Švajcarski list: Džihadisti sa Balkana radikalizovani na Zapadu
Iako se autohtoni islam na Balkanu suočio sa radikalnim strujama, on s njima bolje izlazi na kraj nego zapadna društva, piše "Neu Zürcher Zeitung".
Često su džihadisti porijeklom s Balkana radikalizovani zapravo na Zapadu, navodi švajcarski list.
Nakon terorističkog napada u Beču početkom novembra, u kojem su stradale četiri osobe, njemačka štampa se zapitala da li je Balkan "leglo islamizma"? Jer počinilac, kojeg je policija usmrtila, bio je Kujtim F. (20), čiji roditelji su Albanci porijeklom iz makedonskog Čelopeka.
U opširnoj analizi u Neu Zürcher Zeitungu sada se postavlja pitanje da li balkanski islam predstavlja prijetnju za zemlje gdje se ljudi sa Balkana obično iseljavaju?
Kako se to islam na Balkanu promijenio u posljednjih dvadeset godina?
Novinar Andreas Ernst, odličan poznavalac regiona, piše da muslimani čine oko trećinu stanovništva na Zapadnom Balkanu, ali da je manjina njih stvarno religiozna. Na Balkanu se, piše Ernst, praktikuje "tolerantni sunitski islam čije zapovijesti vjernici velikodušno tumače, recimo kad je u pitanju alkohol".
"Tokom ratova devedesetih porastao je uticaj radikalnih struja iz inostranstva kroz djelovanje humanitarnih organizacija. Mnoge su poticale iz Saudijske Arabije i Emirata. Uticaj njihovih misionarskih mreža je najočitiji kada se radi o gradnji džamija. Za razliku od tradicionalnih jednostavnih džamija sa minaretima nalik na olovke, bogomolje finansirane stranim novcem često su velike i pompezne. One su i bile mjesto gdje se početkom milenijuma odvijala borba starosedelaca i mladih gorljivih vjernika", piše u uglednom švajcarskom listu.
Dalje se navodi da tradicionalne zajednice bile suočene sa "paralelnim verskim zajednicama" i "radikalnim snagama" koje su poslednjih godina potisnute.
"Opadanje saudijskog uticaja stvorilo je prostor za tursku religijsku instituciju", dodaje Ernst, i piše šta je ta "ubrzana pluralizacija islama" značila:
"Za mlade ljude gladne vjere su mistične sufističke sekte, strogo verni salafisti i harizmatični propovednici često atraktivniji nego zvanični predstavnici religije sa svojim mlakim porukama. Tako su nastale nove, djelimično i opasne struje salafizma spremnog na nasilje. Profil njegovih pristalica, prema francuskom stručnjaku za Balkan Ksavijeru Bugarelu, sličan je kao na Zapadu. Radi se o mladićima sa ivice društva organizovanim u male grupe. Na Balkanu se oni regrutuju mahom iz marginalnih, muslimanskih dijelova stanovništva čija je nacionalna pripadnost sporna – recimo Pomaka u Bugarskoj ili Torbeša u Makedoniji. U Bosni i Hercegovini, gde bošnjačko stanovništvo čini većinu, džihadisti pak češće dolaze iz dijaspore na Zapadu", piše Ernst.
Navodeći da je nakon napada u Beču napisano mnogo "paušalnih" tekstova o toj temi, autor dodaje: "Izvjesno djeluje barem da je regrutovanje omladine jednostavnije u zapadnim gradovima nego na Balkanu i da vodeće snage potiču sa Zapada. To ne iznenađuje: u većinski muslimanskom stanovništvu Bosne i Hercegovine ili Kosova i metohije mnogo je jača društvena kontrola prema onima koji odudaraju nego što je to slučaj u miljeu muslimanske dijaspore u Beču ili Berlinu.
Ernst dodaje da su takozvani "paralelni džemati" i nezvanične bogomolje u BiH pod lupom i većinske islamske zajednice, i komšija, i policije.
"Sve ukazuje na to da je radikalizacija na Zapadu verovatnija nego u postojbini evropskog islama. Iz Francuske je, posmatrano prema broju muslimana, više nego dvostruko više dobrovoljaca otišlo u džihad u Siriju i Irak nego iz Bosne i Hercegovine. Na Balkanu do sada nije bilo džihadistički motivisanih terorističkih napada. Gradovi u regionu se broje u najbezbednije u Evropi", piše dalje švajcarski list.
Zašto su mreže iz dijaspore toliko važne za razumijevanje fenomena?
"Bečki istoričar i albanolog Robert Pihler ukazuje na opterećenje porodica u dijaspori. Kao i mnoga dejca useljenika, Kujtim F. se otuđio od roditelja pre nego što se radikalizovao. To, kaže Pihler, sluti na poznat šablon: dok roditelji žele da što neupadljivije žive u zemlji u koju su došli, dok vrijedno rade i imaju premalo vremena za djecu, druga generacije se često neuspješno bori sa tim da doraste i sopstvenim ambicijama i ambicijama roditelja.
To vodi konfliktima generacija i polova. Generacija rođenih u inostranstvu mahom u pubertetu počinje da se bavi pitanjem odakle dolaze, zašto tu žive i ko su oni zapravo. Često kritikuju tihu asimilaciju roditelja ili se zbog nje čak stide.
Tragaju za uvažavanjem i zajednicom, a tu islamističke grupe imaju atraktivnu ponudu: umjesto da budeš djete nevažnih gastarbajtera sa Balkana, postani borac za vjeru, dio svjetske zajednice! - tako glasi obećanje. Uz to dolazi osećaj zabrinutosti u okviru male zavjereničke grupe i fascinacija zbog tajnovitosti i ilegalnosti", navodi se u tekstu koji je prenio Deutsche Welle.
Izvor:Infomedia Balkan
