Stojadin Knežević: Posle još jedne izborne pljačke u zemlji kriminala i korupcije – Kako živjeti sa njima?


Stojadin Knežević: Posle još jedne izborne pljačke u zemlji kriminala i korupcije – Kako živjeti sa njima?

Iza nas su opšti izbori 2022. godine. I izbori i brojanje koje nije završeno a i nikada neće biti završeno, kao što nisu ni sva prethodna. Ponovo su glasači pokradeni, kao i svaki prethodni put.

Da li zbog toga, ili Bog bi ga znao zbog čega, ali polovina onih koji imaju pravo glasa ne izlaze na izbore. I ako si i malo čovjek ne možeš im zbog toga zamjeriti, barem ne onima koji na izbore ne izlaze zbog izborne krađe, koja već godinama odlučuje o tome ko su pobjednici izbora.

Na ovim izborima je pokradeno do 80.000 glasačkih listića, što je manje nego na prethodnim. Da li ih je 20.000, 40.000, 60.000 ili 80.000 je nebitno, bitno je da je ovo bila još jedna velika pljačka izborne volje stanovnika Republike Srpske.

Danas svi znamo, izuzev onih koji su zaljubljeni u lik i djelo Milorada Dodika i onih koji od njega i njegove vlasti imaju veliku materijalnu korist, da je Jelena Trivić pobijedila Dodika na tek završenim izborima. To nije sporno, ali je sporno nešto drugo!?

Sporno je što blizu dvjesto hiljada onih koji izlaze na izbore podržava Milorada Dodika i ne mogu reći njegovu politiku, jer je njegova politika samo paravan, samo “dimna zavjesa” za njegovu glavnu djelatnost, a svi mi znamo šta je njegova glavna djelatnost. Oni, među nama, pogotovo tzv. intelektualci, odnosno obrazovaniji ljudi koji javno istupaju a koji tvrde da ne znaju šta je Dodikova glavna djelatnost su ekstremno zlonamjerni prema sopstvenom narodu i Republici Srpskoj i puno su veće zlo od Dodika.

Sporno je što toliko velikom broju ljudi, koji žive tu sa nama, pored nas, neki su nam čak i srodnici, ne odgovara i ne žele da imaju normalnu i uređenu državu. Ne žele državu u kojoj će u institucijama raditi naši najkvalitetniji i najobrazovaniji kadrovi a te institucije raditi po zakonima koji će biti pravedni a i zakoni i institucije biti jednaki za sve.

Tim ljudima ne smeta kada neko, a zna se ko, njihovom sunarodniku, sugrađaninu, komšiji… ubije dijete na ulici i ne odgovara za to, ili kada ubiju nekoga ko ukazuje na kriminal i „rastakanje“ države na što nazovi institucije ostanu “gluve” i “slijepe” a oni kao “vole” i “podržavaju” tu državu i te institucije.

Tim ljudima ne smeta pljačka svega što vlast može opljačkati i što je opljačkala, njima je samo bitno šta će oni dobiti od toga, ako u opšte nešto mogu uzeti za sebe, nije bitno koliko, samo da se nešto uzme.

Tim ljudima, koji za sebe tvrde da su neke “velike srpske patriote” u opšte ne smeta što je neko, a znamo ko, sve originalne artefakte i dokumenta poznate kao “jasenovačka građa” a koji svjedoče o zločinu genocida izvršenog nad tim njihovim narodom, predao državi koja sve što može čini u pokušaju dokazivanja da tog genocida nije ni bilo?

Njima u opšte ne smeta što će odlagalište nuklearnog otpada biti na granici Republike Srpske i što je nekoliko stotina hiljada njenih stanovnika egzistencijalno ugroženo tim odlagalištem a najveći doprinos tome, prije svega nečinjenjem, dao je upravo njihov lider.

Ne smeta im što je ta vlast, predvođena tim čovjekom koga oni podržavaju, raselila, protjerala više od jedne trećine stanovništva za manje od dvije decenije.

Sve to njima ne smeta, sve to oni podržavaju i to frenetično, mnogi među njima spremni su svako zlo nanijeti onima koji drugačije misle a pogotovu ako se usude da to javno kažu. I nasuprot svim prethodno pobrojanim činjenicama i djelima, koja su vidljiva svakom razumnom, oni glorifikuju lik i djelo svoga vođe i prestavljaju ga kao „velikog srpskog patriotu“ i „nacionalnog zaštitnika“?

Sa tim ljudima, a njih je u Republici Srpskoj blizu dvjesto hiljada, treba nastaviti živjeti, dijeliti sve, a takvi ljudi realno ne žele ništa svoje ni sa kim dijeliti, oni samo žele za sebe uzeti što više, nije im bitno ako to treba od nekoga oteti ili na bilo koji drugi način “oduzeti”. Oni svijet i život u njemu doživljavaju kao nešto što treba da se vrti oko njih i da “radi” za njih.

Njima je bitno samo da li njih ima negdje u nečemu materijalnom, jer duhovno preziru, ali to nikada verbalno ne priznaju, naprotiv uporno “vrte priču” o crkvi, nacionalnim mitovima, nacionalizmu.

Njima je bitno samo da imaju nešto za “sisati”, za “glodati” a šta je sa narodom, sa državom, sa drugim ljudima, nebitno je. Ko će im sve to omogućiti, nije bitno? Šta će raditi taj neko ko im to omogući, ni to nije bitno? Koje zlo nanosi taj neko drugim ljudima, takođe nije bitno? Bitni su samo oni i njima najbliži!

Kako živjeti sa njima?

Za Infomedia Balkan
Stojadin Knežević, prof., dugogodišnji novinar, medijski radnik i medijski menađžer: Valter-a; Walter-a; Svet-a; Nezavisnih novina; Ekstra magazin-a; Bobar radija; Novinske agencije RS „SRNA“......

Foto naslovna: Infomedia Balkan
Izvor: www.infomediabalkan.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter