Trivićeva i Šarović - Razbijaju Dodika i njegov Petokolonaški Režim i smještaju ih na najsramnije stranice Istorije

Trivićeva i Šarović - Razbijaju Dodika i njegov Petokolonaški Režim i smještaju ih na najsramnije stranice Istorije

1. Oktobarski opšti izbori su presudni za Srbe u BiH kao narod, samim tim i za Republiku Srpsku. Ukoliko Milorad Dodik postane “Čudotvorac” i nekim tragičnim slučajem ostane na vlasti, Srbi kao narod će nestati iz BiH. 

“Čudotvorci” ne postoje, ali Dodik će se, kao što sam to nekoliko puta do sada naglasio, boriti do kraja; Svim sredstvima i uz pomoć brojnih kriminalnih grupa koje su pod skutima njegovog Petokolonaškog, Kleptokratskog, Anticivilizacijskojskog i AntiNarodnog  Režima.

2. Kampanja, koja je pred nama, biće jeziva, incidentna i opasna, a Dodik je spreman na sve, jer gubi sve. I slobodu, ukoliko ne pobjegne “na vrijeme” iz Republike Srpske.

Za sada nema kud, nastavlja se njegova agonija, koja je svakim novim danom sve dublja, slojevitija, užasnija nego dan ranije… Dodik nema hrabrosti da prizna sebi da je u fazi Konačnog Političkog Kraja; Dodik nema hrabrosti ni da ode i zbog toga su mjeseci pred nama kraj njegove Zadnje Bitke. 

3. Ona je uveliko u toku, a saopštavanje imena kandidata Opozicije za inokosne funkcije, ujedno je i verifikovanje osoba koje će ponijeti najveći teret u posljednoj fazi Zadnje Bitke, sudbonosnoj po narod. 

Cilj nisu funkcije, već spasavanje naroda, njegovog opstanka, ali bez osvajanja tih funkcija, koje omogućavaju uklanjanje još uvijek velikih komada Debele Kore pod kojom je narod držan punih petnaest godina, nije moguće.

4. Prije nego nastavim, moram konstatovati da je najvažnije što je Kora pukla i to je, sam taj čin, već veliki Dodikov poraz i prije nego što pokuša biti “Čudotvorac” u oktobru.

5. Dodika nikada ne treba potcijeniti, čak ni u jezivoj agoniji u kojoj se nalazi, koje se boji i koja ga mori opakim paranojama i koje, ne bez razloga, prijete da se materijalizuju. Zato kandidati koje su SDS i PDP predložili moraju biti svjesni da se bore ne samo protiv Uzurpatora, Kriminalca, Primitivca, već esencije Zla koja je napala narod i jedan njegov dio, nažalost, već protjerala, a drugi zarazila.

6. Neko će reći da je narod neuništiv, što je samo dijelom tačno - Ključno je gdje živi sopstvenu “neuništivost”: Da li na potpunoj margini civilizovanog svijeta, lagano odumirući ili zajedno sa civilizovanim narodima, ravnopravan, napredan, sa nezatrovanim izvorima nacije koje je Dodik, kada su Srbi u BiH u pitanju, teško zatrovao i gotovo isušio! 

7. Opozicija, njeno jezgro SDS i PDP, imaju oba kandidata za Zadnju Bitku koja će se voditi pod plaštom borbe za inokosne funkcije, člana Predsjedništva BiH i predsjednika RS; To su Mirko Šarović, predsjednik SDS-a, i Jelena Trivić, potpredsjednik PDP-a.

Oboje se već dugo nalaze pod teškim udarima Režima iz razloga koje sam naveo, dok Antinarodna Rulja, što se pokušava spasiti, još nije saopštila imena kandidata, iako je očekivano da to budu Milorad Dodik i njegova marioneta Željka Cvijanović, koji uveliko koriste sva prljava sredstva kako bi pokušali diskreditovati kandidate Opozicije, svjesni da su oktobarski izbori ujedno i kraj njihove vulgarne, primitivne, kleptokratske vladavine čiji je konačni cilj uništenje sopstvenog naroda u BiH; Biološko uništenje, jer su i Dodik i Cvijanovićeva tek teško ucijenjene marionete, duboko korumpirane, prisiljene da bespogovorno slušaju naredbodavce. 

8. Ko su oni, biće prilike da detaljno pišem, sve sa imenima; Još uvijek je rano za to! Važno je znati da nisu samo u Rusiji, a posebno ne u Srbiji!

