Sudbina - Svetlana ima albinizam, slijepa je od rođenja
Svetlana Šlapak (20) iz Obrenovca, na prvi pogled odudara od okoline. Da, izgleda drugačije, bijele je kose i tena, providnih očiju i nosi bijeli štap, ali glavna razlika su njena energija i toplina. Dug i trnovit put do samopouzdanja ova djevojka je morala da pređe, a svaku prepreku koja joj se na tom putu našla savladala je s uspjehom, pa je odlučila da podijeli svoju priču, piše Blic. – Niko u mojoj porodici nema albinizam i svi imaju dobar vid osim mene. Moja kosa je potpuno bijela, ponekad se pojavi pokoji pramen boje meda, ali uglavnom je bijela. Oči su uvijek dilema, ljudi me stalno pitaju da li koristim kontaktna sočiva, jer su nekada sive, nekada plave, zavisi od svjetlosti – opisuje Svetlana sebe.
Dodaje kako joj se nekada ljudi približe da se uvjere da njene oči i koža stvarno nemaju boju. – Vječito sam u dugim rukavima. Mnogima je to čudno, pa se pitaju da li sam normalna, ali istina je da ne mogu da izdržim na suncu ni 10 minuta! Koža odmah počinje da peče, boli i na kraju prokrvari. Sjećam se da sam prije godinu dana sa drugaricom išla na bazen. Sve vrijeme sam bila u vodi i poslije oko 30 minuta, moja koža je počela da se ljušti i krvari, prvo ramena, pa lice – iskrena je djevojka.
“Govorili su mi da sam duh ili vampir”
Nažalost, zbog svog izgleda i invaliditeta, često je bila na meti zlobnih pogleda drugih ljudi, najčešće vršnjaka. – Rođena sam slijepa. Navikla sam da funkcionišem kao i svi ostali. Dugo sam odbijala da nosim bijeli štap, jer ljudi kada vide slijepu osobu, smeju se, rugaju i dobacuju neprijatne komentare. Tek nedavno sam počela. To je bilo teško, svuda oko sebe sam čula smijeh i dobacivanje, čak su mi podmetali nogu kako bih pala, ali sve sam ignorisala – priča Svetlana.
Dodaje da nije uvijek bilo tako, nije uvijek imala snage da se hrabro nosi sa izazovima koje joj je okolina priređivala. – Nisam voljela ranije svoj život i pitala sam se zašto sam uopšte rođena. Zvali su me vampirom ili duhom. U srednjoj školi mnogi su me maltretirali zbog vida. Prvi dan škole jedna djevojka mi je zbog kose rekla da izgledam kao baba – odmah sam se ofarbala u braon. Sada više to ne radim, iako nekima i dalje nisam lijepa ili me vređaju, ima ljudi koji dolaze da se fotografišu sa mnom. Otvorila sam svoj Instagram profil prije godinu dana, na kojem želim da podignem svijest o ljudima sa invaliditetom, o ljudima sa albinizmom. Svi smo jednaki i svi možemo da uspijemo u životu – kaže odlučno Svetlana.
“Nedostaci mogu da postanu vaša najveća snaga”
– Srećna sam kada me ljudi prihvate takvu kakva jesam, isto tako, ne moram da vidim da bih znala da me neki gledaju hladno. Mogu da zamišljam svijet onako kako ja želim i nekada mi se stvarno čini da ga vidim bolje nego drugi ljudi. Crtam, slikam, učim jezike – majka mi je Ukrajinka, a ja znam i ruski i engleski i japanski učim, volim da sviram klavir, sve to je dostupno i slijepim ljudima! Uživam u šetnjama kroz prirodu, volim da je slušam, osjećam da pripadam tamo – opisuje djevojka.
Svetlana ove godine kreće na fakultet, upisala je Višu turističku školu. Govori nekoliko jezika, bavi se modelingom, uživa u umjetnosti i druženju s prijateljima, ali savladava i nove izazove, kao što je penjanje u “Avantura parku”, iako je slijepa. Na kraju, dodaje još i ovo, najvažnije: “Volim svoje nedostatke, pa se ne bih mijenjala”.
Izvor: blic.rs/Infomedia Balkan
Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks
