ruskih lidera - DOK SE NE POJAVI NEKO NOVI. Na američkim sesijama traganja za novim političkim liderima Balkana iz 2018. godine učesnik je upitao zašto ne sruše Dodika i suočio se sa kontrapitanjem: "Koga drugog da dovedemo?". Neće sigurno ove britansko-njemačke pudlice.

Međutim, kada je Milo Đukanović u pitanju situacija je bila bitno drugačija i to je model po kom će dvije supersile rješavati političke procese Balkana. Po tom "eksperimentu" stvorena je situacija smjenjivosti vlasti, a onda je na unutrašnjim faktorima i procesima produkovanje promjena. Zato se insistira da institucije Bosne i Hercegovine uz pomoć zemalja regiona riješe aktuelnu krizu, pa i kad to podrazumijeva hapšenje i pritvaranje kompletnog političkog vrha Republike Srpske. 

Unutar Srpske moramo iskazati otklon spram režima, time ujedno pozvati nove ljude da nastupe sa idejama i vizijama novog društvenog uređenja adekvatnog izazovima koji neminovno slijede, a onda niko malim prstom neće maknuti za bitange poput Dodika, Stevandića, Viškovića i slične. Jednako kao što neće pomoći Vukanoviću, Stanivukoviću ili Miličeviću u samoprovaljivanju i diletantizmu.

Ionako sluđeni narod jedino je shvatio da nam od ovakvih političara redom nema vajde, te da se sve svodi na uzjahivanje Kurte i Murte na jednu te istu grbaču sipljive rage dok bukvalno ne crkne. Moja struka odlično poznaje fenomene "slabe države" i "propadajuće države", pa i kako krizni menadžment treba nastupati u ovakvim situacijama. Jedino što narod nema dovoljno funkcionalne pismenosti da razumije struku.

Nemojmo se lagati, političari su samo odraz naroda iz kog potiču. Baš kao što bez kvalitetnog obrazovanja nema opšteg napretka. Razvoj kolektivne svijesti uslovljen je dostizanjem potrebnog nivoa znanja i kulture. Našu "kolektivnu svijest" najbolje odražava decenijski opstanak na vlasti nekog ko je propao u prvom razredu srednje poljoprivredne škole, pa jedva završio mesarski zanat.

Kakav je bio "student" odražava činjenica da ga je pokojni Bogdo istjerao iz kuće, a onda dao najbolju njivu da mu sin diplomira. Čestiti domaćin nije znao kakav kriminal sa njegovim sinom planiraju ti što su mu došli kući, pa je i načinio grešku koja do danas ispoljava teške posljedice. Njegov Mile bi ostao mesar i ne bi dogurao do "predsjednika" kako je sarkastično govorio prilikom podmićivanja profesora.

Najveći privredni kriminal u bivšoj Jugoslaviji odrađen je u Laktašima i zato su Dodiku od starta političkog angažovanja lopovluk i politika neraskidivo vezani. Kasnije je "prošao svijeta" i vidio da je to sve manje-više isto, tako da nije imao potrebe za ikakvim prilagođavanjima. Njegov suštinski problem jeste što su takve globalne "politike" na izdisaju i novi svijet iziskuje nove političke ideje i vizije.

Naš kolektivni problem jeste što nema na vidiku ničeg šta bi se u perspektivi moglo nazvati političkim faktorima, dok je struka jedino zainteresovana za sopstveni hedonizam. Ovi "nusproizvodi" profesora Mladena Ivanića posljednji su od kojih možemo očekivati ekonomske promjene od kakvih zavisi opšti društveni napredak. Nisu vrijedni trošenje prostora na ovom blogu.

Dragi moji, želite li stvarne promjene morate prvo jasno izraziti šta NEĆETE, odnosno otklon prema sadašnjim pogubnim politikama, pa da iole ozbiljni i odgovorni ljudi shvate da je narod distigao potreban razvoj svijesti za njihove političke ideje. Mnogi su potrošili vrijeme i energiju za kreiranje programa i projekata kakvi nisu prepoznati i podržani, pa se nemojmo čuditi izostanku novih političkih aktera.

Brojne sam ovde podržavao i promovisao i opet ću to učiniti na najmanji pokazatelj da bi od nekog u perspektivi moglo postati nešto drugačije i iole vrijedno truda. Jedini problem je što takvih nema na pomolu. Čak nema dešavanja kakva bi se mogla instruisati u pravcu promjena. Zato sam sve više fokusiran na teme narko mafije i organizovanog kriminala gdje bar imam nečim konkretnim nastupiti.

Pazite, moje jasno zastupanje stava da je najbrži proces promjena zasnovan na hapšenju i procesuiranju kompletnog političkog i institucionalnog vrha Republike Srpske nije promijenjen od 2018. godine do danas i jedini "problem" imam sa procjenom da smo od tog čina sve dalji. Činilo se da je cilj nadohvat ruke, da su hapšenja neminovna, kad ono stvari odoše u potpuno drugom pravcu. I to dobrano zaslugom kvaziopozicije.

Pisao sam u komentarima kako upravo Nebojšu Vukanovića lično želim kao Ministra bezbjednosti BiH pošto iole referentni profesionalci u datim okonostima neće povlačiti radikalne poteze kakve od njega možemo očekivati. Ovim tekstom izražavam kritiku što je brzopleto i glupavo sam sebi sasjekao mogućnost takvog pozicioniranja, a posljedica je da Dodik ostaje faktor odlučivanja. I to se kontinuirano ponavlja.

Eto, otvorio sam novu temu za raspravu i iskreno se nadam da ću uspjeti isprovocirati bar uobičajeni broj komentara pošto i to predstavlja pokazatelj zainteresovanosti javnosti i postojanja unutrašnjeg dijaloga. Nisam nimalo radostan što brojem komentara uveliko pretičem konvencionalne portale, to je samo pokazatelj izostanka reagovanja čitalaca na aktuelna dešavanja, pa mi nema druge do održavati bar to šta imamo.

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter