Stojadin Knežević: Otvoreno pismo Dragiši Tanackoviću smijenjenom direktoru bijeljinskog Vodovoda

Gospodine Tanackoviću! Žao mi je što vas ne mogu osloviti sa poštovani, jer vas zaista tako ne doživljavam. Jednostavno, vi ste neko ko nema ni jedan mikron moga poštovanja. Zbog toga i sva ova „vi“ pišem malim slovom.

Čitam to što ste najvjerovatnije napisali vi lično, ili vam je možda i neko pomagao oko tog nesuvislog piskaranja. Nahvalili ste se u tom tekstu da bi mnogi neupućeni ljudi u stanje i situaciju u bijeljinskom Vodovodu mogli i da vam povjeruju.

Hvališete se u tom vašem tekstu da ste zatekli ogromna dugovanja, što je tačno, ali nikome, ne samo u Vodovodu, nije jasno kako ste došli do te "rastegljive" cifre od nekada gotovo 17 miliona KM , a nekada 16 miliona finansijske dubioze. Samo je vama poznata ta matematika. Istom takvom matematikom zbirate i vaše „fantastične“ rezultate poslovanja i ukupna dugovanja Vodovoda vašim „čarobnim štapićem“ pretvarate u 13 miliona KM. I naravno sve to pripisujete sebi, jer ste vi „najbolji menadžer“ koga je do sada iznjedrila Semberija.

Tačno je da je bilo nekih ušteda i da se samo nešto malo smanjilo rasipanje svega, a bilo ga je (rasipanja) i previše prije vašeg dolaska na mjesto prvog čovjeka bijeljinskog Vodovoda.

Foto: Dešavanja u Bijeljini

Ja sam neko ko je javno kritikovao gradonačelnika Petrovića zašto koristi metode vladanja kriminalizovane entitetske vlasti, između ostalog i dugogodišnje držanje direktora u preduzećima u kojima je on, a ne tzv. skupštinska većina, prestavnik državnog kapitala. Znači kritikovao sam ga i što je vas držao u v.d. statusu, ali kada ste počeli pokazivati svu „raskoš svoga menadžerskog talenta“ shvatio sam da je u vašem slučaju možda i dobro što ste vi u v.d. statusu.

U antologiju menadžmenta bi mogli ući vaši „menadžerski biseri“ kada ste čelnim ljudima prvo jedne a onda i druge ugledne firme, inače Vodovodovim dugogodišnjim dobavljačima, koji su došli kod vas da se pokušaju dogovoriti o načinu i intenzitetu vraćanja Vodovodovog dugovanja za njihovu već isporučenu, odnosno sa Vodovodove strane preuzetu robu, rekli, parafraziraću: „neće vam biti plaćeno, tužite...“. I Vodovodovi komintenti koji su mu isporučili robu a koju im „uspješni menadžer“ neće da plati su bili prisiljeni da tuže Vodovod i putem suda, sa kamatama i sudskim troškovima naplate sva dugovanja.

Vi ste „blistavi menadžer“ koji je postao i zvijezda u oblasti ljudskih resursa, ovdje ću pomenuti samo dva slučaja. 

Prvi slučaj je slučaj pravnice koja se i dan danas formalno-pravno vodi kao radnica Vodovoda. Koja svakoga dana dolazi na posao, u kancelariji provede osam sati, već više od dvije i po godine, ali joj „najmenadžer“ ništa ne dozvoljava da radi, vršeći tako tzv. „mobing praznog stola“, u pokušaju da je natjera da sama napusti preduzeće.

Na prevaru, lažima i obećanjima je dovedena u Vodovod i „najmenadžer“ joj je dodijelio posle tri direktora najveću platu, zvanje glavnog pravnog savjetnika, specijalno parking mjesto, kancelariju u kojoj će biti sama, sa glavnim zadatkom da prikuplja dokaze o kriminalu u a.d. „Vodovod i kanalizacija“ Bijeljina i podiže krivične prijave protiv bivše uprave.

Čim je pomenuta pravnica malo dublje „zakopala“ u tu problematiku, pojavila su se imena ljudi i iz nove uprave koju je predvodio „uspješni menadžer“ i pravnica je odmah stavljena „na led“. Postala je „mlađi referent“ i ako se radi o nekome ko ima položene i pravosudni i advokatski ispit, te veliko iskustvo, koje bi u svakoj normalnoj kompaniji bilo maksimalno korišteno, sem ako kompaniju ne vodi „fantastični menadžer“ poput našeg junaka, tj. vas.

Sa titulom „mlađeg referenta“ joj je odmah plata dovedena u rang plate svakog pripravnika po završetku pripravničkog staža, oduzeto joj je povlašteno parking mjesto i u kancelariju joj je odmah useljen jedan kolega. 

Ovde ću navesti još samo jedan sličan slučaj, a on je u stvari moj slučaj.

U Vodovodu sam počeo raditi 15.09.2005. godine na poslovima savjetnika za odnose sa javnošću i kroz sledeće gotovo dvije decenije se samo još u dva navrata mijenjao naziv poslova koje radim. Opis poslova je bio taj koji rade svi oni koji se bave odnosima sa javnošću, bez obzira dali su u institucijama, organizacijama ili kompanijama.

Marta mjeseca 2019. godine prethodna uprava Vodovoda formira tzv. kol centar i mene iz stručne službe uprave prekomanduje u taj kol centar a u opis poslova mi unose obavezu da se javljam i na telefonsku centralu, te unosim prijave kvarova na vodovodnoj mreži i primam žalbe korisnika. Taj, ili bilo kakav drugi sličan posao, ne radi ni jedan portparol na svijetu, ali to je samo potvrda da smo mi u bijeljinskom Vodovodu i prije vas Tanackoviću imali „uspješnih menadžera“ kao što ste vi.

U tom kol centru, od njegovog osnivanja, pa do dolaska „menadžerskog eksperta“ je uvijek bilo od tri do pet izvršilaca. A onda ste vi „menadžerska zvijezdo“ rasformirali kol centar a ostavili sve poslove i obaveze za koje je potrebno najmanje dva izvršioca mimo mene, u koliko bih ja i dalje radio posao koji sam do sada radio 17 godina u Vodovodu.

Međutim, vi gospodine „najmenadžeru“ mimo mene na tim poslovima ostavljate samo jednog izvršioca, tako da sam ja na jedan vrlo perfidan način u potpunosti spriječen da obavljam bilo kakve druge poslove iz domena odnosa sa javnošću i ako sam i dalje formalno-pravno saradnik za odnose sa javnošću, što je poslednji naziv mog radnog mjesta od prije desetak godina.

Nikakve molbe i objašnjavanja nisu pomogle kod vas „menadžerska zvijezdo“ i ja sam se, kao i još desetak radnika, koji su bili u sličnim situacijama, morao obratiti sudu.

Rasporediti radnika koji ima deset godina staža u rukovođenju sa tri od pet najvećih medijskih kuća u Republici Srpskoj da radi na telefonskoj centrali može samo potpuni diletant ili vrlo zao i podmukao čovjek, što mislim da jeste vi gospodine Tanackoviću. 

Smatram da su ova dva primjera sasvim dovoljna da se iz njih vidi sva „raskoš vašeg menadžerskog talenta“ gospodine Tanackovića, a u ovim konkretnim primjerima posebno u oblasti ljudskih resursa.

Vi gospodine Tanackoviću u svom pisaniju navodite da je sada za direktora a.d. „Vodovod i kanalizacija“ Bijeljina izabran Vladimir Ljubojević a da je preduzeće u kome je on do sada radio ostvarilo smanjenje prihoda, što je vrlo upitno, obzirom na vašu već pominjanu matematiku. Sa druge strane i ako je to tako, pitanje je šta su stvarni razlozi za to? Pored toga gospodin Ljubojević je u tom preduzeću bio izvršni a ne generalni direktor.

Ali, ono što vi gospodine Tanackoviću vjerovatno nikada nećete shvatiti, to je da dobar menadžer mora prije svega biti dobar i iskren čovjek.

Otac Vladimira Ljubojevića je u jednom periodu (2011-2013) bio generalni direktor Vodovoda. Tada je Vodovod bio veoma uspješno preduzeće, zahvaljujući između ostalih i gospodinu Ljubojeviću koji se pokazao vrsnim menadžerom i prije svega vrlo dobrim čovjekom, što je za vas Tanackoviću potpuno stran pojam. Naš narod kaže „da iver ne pada daleko od klade“ što je sasvim dovoljna početna osnova da Vladimiru Ljubojeviću treba pomoći u tome da koliko-toliko stabilizuje a.d. „Vodovod i kanalizacija“ Bijeljina i da ga povede ka mirnijim poslovnim vodama.

A vas Dragiša Tanackoviću treba što prije zaboraviti, jer takvi neljudi ne zaslužuju ni osvetu.

Ja sam, kao novinar a sada i kao privremeni političar iz nužde, žestoki kritičar svega lošeg što radi gradonačelnik Petrović, ali sam ga morao javno pohvaliti zato što je raspisao konkurse za direktore u Vodovodu i time omogućio tom, mom preduzeću, da što normalnije posluje.   

Piše: Stojadin Knežević, prof., saradnik za odnose sa javnošću a.d. „Vodovod i kanalizacija“ Bijeljina
Foto naslovna: Infomedia Balkan
Izvor: infomediabalkan.com 

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter