Sve je trulo u pravosuđu - I Tužilaštvo BIH štiti zločince: Nakon tri godine suočavanje sa surovom istinom

Sve je trulo u pravosuđu - I Tužilaštvo BIH štiti zločince: Nakon tri godine suočavanje sa surovom istinom

Jedini "zločin protiv čovječnosti" počinjen u 21. vijeku na tlu Evrope i nadalje je nekažnjen jer u Tužilaštvu BiH rade FAŠISTIČKE SLUGE. Žrtve zločina tri godine čekale su pravdu i vrijeme je da otkrijemo kakvi idioti se tituliraju državnim tužiocima. Ovim najavljujem bitku koja će gadno zatresti zločinački režim Republike Srpske i sve njegove sluge.

Na današnji dan, dakle 02.01.2019. godine, ka Tužilaštvu BiH otpremio sam pismenu prijavu krivičnog djela "zločin protiv čovječnosti" nad civilnom zajednicom Pravda za Davida. Nakon telefonske/usmene i elektronske prijave istog djela. Tražio sam HITNO reagovanje na planu sprečavanja daljeg vršenja tog teškog krivičnog djela zabranjenog međunarodnim pravom. Simbolički na isti dan započinjem sa razotkrivanjem zastrašujuće istine - zasnovane na dokazima, činjenicama, dokumentima...

Novogodišnju noć i prvi dan te  2019. godine proveo sam u komunikaciji sa dežurnim tužiocem Tužilaštva BiH i u pisanju prijave čiji sadržaj objelodanjujem u ovom tekstu. Pokušavao sam ukazati da na djelu imamo eskalaciju "zločina protiv čovječnosti" kakvu tužilaštvo po slovu zakona mora zaustaviti, odnosno da promptno mora zaštititi žrtve zločina. Ukazao sam da mediji cijelog svijeta prenose zastrašujuće prizore iz Banjaluke, zbog čega se državni tužioci ne mogu pretvarati slijepima i gluvima.

Kako vidite iz sadržaja prijave još 30.05.2018. godine Tužilaštvu BiH upućena je dopuna prijave krivičnog djela "teško ubistvo" Davida Dragičevića, sa gotovo istim prijavljenim počiniocima. Još tada sam prijavom ukazao da prijavljeni policijski i tužilački moćnici zarad isbjegavanja istrage i krivične odgovornosti protivpravno progone nedužne ljude koji na zakonit i miran način traže istinu i pravdu. Sedam mjeseci kasnije policijskim kordonima brutalno su gazili djecu, žene i drugu nejač, a sve u okviru istog kriminalnog cilja i plana. Cijeli svijet svjedočio je nemilim scenama zlikovačkog nasilja na banjalučkim ulicama, jedino "gospodi" iz Tužilaštva BiH takva zlodjela nisu bila alarmantna. Po njima sve su nas mogli pobiti!

No, ima dana za suočavanje sa morbidnom istinim i tome ću posvetiti naredni period. Nakon tri godine došao sam u posjed "krunskog dokaza" kakva istraga povodom ovog zločina (ni)je sprovedena i to ću objelodaniti. Ipak, kako bi javnost mogla potpuno i sveobuhvatno sagledati sramne poteze zločinačkih i fašističkih sluga iz Tužilaštva BiH prvo prezentujem sadržaj inicijalne prijave od 02.01.2019. godine, čija funkcija je bila alarmiranje tog pravosudnog tijela da zaustavi dalje činjenje tako teškog delikta i zaštiti nedužne žrtve.

Kakva reakcija tužilaštva je uslijedila pokazaće naredni tekstovi, a ovog momenta dovoljno je ukazati na nepobitnu činjenicu. Nakon zaprimljene prijave državno tužilaštvo je bez ikakve reakcije posmatralo "zločin protiv čovječnosti" do one najteže posljedice tog krimena - PRISILNI NESTANAK ZAJEDNICE. Možda široj javnosti ovi pojmovi ne znače mnogo, ali pravnoj struci svaka riječ teško odzvanja na uzbunu, jer se u zemljama članicama Ujedinjenih nacija i Savjeta Evrope ovakve stvari ne smiju dešavati. Država se obavezala da će štititi svoje građane od najtežih krimena zabranjenih međunarodnim pravom. Tužilaštvo BiH je tu obavezu grubo prekršilo, što će pokazati dokumenti i pravna tumačenja narednih tekstova.

Znači, u nastavku teksta postavljam sadržaj prijave od 02.01.2019. godine i pokušaja animiranja Tužilaštva BiH da zaustavi prijavljene Dragana Lukača, Darka Ćuluma, Nedeljka Luburu, Darka Ilića, Želimira Lepira i Mahmuta Švraku u daljem protivpravnom sistematskom i raspostranjenom napadu na (ne)zaštićenu grupu civilnog stanovništva poznatu kao Pravda za Davida. Identična prijava upućena je Uredu tužioca Međunarodnog krivičnog suda - ICC, što osigurava da ovaj zločin ipak neće proći nekažnjeno!

SADRŽAJ PRIJAVE:

OŠTEĆENI/PRIJAVITELJ:
Borislav Radovanović
Abdulaha Kuruzovića 35
79206 Ljubija


TUŽILAŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE
-          Glavni tužilac

VEZA:    Naša Dopuna prijave krivičnog djela “Teško ubistvo” nad Davidom Dragičevićem 
                od 30.05.1018. godine.

PRIJAVA KRIVIČNOG DJELA “ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI”

U svojstvu direktnog oštećenog i kao član zajednice „PRAVDA ZA DAVIDA“, protivpravno napadanute grupe civilnog stanovništva kao kolektivnog oštećenog, prijavljujem da dolje navedena i ovim putem prijavljena lica od 26. marta do danas na prostoru Bosne i Hercegovine i izvan zemlje teškim zloupotrebama državno-represivnog aparata i institucija Republike Srpske čine protivpravan široki i sistematski napad na oštećenu zajednicu kao ciljnu grupu civilnog stanovništva.

Svojim aktivnim činjenjem umišljajno, dogovorno, ciljno, planski i organizovano prijavljena lica materijalizovala su obilježja krivičnog djela „Zločin protiv čovječnosti“ iz člana 172. Krivičnog zakona BiH (službeni glasnik BiH broj 03/03), a shodno i tumačenju Rimskog statuta međunarodnog krivičnog suda i Zakona o primjeni rimskog statuta međunarodnog krivičnog suda i saradnji sa međunarodnim krivičnim sudom BiH.

Kao za sada identifikovane direktne počinioce zločina prijavljujem:

1.     Darka Ćuluma, Direktora policije MUP RS,
2.     Dragana Lukača, ministra MUP,
3.     Nedeljka Luburu, načelnika PU za sprečavanje terorizma MUP RS,
4.     Darka Ilića, načelnika PU za organizovani i teške oblike kriminaliteta MUP RS,
5.     Želimira Lepira, Glavnog tužioca Okružnog tužilaštva Banja Luka,
6.     Mahmuta Švraku, Glavnog republičkog tužioca RS.

Prijavljeni su u okviru udruženog zločinačkog poduhvata (umišljajno, dogovorno, ciljno, planski i organizovano) višestruko činili radnje teškog životnog i tjelesnog ugrožavanja, teškog protivpravnog i nesrazmjernog nasilja nad civilima, progona u domenu radnji zabranjenih međunarodnim pravom, prisilnog nestanka osoba, mučenja, nehumanog i ponižavajućeg lišenja slobode i kažnjavanja, sprečavanja slobode mišljenja i izražavanja mišljenja, slobode kretanja i okupljanja, neosnovanog izvrgavanja pojedinaca i zajednice javno-medijskoj satanizaciji, protivpravnim javnim inkriminacijama žrtava zločina, kršenjima osnovnih i radnih prava, te drugim nečovječnim djelima u cilju nanošenja tjelesne i duševne boli zabranjenih nacionalim i međunarodnim pravom.