9. Važno je naglasiti da će birači u oktobru u Republici Srpskoj primarno odlučivati o sopstvenom opstanku, a tek potom o nosiocima funkcija. Narod će odlučiti o sopstvenoj sudbini i ko to ne razumije, ne razumije baš ništa.

Ukoliko kojim pukim slučajem pogriješi, da glas više Dodiku&Šljamu, što nije realno za očekivati, narod će završiti kako sam naveo - na margini civilizacije, što je nestanak; Gore i od nestanka! 

10. Opozicioni izbor za kraj Zadnje Bitke bi se mogao okarakterisati kao najracionalniji, a Sektaški, očekivano, najgori po interese Republike Srpske, kako na entitetskom, tako i na državnom nivou.

Ma koliko Neljudi kojima gospodari Dodik zagađivali javni prostor toksičnim lažima, bolesnim manipulacijama i prljavštinama, ne uspijevaju sakriti sopstveni strah od Trivićeve i Šarovića.

11. Visok stepen zagađenja svjedoči i o visokom stepenu straha Dodika&Šljama.

12. Trivićeva i Šarović su najbolji mogući kandidati u ovom trenutku i bez problema mogu artikulisati volju naroda spremnog da ukloni Dželate koji su ih deceniju i po varali, pljačkali i, što je najužasnije, istrebljivali.

13. Trivićeva je izuzetno politički talentovana, ima kičmu, vulkanski stav, ne boji se…; Izdržala je bezbrojne napade ne samo od Uzurpatorskog Režima, već i bolesno ambicioznih pojedinaca iz sopstvene stranke, a da nije trepnula i uz sve to napredovala i politički dobijala na snazi.

Njen uspon nemoguće je zaustaviti, ma šta Režim činio i ma koliko joj podmetali klipove preko svojih sluga unutar stranke iz koje dolazi. Vrijeme do izbora tek će pokazati snagu koju posjeduje, a demonstrirala je samo mali dio nje. 

Dodikove paranoje dodatno je pojačala njena kandidatura, kao i onemogućavanje gotovo pa svakodnevnih pokušaja da se uruši. Suštinska razlika između Dodika i Trivićeve je što se on boji svakim danom sve više, dok ona, istovremeno, dobija na samopouzdanju, snazi i cijenjenosti. 

14. Šarović je na udaru i više od Trivićeve, ali riječ je o preiskusnom političaru koji je uspio da objedini SDS, što je bilo gotovo nezamislivo. 

15. Paradoks je da je Šarović u trku za nominaciju, iako predsjednik stranke, ušao sa lošijih pozicija od drugih pretendenata, a da je, nakon što je jednoglasno na Glavnom odboru SDS-a nominovan, izišao nikad jači otkako je predsjednik stranke.

Važnije od toga je da je Šarović sačuvao stranku od raspada, jer je njena infrastruktura izuzetno bitna za pobjedu na predstojećim izborima.

Važno je da Šarović na brojne kritike koje su upućene zbog njegovog kandidovanja nije odgovorio ni sa jednom ružnom riječi, što je veoma bitno ako se ima u vidu ponašanje i bahati istupi druge, suprotstavljene, strane. 

16. Ne treba zaboraviti ni na činjenicu da je Šarović posljednji političar koji je u direktnom duelu teško porazio Milorada Dodika u borbi za poziciju predsjednika RS, 2000. godine (313.572:161.942), kao i da je dvije godine kasnije potukao Nebojšu Radmanovića, tada drugog čovjeka Sekte, u borbi za člana Predsjedništva BiH.  

Dvadeset dvije godine nakon toga Krug se, izvjesno, zatvara! A može samo na jedan način - pobjedom Trivićeve i Šarovića.

17. Vrlo svjesno sam pomeno samo SDS i PDP kao jezgro opozicije, jer je, nakon posljednjeg istupa Nebojše Vukanovića, ostalo je potpuno nejasno kojim putem će on krenuti. 

Izvjesno neće krenuti sa Dodikom, u to nema dileme, ali sve je primjetnija činjenica da je o sebi stvorio sliku kao da je izdan i da mu je učinjena nepravda što nije kandidovan za člana Predsjedništva BiH. A sam je odustao od kandidature.

Popularnost nije što i racionalost; nema znaka jednakosti između.

On je ocijenio odlučivanje o kandidatu za člana Predsjedništva BiH (SDS) kao Konklavu; Mogao je i kao Sabor, ali nije.

18. Vukanović je mogao sam da se kandiduje ukoliko smatra da bi pobijedio; Na čelu je Pokreta za “Pravdu i red”, pa bi pravda i red bilo to da ga kandiduje “Konklava” sopstvenog Pokreta, ako je ubjeđenja da je on najozbiljniji kandidat. Ta “Konklava” ne bi dugo trajala, vrlo brzo bi se čulo “Habemus Vukan”, jer, osim njega, ne postoje široj javnosti poznati pripadnici Pokreta. 

Zašto, to je pitanje za članove tog Pokreta. 

Ukoliko ne ohladi glavu, lična sujeta, ma koliko on bio protiv Režima, najviše će “pojesti” njega i njegovo biračko tijelo. 

Vukanović bi morao da zna da nije očekivano od stranke kao što je SDS da kandiduje bilo koga izvan partije, kao što nije očekivano ni da od cijelog Pokreta birači poznaju samo njega.

19. Uz to, Vukanovićeva analitika je prilično površna - zaboravio je da je sam nedavno izjavio da ne može prikupiti potpise za nominaciju za člana Predsjedništva BiH, a istovremeno tvrdi da je najpopularniji i uz to želi da ga SDS predloži za kandidata.

Ove činjenice, javno izrečene od Vukanovića, toliko su po njega kontradiktorne da bi morao pomno da ih izanalizira, jer nikako ne idu jedna sa drugom, trećom…

Uz sve rečeno, ne vidim ni jedan razlog zašto bi se narod razočarao kandidaturom Šarovića, a ne bi mnogostruko više nominacijom Istrebljivača sopstvenog Naroda Dodika i njegove marionete Cvijanović, te brojnih narkodilera i kleptokrata koji će se naći na listama Sekte, mnogostruko više.

Nadam se da će Vukanović razumjeti bitnost trenutka i neće sebi dozvoliti da mu egoizmom uništi sve ono ono što je, mora se to reći, jako dobro radio proteklih godina. 

20. Da je SDS kandidovao bilo koga izvan stranke, bilo bi to samoubistvo s predumišljajem.

Tačno je da narod daje glasove, ali ih prikuplja stranačka infrastruktura. 

Vukanović je ne posjeduje, a niko mu nije mogao garantovati da bi SDS-ova radila za njega, iz prostog razloga što bi oni koji je čine bili teško deprimirani što su došli do nivoa (u zamišljenoj situaciji vrlo niskog) da ne mogu iznjedriti kandidata za jednu od inikonosnih funkcija.

Ukoliko je Vukaović htio kandidaturu, morao je intenzivno raditi na razvoju sopstvene infrastrukture koja postoji, ali je naspram SDS-ove minorna.

Infrastruktura je ključnija od bilo kakvog istraživanja, posebno ako se ono bazira na nekoliko skupova, što je nonsens.

21. Vukanović sebi ne bi smio dozvoliti kardinalnu grešku koju je počinio Draško Stanivuković, uporno napadajući Trivićevu, potom i Šarovića sa namjerom da zauzme njihove kandidatske pozicije iako je, najblaže rečeno, politički analfabeta.

Međutim, njegova najveća greška je ponižavanje sopstvene baze. Baza je sigurno utočište, ali se Stanivuković doveo u situaciju da je protiv sebe okrenuo gotovo kompletan PDP, te dobar dio SDS-a. 

22. Oslanjanje na neprovjerene “prijatelje”, uz kontinuirano gaženje, ponižavanje i ucjenjivanje provjerenih prijatelja siguran je put u političko samoubistvo.

Stanivuković se više ne može vratiti, ali Vukanović itekako može.

23. I za kraj da naglasim da Nenad Nešić nije nikakav pripadnik Opozicije niti će iko sa njim potpisati bilo kakav koalicioni dogovor; Dati mu bilo kakvu poziciju.

Šarović se poigrava sa Nešićem, koji jeste veliki narkodiler, ali i politička cjepanica; Šaroviću je prelako takvog soma izvući sa dna i dati mu nadu da će biti vraćen u vodu. A, nema nikakve dileme, da će ga izvući na suvo i prepustiti njegovoj neveseloj sudbini.

Piše: Slobodan Vasković
Izvor: slobodanvaskovic.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter