Stojadin Knežević: Krah Reforme pravosuđa BiH - Kako je igrom -zec trkač- u VSTS izabran Milan Tegeltija


Stojadin Knežević: Krah Reforme pravosuđa BiH - Kako je igrom -zec trkač- u VSTS izabran Milan Tegeltija

Danas se javnost u Bosni Hercegovini, kako obični građani, tako i tzv. stručna javnost opravdano pita, da li je u potpunosti propao jedan od najskupljih projekata u istoriji Bosne i Hercegovine, u koji su uložena ogromna budžetska sredstva svih nivoa vlasti, ali i stranih donatora?

Događaji u poslednje dvije godine, ali već i od ranije, u potpunosti potvrđuju ovu tezu.

Stojadin Knežević: Krah reforme pravosuđa u BiH – VSTS kao SIZ (drugi dio)

Počnimo tako što ćemo se vratiti malo u istoriju i sjetiti se kako je sve počelo, šta se sve događalo i šta je ko uradio. 
A sve je počelo tako što su u Kancelariji Visokog predstavnika za BiH, procjenili, da dotadašnji pravosudni sistem u BiH, ne valja. U BiH je dovedena grupa stranih eksperata (bar tako su predstavljeni) koju su nazvali Nezavisna pravosudna komisija a čije je zadatak bio da procjeni stanje u pravosuđu BiH, predloži rješenja i sprovede ih. 

To tijelo su osim stranih stručnjaka, uglavnom površnog znanja (kako tvrde vrsni pravni eksperti koje sam konsultovao prilikom pisanja ovog teksta) činili i tzv. domaći eksperti. Problem većine, i jednih i drugih, je bio nedostatak stučnog znanja o oblasti, čiju reformu treba da urade, tvrde moji izvori. 

Strane eksperte su najvećim dijelom činili penzionisani policajci, obavještajci i slično, među njima je najmanje bilo onih koji su u svojim zemljama bili na visokim sudskim ili tužilačkim pozicijama.
Za domaće stručnjake je, uglavnom, najvažnija preporuka bila poznavanje engleskog jezika, a veći broj tih tzv. domaćih stručnjaka nije imao položen ni pravosudni ispit. Jednostavno, radilo se o ljudima bez stručnog znanja.

Reforma je provođena kroz dva nivoa, reforma organizacionog dijela pravosuđa i reforma procesnog zakonodavstva. 

Što se tiče organizacionog nivoa reforme on je podrazumijevao samo to da se trebao na nivou BiH ujednačiti izbor sudija i tužilaca, jer su po tadašnjim standardima sudije i tužioci u Republici Srpskoj imenovani za stalno (prema Ustavu Republike Srpske) a u Federaciji BiH zavisno od kantona do kantona, ali uglavnom na određeno vrijeme. 
Da bi se realizovao taj dio reforme Kancelarija Visokog predstavnika za BiH je intervenisala kroz promjene ustavnih odredbi, pa je to ujednačeno, tako što su se sudije i tužioci, birali za stalno.

U želji da Reforma uspije donesena je odluka od strane Visokog predstavnika za BiH, da sve sudije i tužioci, bez obzira da li su izabrani za stalno ili na određen period, idu u reizbor. 
Reizbor svih nosilaca pravosudnih funkcija završen je u toku 2003. i 2004. godine. Reizbor je izvršila već pomenuta Nezavisna pravosudna komisija. 
Nevjerovatno i gotovo za riplija je da nije reizabrano kompletno Krivično vijeće Vrhovnog suda Republike Srpske? Sudije i članovi tog Vijeća su prilikom reformskih procesa stavljali primjedbe na predloge nekih rješenja, posebno Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske a to im je uzeto za grijeh, te zbog toga nisu reizabrani. Ovde je važno napomenuti da je većina tih sudija i prije građanskog rata u BiH važila za istaknute sudije iz krivično-pravne oblasti, koji su bili i sudije Vrhovnog suda SR BiH. 

U velikom broju sudova je reizabrano 20 – 30% ranijih sudija, a ostali su dobijali otpremnine. Svima je bilo jasno da su reformatorima trebale nove sudije koje će sprovoditi neka nova rješenja, rješenja koja su bila upitna, ali su tretirana kao dogma. U ovoj i ovakvoj situaciji nikakve primjedbe struke i iz struke nisu uvažavane. 

Paralelno sa ovim aktivnostima oktroisani su Sud i Tužilaštvo BiH i ako ove institucije nisu predviđene u Ustavu Bosne i Hercegovine.
Sudije i tužioce u ove dvije institucije je u začetku Reforme imenovao Visoki predstavnik za BiH. 

U toku procesa reformi Nezavisna pravosudna komisija je preimenovana u Visoki sudski i tužilački savjet BiH (VSTS BiH), jedno zasebno tijelo koje upravlja pravosuđem. 
Idealistički posmatrano, ovo tijelo je lijepo zamišljeno. Ali, VSTS se vrlo brzo, u našim uslovima, pretvorio u nešto poput nekadašnjih samoupravnih interesnih zajednica. Većina članova se bira na po malo čudan način. Zašto čudan? Navodim prvi primjer.
 
Nedavno je biran član VSTS iz reda okružnih javnih tužilaca u Republici Srpskoj. U uslovima za predlaganje, tražilo se da kandidat bude žanskog pola, koja se nacionalno izjašnjava kao Hrvatica. Ovim zahtjevima je oglas praktično gotovo stavio fotografiju mogućeg kandidata. Sada tek slijedi posebno interesantna priča koju možemo nazvati – način izbora. U konkretnom slučaju, favorizovana je jedna kandidatkinja, pa su glavni tužioci, dobili zadatak, da svakog tužioca u tužilaštvu kojim rukovode ubijede, da glasa za favoritkinju predsjednika VSTS, pod prijetnjom disciplinske kazne. Naravno, na kraju ove priče i ako su neki mediji pisali o nezakonitostima koje su u ovom konkretnom izboru učinjene, favoritkinja predsjednika VSTS je prošla kao član VSTS.

Drugi primjer je još interesantniji. Kada je prethodnom Predsjedniku VSTS istekao mandat počeli su da se prijavljuju novi kandidati a između ostalih prijavio se i Milan Blagojević, doktor pravnih nauka, čovjek koji kao sudija i kao pravnik uživa nesumnjivi ugled u pravnom svijetu Republike Srpske, BiH, pa i šire. Protiv njega je, zbog tekstova koje je objavio u Oslobođenju i Glasu Srpske, a u kojima se kritički odnosi prema stanju u pravosuđu BiH, za koje tvrdi da je loše, pokrenut i vodi se disciplinski postupak. Pošto je Blagojević bio ozbiljan protivkandidat Milanu Tegeltiji bilo je potrebno napraviti nešto što će Tegeltiji „pomoći“ da uđe u sastav i kasnije zauzme mjesto prvog čovjeka VSTS. Rješenje je pronađeno u scenariju u kojem će neko glumiti „zeca trkača“ u nadmetanju za člana VSTS (zec trkač, kada treba da se obori rekord, vuče do kraja trke a onda na kraju odustane, što nije ni bitno jer je ostvaren rekord). „Zec“ je pronađen u liku samozvanog akademika Dragana Golijana, doktora pravnih nauka, predavača na Pravnom fakultetu u Kiseljaku.

Golijan je poznat po tome što 2004 godine nije reizabran zbog afera „topljenje čvaraka“ i „crijep“. Čvarke su po naredbi predsjednika suda u Vlasenici (Golijan) topili zaposleni u sudu za potrebe sudske kuhinje. A za crijep je Golijan dobio novac od resornog ministarstva i nenamjenski ga potrošio a onda je naredio zaposlenima u vlaseničkom sudu da sa četkama operu stari crijep, da izgleda kao nov.

E, tog i takvog Dragana Golijana je Tegeltija vratio u pravosuđe RS i postavio ga za sudiju u Vlasenici i ako prije toga (do 2004.g.) on kao predsjednik suda nije donio ni jednu sudijsku odluku i sada taj kandidat (Golijan) ulazi u „trku“ za člana VSTS, u toj „trci“ se služi raznim metodama da dobije što više glasova ispred sudija osnovnih i okružnih sudova a onda, dan prije glasanja za člana VSTS, ispred sudija osnovnih i okružnih sudova, kao protivkandidat Milanu Tegeltiji, piše pismo svim sudijama da on odustaje od kandidature za člana VSTS a da svojih 40 glasova ustupa Tegeltiji. Prema unaprijed pripremljenom scenariju tada na scenu stupa predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Antonić (još jedan Tegeltijin „dužnik“) i piše dopis svim predsjednicima osnovnih i okružnih sudova, da dan uoči glasanja održe sjednice svih sudija i da se na sjednicama pročita pismo Dragana Golijana (sve u skladu sa starom komunističkom komitetskom praksom).  

Nastaviće se!

Stojadin Knežević: Krah reforme pravosuđa u BiH – VSTS kao SIZ (drugi dio)

Za Infomedia Balkan
Stojadin Knežević, prof., dugogodišnji novinar, medijski radnik i medijski menađžer: Valter-a; Walter-a; Svet-a; Nezavisnih novina; Ekstra magazin-a; Bobar radija; Novinske agencije RS „SRNA“......