Sve protivpravne radnje direktno su usmjerene protiv ciljne grupe civilnog stanovništva okupljenog oko ideje „PRAVDA ZA DAVIDA“, samo zato što je civilno stanovništvo izražavalo mišljenje suprotno od onoga koje su počinioci protivpravnim radnjama nastojali nametnuti, i sa očiglednom namjerom da spriječe postojanje i djelovanje zajednice u domenu zajamčenih prava. Za realizaciju protivpravnog napada prijavljeni su čak teško zloupotrebljavali institucije (parlament, vladu, ustanove) i društvena dobra (javne medijske servise, medije u zemlji i inostranstvu, društvene mreže, javne površine, događaje). Primjera radi ministar Dragan Lukač je višestruko činio teška krivična djela na štetu zajednice tokom zvaničnih zasjedanja parlamenta i rada tijela parlamenta, a bez ikakve reakcije tog najvišeg političkog i zakonodavnog tijela vlasti, o čemu smo prijavama dostavili konkretne dokaze.

Posebno treba istaći da su tijela ovlaštena za rukovođenje i kontrolu rada policije (Predsjednik RS, Vlada RS i Narodna skupštna RS) aktivnim činjenjem ili propuštanjem dužnih radnji omogućavali prijavljenima vršenje krivičnih djela, gdje čak imamo indicije i o saučesničkom pomaganju, pa sve do saizvršilaštva. Međutim, u ovom momentu i sa dostupnim fondom dokaza nije moguće tvrditi da su nosioci javnih funkcija hijerarhijski iznad prijavljenih to činili umišljajno i uz postojanje svijesti o protivpravnom napadu sa obilježjima „Zločina protiv čovječnosti“.

Ističem da su prijavljeni Ćulum, Lukač, Ilić i Lepir, zajedno sa tužiocem Daliborom Vrećom, našom Dopunom prijave iz Veze od 30.05.2018. godine, prijavljeni zbog činjenja produženog krivičnog djela „Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja“ u sticaju sa „Neprijavljivanjem krivičnog djela ili učinioca“ (po KZ RS) u odnosu na glavno krivično djelo „Teško ubistvo“ na štetu Davida Dragičevića. Već tom prijavom ukazali smo na potrebu sprečavanja prijavljenih u daljem vršenju krivičnih djela, a izostankom adekvatne reakcije nadležnih tijela krivičnog gonjenja istima je omogućeno dalje činjenje krivičnih djela kakva danas imaju obilježja „Zločina protiv čovječnosti“.

U obrazloženju prijave navodim aktuelnu situaciju gdje protivpravnom, brutalnom i bezobzirnom napadu državno-represivnog aparata Republike Srpske nad ciljnom grupom civilnog stanovništva svjedoči kompletno čovječanstvo, a nadležne institucije ne preduzimaju dužne radnje sprečavanja daljeg vršenja krivičnog djela i zaštite životno i tjelesno ugroženih pojedinaca i zajednice kao takve. Jasno se vidi kako su protivpravni napadi policije i pravosudnih tijela organizovani na međunarodne praznike kad očekuju neadekvatno reagovanje međunarodne zajednice i državnih institucija BiH.

Od 25.12.2018. do danas u odnosu na više desetina osoba imamo prisilni nestanak osoba (lišenjima slobode i potjernicama), zatvaranje i drugo oduzimanje fizičke slobode, mučenje, nehumano i ponižavajuće lišenje slobode i kažnjavanje i druge radnje zabranjene međunarodnim pravom. Nemamo saznanja o većini vodećih aktivista zajednice „PRAVDA ZA DAVIDA“, a posebno za vođu zajednice Davora Dragičevića, koji je i predsjednik istoimenog udruženja građana. To je osnovni razlog zbog kog krivično djelo prijavljujem na ovakav hitan način i bez dostavljanja dokaza (do kojih je u ovakvoj situaciji i nemoguće doći). Pritom apostrofiram princip po kom radnje sprečavanja daljeg vršenja krivičnog djela i težih štetnih posljedica imaju prioritet nad radnjama dokazivanja. Zato ću u daljem samo opisno obrazložiti elemente po kojima se događanja koja prijavljujem ima tretirati kao „Zločin protiv čovječnosti“.

Prijavljeni Ćulum, Lukač, Ilić i Lepir, zajedno sa tužiocem OT Banja Luka Daliborom Vrećom, od 26.03.2018. godine kao grupa organizovana za izvršenje krivičnog djela započeli su radnjama produženog krivičnog djela „Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja“ u sticaju sa krivičnim djelom „Neprijavljivanje krivičnog djela ili učinioca“ u odnosu na krivično djelo „Teško ubistvo“ nad Davidom Dragičevićem, te drugim teškim krivičnim djelima u domenu sprečavanja procesuiranja i dokazivanja krivičnog djela. U Republičkom javnom tužilaštvu RS formiran je krivični predmet „Želimir Lepir i drugi“ povodom prijave za „Teško ubistvo“ Davida Dragičevića koju smo podnijeli oštećeni Davor Dragičević i ja. U tom predmetu postoji osnov sumnje da su prijavljeni počinili krivična djela, međutim tužilaštvo u tom predmetu nije preduzimalo zakonom propisane i po pravilima struke dužne radnje protiv prijavljenih. Sa druge strane prijavljeni kontinuirano zloupotrebljavaju službene položaje i moć kojom raspolažu protiv zajednice građana „PRAVDA ZA DAVIDA“, a kako je to prijavom, u dvije dopune prijave i mojim svjedočenjem navedeno.

Prijavljeni od 26.03.2018. godine započinju protivpravne radnje protiv svih koji nisu prihvatali nezakonitu pravnu kvalifikaciju kojom su oni okvalifikovali smrtno stradanje Davida Dragičevića u vidu „zadesno utopljenje,nema elemenata krivičnog djela“, a to vremenom poprima obilježja protivpravnog napada posebno usmjerenog na ciljnu grupu civilnog stanovništva od strane državno-represivnog aparata Republike Srpske i pojedinih institucija iste. Kakve nezakonitosti su prijavljeni činili opisali smo u osnovnoj prijavi Okružnom tužilaštvu Banja Luka 17.05.2018., dopuni prijave Republičkom javnom tužilaštvu RS od 30.05.2018. (u formi informacije dostavljeno i Tužilaštvu BiH), u dopuni prijave Republičkom javnom tužilaštvu RS od 20.08.2018., u Prijedlogu formiranja tužilačkog tima Glavnom republičkom tužiocu RS od 22.05.2018., te u mojoj izjavi datoj Posebnom odjeljenju Republičkog javnog tužilaštva RS od 07.12.2018. godine. Sve navedeno nalazi se u krivičnom spisu Republičkog javnog tužilaštva RS pod brojem T12 1 KTK 0000686 18 i pod nazivom nazivom „Želimir Lepir i drugi“, gdje se mogu izuzeti ili pribaviti.

U domenu radnji lišenja života, kao inkrimisane radnje počinjenja „Zločina protiv čovječnosti“ na štetu članova zajednice i lica povezanih sa istom, procesuirano je više protivpravnih napada procesno okvalifikovanih kao ubistvo u pokušaju, ugrožavanje sigurnosti prijetnjom ubistvom, tjelesne povrede i ino. Po spoznaji da nadležna policijska i tužilačka tijela nisu preduzimala adekvatan progon počinioca članovi zajednice prestali su prijavljivati svakodnevne prijetnje kakve dobijaju čak i preko javno dostupnih emitera (elektronski mediji, društvene mreže). U domenu javno dostupnih podataka vidljiv je ogroman fond dokaza prijetnji napadom na život i tijelo pojedinih članova zajednice i zajednice kao takve, ali kontinuirano izostaju zakonske radnje zaštite ugroženih, te procesuiranja počinioca.

Međutim, višestruki opasni, brutalni i krajnje bezobzirni napadi policijskih kordona na djecu, žene i druge nemoćne kategorije civilnog stanovništva takođe se mogu podvesti pod teška ugrožavanja života i tijela. Ovde je posebno istaći nesposno kršenje principa srazmjernosti u upotrebi sile, pri čemu je ispoljena sila pravno neosnovana i čak protivpravna. Da bi se uopšte bavili mogućnošću da je nekih 50 članova zajednice, ponajviše žena, 25.12.2018. godine napalo ili bilokako ugrozilo preko 200 pripadnika policije (uglavnom iz struktura Jedinica za podršku koje su djelovale formacijski) morali bi se spustiti na nivo pravnih gluposti. Jednako se odnosi i na optužbe da je Davor Dragičević  „ugrozio sigurnost“ ministra Lukača i načelnika Ilića. Preko devet mjeseci Dragičević, baš kao i većina aktivista zajednice, nalaze se pod protivpravnim pojačanim nadzorom policije i posebno PU za sprečavanje terorizma ministrovog zeta Nedeljka Lubure, koji bi za sve to vrijeme zasigurno otkrili bilokakav realan pokušaj ugrožavanja.

U domenu radnji protivpravnog progona postoji širok dijapazon inkrimisanih radnji. Na prvom mjestu ističem protivpravne krivične i prekršajne progone većeg broja članova zajednice i osoba povezanih sa istom kakvi sadrže mučenja, nehumana i ponižavajuća tretiranja i kažnjavanja zabranjena članom 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Lično sam 03.09.2018. godine bio izložen takvom lišenju slobode i kažnjavanju, a poznat mi je i veći broj članova zajednice koji su izlagani sličnim zabranjenim radnjama. To ću detaljnije obrazložiti u svojoj izjavi, a isto će učiniti i drugi članovi zajednice koji takođe posjeduju dokaze nezakonitog lišenja slobode, mučenja, nehumanog i ponižavajućeg tretmana i kažnjavanja.

Istovremeno ukazujem da će brojni članovi zajednice svjedočiti, pa čak i predati video zapise protivpravnih policijskih napada formacijskog tipa (Jedinice za podršku), kakvima su bili ozbiljno životno i tjelesno ugroženi, ograničavana im je sloboda kretanja i zadržavanja i slično. Sve to je posljednjih dana rađeno povodom navodne zabrane okupljanja zajednice „PRAVDA ZA DAVIDA“, ali u formalnopravnom smislu takva zabrana nikada nije donesena, a ponajmanje je na zakonit način saopštena onima na koje se odnosi i drugima. U domenu dokazivanja od prijavljenih treba tražiti da dokažu postojanje zakonite zabrane okupljanja građana, ali već u startu tvrdim da takve zabrane nema. Sa te pozicije svaka upotreba sile protiv građana i korištenje ovlaštenja su protivpravna, pa čak i sve radnje koje su činila pravosudna tijela povodom policijskih prijava ili zahtjeva.

Nadalje ukazujem kako postoje razlozi za sumnju da je u više slučajeva činjen prisilan nestanak osoba u smislu da osobama lišenim slobode nisu omogućena zajamčena prava (obavještavanje rodbine, kontakt sa advokatom, skrivanje informacija da je osoba lišena slobode i ino). Prijavljeni znaju da pojedini članovi zajednice nisu počinili nikakve krimene i za istima su nezakonito i zloupotrebno raspisali potjernice, tako da ovog trenutka sa brojnim članovima zajednice nije moguće doznati gdje su i šta se sa istima dešava. Nakon ranijih iskustava u domenu nezakonitih lišenja slobode i procesuiranja mnogi su potonje izbjegavali pozive ili privođenja, krili se ili se još kriju, a šta je rezultiralo potjernicama. Svako ko je prethodno izlagan nezakonitim lišenjima slobode, mučenju i nehumanom tretmanu ili kažnjavanju očekivano strahuje od ponavljanja sličnih inkriminacija i izbjegava bilokakve kontakte sa policijom. I to je jedan od ključnih razloga podnošenja ovakve prijave i traženja načina da se ljudima obezbjedi zakonita zaštita.

Za kraj ću samo pomenuti različite oblike teških kršenja prava i sloboda građana, obespravljivanja, javnog satanizovanja, neskrivljenog javnog optuživanja i sličnih radnji u domenu protivpravnog napada na ciljnu grupu civilnog stanovništva. Javno dostupnih podataka o tome za šta je sve ova zajednica neosnovano optuživana postoji bukvalno ogroman fond i zaista je zabrinjavajuće da nadležne institucije to nisu prepoznale kao protivpravan široki i sistematski napad na ciljnu grupu civilnog stanovništva. Postoji li samo jedan dokaz o silnim javno izrečenim tvrdnjama o „obojenim revolucijama“, o „rušenju“ Republike Srpske, o ugrožavanju ruskog ministra Lavrova, plaćeništvu ili izdajama? Takva inkriminacija žrtava zločina po parametrima struke gora je od onoga šta su nacisti radili Jevrejima i drugim neistomišljenicima (to sam spreman dokazivati sa pozicije struke). Poznato je javnosti i kako su ciljno kršena prava samohranih majki i drugih zaposlenih u institucijama, a sve sa ciljem da se ispoljavanjem krajnje nehumanosti zastrašuje zajednica i javnost uopšte. Isto se odnosi na javno satanizovanje svakog ko je ispoljavao mišljenje drugačije od prijavljenih, pa sve do izabranih predstavnika građana i nosioca poslaničkih mandata. Prijavljeni su za izvršenje kriminalne namjere teško zloupotrebljavali čak skupštinska zasjedanja (javno prenošena), javne servise i druga javna dobra. O svemu tome postoje neoborivi dokazi, a mnoge imamo u formi stenograma Narodne skupštine.

Za kraj ističem kako se najveći fond dokaza prijavljenog krimena upravo nalazi u krivičnim i prekršajnim spisima postupaka koji su pokrenuti ili se vode protiv članova zajednice, te u policijskim evidencijama. Obzirom da ovu prijavu podnosim na ovakav način i čak je planiram objaviti (javna prijava) očekivano određene inkriminacije nisam detaljno obrazložio i ukazao na dokaze istih, ali ću to učiniti kroz svoju izjavu, kao i predajom tužilaštvu ranijih izjava i dokaza koje posjedujem.

Opetovano ističem kako je ova prijava primarno u funkciji animiranja nadležnog tužilaštva za sprečevanje daljeg vršenja krivičnog djela i težih posljedica, a šta ima prioritet spram radnji dokazivanja. Ovu prijavu podnosim pod punom krivičnom odgovornošću i sviješću kakvo krivično djelo prijavljujem, odnosno da objektivno postoji ovo krivično djelo i da su prijavljena lica počinioci.  Poseban problem u datoj situaciji jeste status Davora Dragičevića, koji je i predsjednik udruženja i neformalni lider zajednice „PRAVDA ZA DAVIDA“, a trenutno je onemogućen u procesnom djelovanju. Davor Dragičević je ključni svjedok u slučaju ubistva njegovog sina, a i u posjeduje je brojnih dokaza važnih za krivični postupak. Osnovano možemo sumnjati da su aktuelni napadi na njega primarno usmjereni ka pronalaženju i uništavanju dokaza protiv prijavljenih od strane istih, te da Davora Dragičevića onemoguće u svjedočenju po prijavama koje smo podnijeli. Istovremeno, on ima najviše saznanja o protivpravnim napadima na članove zajednice i zajednicu uopšte obzirom da je većini obezbjeđivao pravnu zaštitu.

PRILOG:
-         Dopuna prijave krivičnog djela „Teško ubistvo“ na štetu Davida Dragičevića
-         Zahtjev za preduzimanje dužnih radnji sprečavanja krivičnog djela „Zločin protiv čovječnosti"
-         Fotokopija izjave date Republičkom tužilaštvu RS

U Ljubiji, 02.01.2019. godine  PRIJAVITELJ: Borislav Radovanović

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter