Sramota na obrazu Republike Srpske: U Podnovlju se gaze borci, majke poginulih boraca i izbjeglice (Foto)

U selu kod Doboja, gdje i danas žive ranjeni borci, majke poginulih sinova, izbjeglice i porodice koje se decenijama drže zemlje kao posljednjeg oslonca, plan za izgradnju 92 solarne elektrane otvorio je mnogo više od spora oko parcela. Za stanovnike Podnovlja ovo je priča o osjećaju da ih je vlast zaboravila, a da se javni interes povlači pred interesom investitora.

U Podnovlju kod Doboja spor oko izgradnje 92 solarne elektrane odavno više nije samo još jedan građanski protest i priča o energetici, dozvolama i vlasništvu nad zemljištem. Za ljude koji tamo žive, a među njima su ratni vojni invalidi, majke poginulih boraca, izbjeglice i porodice koje su nakon rata ponovo gradile život na zemlji od koje se živi, ovaj slučaj sve više izgleda kao poruka da su prepušteni sami sebi. Zboravljeni od institucija, od društva, od medija.

Na jednoj strani je investitor, firma Etmax, na drugoj mještani koji tvrde da se na oko 28,5 hektara obradivog zemljišta, u neposrednoj blizini kuća, škole i izvorišta vode, pokušava progurati projekat koji će promijeniti lice sela.

Grad Doboj je spornu lokaciju  površine cca 1,4 miliona metara kvadratnih pod sumnjivim okolnostima upisao u svoj posjed i prodao Etmaxu, iako je u zemljišnim knjigama kao posjednik bila upisana Zemljoradnička zadruga “Podnovlje”. Pravni zastupnici ZZ “Podnovlje” su zbog ovoga podnijeli i krivične prijave protiv gradonačelnika Borisa Jerinića i drugh lica, o čemu je prvi pisao portal Impuls.

Riječ je o obradivoj poljoprivrednoj površini poznatoj kao Crkveno brdo koja je najmanje od 1972. godine u posjedu Zemljoradničke zadruge „Podnovlje“, a koju je preme navodima pravnih zastupnika zadruge gradska vlast nezakonito prepisala na Grad Doboj, a zatim je takođe na nezakonit način prodala.

FOTO: GERILA

Cijeli projekat rasparčan je na 92 pojedinačne solarne elektrane snage do 150 kilovata, kako bi se izbjeglo plaćanje koncesija i drugih obaveza. Ranije su mještani za Gerilu upozoravali da se radovi izvode i u blizini dva vodozahvata iz kojeg se vodom snabdijeva oko 140 domaćinstava, u šta smo se imali priliku i lično uvjeriti, te da je riječ o prostoru na kojem su generacije stanovnika proizvodile hranu, hranile stoku i pokušavale da održe selo živim.

FOTO: GERILA

Ali ono što se u Podnovlju danas najjasnije čuje nije samo pravni ili ekološki argument. To je osjećaj poniženja, ističu napi sagovornici. Oni su za Republiku Srpsku dali sve, a sada im institucije okreću leđa, ignorišu ih, pa čak i vrše pritisak da se popusti pred namjerama investitora.

„Prvo da vam se zahvalim što ste došli, da uključite nas građane i da vi znate koji nam je problem u selu“, kaže Ana Đukić, stanovnica Podnovlja, govoreći o borbi koja, po njenim riječima, traje još od 2023. godine, kada su mještani pokušali da dobiju odgovore od gradskih vlasti.

FOTO: GERILA

Ona tvrdi da je na sastanku sa gradonačelnikom Borisom Jerinićem ostalo više pitanja nego odgovora.

„Gradonačelnik je došao samo da nas ispoštuje, bio je tu i kad smo pokušali da mu postavljamo pitanje, on je skočio i otišao. Tako da mi nismo mogli od njega ništa saznati“, kaže Đukićeva.

Za veći dio sela, priča o solarnim panelima nije počela kroz javnu raspravu, zvanično obavještenje ili razgovor sa institucijama, nego pojavom mašina na terenu.

„Do neki dan kad su ljudi došli da nam rade ovdje na ovom zemljištu, kad su došle prve mašine, tad smo saznali za panele, da će nam postaviti panele i mi smo se okupili ovdje da izrazimo naše nezadovoljstvo“, dodaje Ana za Gerilu.

U njenim riječima provlači se ista poruka koju ponavljaju i drugi mještani – da se o selu odlučuje bez sela. Da su dopisi slani, vrata institucija obijana, ali da odgovora nema.

„Poslali smo u pet ministarstava, nikad niko se nije nama obratio da nam sasluša bar naše probleme. Išli smo i pojedinačno u neke inspekcije, u dobojske inspekcije. Niko nije htio da dođe da nam objasni“, kaže Đukićeva.

Za nju je dodatno sporno to što se solarni kompleks planira, kako kaže, „u srcu sela“ – uz kuće, blizu škole i pored vodozahvata.

„Imamo mi ovdje i dva vodozahvata. 150 metara nam je udaljena osnovna škola. Znači u centru, u srcu sela su nam to postavljaju. Okruženo kućama. Znači nećemo imati ni pitku vodu, ni stoku, nećemo imati ni povrće zdravo, ni ništa“, upozorava ona.

Iza ove rečenice ne stoji samo strah od jednog projekta, nego i sjećanje na vrijeme kada je ta zemlja hranila selo. Đukićeva podsjeća da je Podnovlje nekada živjelo upravo od te ravnice.

„To je u biti najbitnije, da se sačuva poljoprivredno zemljište, jer od ovog sela, od ovog zemljišta je svo selo živjelo. Mi, ako izgubimo ovo, mi nemamo ništa.“

Sličan ton ima i Ljubomir Đurđić, predsjednik Mjesne boračke organizacije Podnovlje. Njegovo svjedočenje je posebno važno jer iza njega ne stoji samo lokalni aktivizam, nego i zajednica u kojoj, kako kaže, živi veliki broj boračkih porodica.

FOTO: GERILA

„Tužno je. Za ovu zemlju su ovdje 186 boraca poginulo, 680 boračkih porodica živi na ovome području“, kaže Đurđić.

On podsjeća da, prema tvrdnjama mještana, niko iz zadruge nije bio uredno obaviješten da će zemlja biti oduzeta, niti da se na njoj planira ovakav projekat.

„Imamo i direktora zadruge koji uopšte nikako nije bio obaviješten da će se zemlja uzeti”, kaže Ljubomir u rzazgovoru sa novinarom Gerile.

Đurđić tvrdi da su mještani zato krenuli pravnim putem, ali da je u međuvremenu zemljište prodato investitoru, a da se u cijeloj priči pojavljuju i druge firme, što dodatno produbljuje sumnju.

Za njega je, međutim, najvažnije nešto drugo – da se selo gura u logiku po kojoj od zemlje, vode i infrastrukture više ne živi zajednica, nego pojedinac.

„Ovdje dosta nas može da živi, što se kaže, selo od te zemlje, a u ovom slučaju će samo da živi jedan čovjek i to neko ko nikada nije živio ovdje”, dodaje Đurđić.

Niko od sagovornika ne govori protiv proizvodnje električne energije kao takve, ali govore protiv projekta koji, po njihovom uvjerenju, uzima ono od čega mnogi žive da bi korist imao neko drugi. Đurđić otvoreno kaže da je za investitora ova lokacija povoljna upravo zato što već ima ono što je selu životno važno – vodu, put i svu potrebnu infrastrukturu.

FOTO: GERILA

„Ovdje ima sve uslove ovaj investitor. Ima vodu, ima putnu komunikaciju, ima svu infrastrukturu. A na nekoj drugoj lokaciji bi morao da odradi svu infrastrukturu i da dovede struju i vodu“, kaže on, pitajući zašto se projekat nije planirao na prostoru gdje nema kuća i gdje nije ugroženo naselje.

Ogorčen je Ljubomir, inače ratni vojni invalid, do te mjere da kaže da je u stanju, ukoliko se ovaj projekat nastavi uz ignorisanje stanovnika Podnovlja, da proda svoje imanje bilo kome i odseli daleko odavde.

Njegove riječi povremeno prelaze iz ogorčenja u otvoreni očaj. Kaže da u selu danas ima znatno manje učenika nego nekada i da se ljudi već godinama bore sa odlaskom stanovništva. Zbog toga u ovim panelima ne vidi razvoj, nego novi pritisak na one koji su ostali.

„Da je ovdje neko napravio neku fabriku, pa narod bi ćutio to. A ovako smo dobili ekološku bombu“, kaže Đurđić.

Možda najpotresnije svjedočenje dolazi od Milice Gojković, žene koja je rat već jednom platila najtežom mogućom cijenom. Rođena u Podnovlju, živjela je i radila u Zagrebu, odakle se, kako kaže, morala vratiti 1991. godine. Već naredne godine izgubila je sina.

FOTO: GERILA

„Sin mi je poginuo 1992. u Doboju, na Putnikovom brdu“, govori Milica Gojković.

Danas, nakon svega, pokušava da za unuku sredi kuću i ostavi joj nešto što će biti oslonac za budućnost. Zato joj je, kaže, teško da prihvati da se preko puta kuće pojavljuju paneli i novi osjećaj nesigurnosti.

„Znači da sam izbjegla otuda da se spasimo. Ovdje svoju djecu sad doživljavam tragediju u svome selu.“

U njenom slučaju, borba protiv projekta dobija i dodatnu dimenziju – odnos institucija prema porodicama poginulih boraca. Upravo ona kategorija stanovništva koja je posebno ranjiva i o kojoj, na sva zvona Milorad Dodik i vlasti u Srpskoj, navodno govore sa pijetetom i uvažavanjem.

Ona otvoreno govori o tome da se godinama osjećala zaboravljeno, i kao majka poginulog borca i kao žena koja je ostala sama.

FOTO: GERILA

„Nikad niko, kad mi je muž umro, nije niko iz boračke došao da mi saučešće izjavi, ni da bi cvijeće donijeli. Za vrijeme korone nikad me niko obišao nije i danas dan niko mi ne dolazi iz boračke pred kuću da me bilo šta pita, da li mi treba“, kaže Gojkovićeva.

Zato ovaj projekat za nju nije samo pitanje solarnih panela.

„I sad hoće da mi unište i ovo što sam ja svojim teškim radom zaradila i borim se i danas dan. Da mi ugroze moju unučad i moje praunuče”, kaže Milica za Gerilu.

Njena priča jasno pokazuje zašto Podnovlje ovu borbu ne doživljava kao tehnički spor. U pitanju je osjećaj da sistem koji je godinama bio nijem prema onima koji su preživjeli rat, sada opet ćuti dok se preko njihovih glava odlučuje o prostoru na kojem žive.

Slično govori i Milorad Blagojević, izbjeglica iz Zavidovića, koji već 33 godine živi u Podnovlju i bavi se pčelarstvom. Njegov pčelinjak nalazi se uz parcelu na kojoj se planiraju solarni paneli. Za njega ovaj projekat otvara egzistencijalno pitanje.

FOTO: GERILA

„Mi smo tu 33 godine, a on je došao danas, odnosno juče, i ispada da on ima prednost da ostaje tu, a ja trebam da se maknem. Ako mi on smeta, ja se moram maknuti sa svoga placa. A ja sam, kada sam bježao iz Zavidovića, ponio svoje pčele i šta sada – da opet bježim sa njima i u miru”, pita se Milorad.

Blagojević kaže da se pčelarstvom bavi od 1975. godine a danas, u penziji, ne zna šta da radi ako projekat bude nastavljen.

„Nemamo gdje sada da idemo, jer dolaze i godine i sve, jer ne možete ni naći više lokaciju za pčelarenje.“

FOTO: GERILA

On tvrdi da je tražio pomoć od institucija, da je tražio uvid u dozvole i dokumentaciju, ali da odgovore nije dobio.

„Tražili smo svih institucija da nam pomognu, evo konkretno nama, međutim svi se oglušili od lokalne zajednice do Banjaluke, ministarstava”, doda je on.

Blagojević dodatno upozorava da se radovi izvode uz kanal i vodozahvate, da se teren mijenja, da voda leži gdje ranije nije ležala i da se zadire u prostor koji je, kako kaže, i ranije bio osjetljiv upravo zbog vode. Njegove tvrdnje o mogućim posljedicama po zdravlje ljudi i pčela, kao i bojazan od zračenja, hemije i povećanja temperature, za sada nisu potvrđene zvaničnim nalazima nadležnih institucija. Ali one jesu važan dio straha koji danas postoji među mještanima, tim više što na terenu, prema njihovim riječima, izostaje jasan i uvjerljiv odgovor nadležnih.

Na pitanje zašto nema više ljudi na protestima, naši sagovornici kažu da ih je u početku bilo više, ali da su vremenom odustajali pod različitim pritiscima – i direktnim i indirektnim – dok su neki, kako navode, bili prinuđeni da se povuku zarad o(p)stanka na poslu ili nekog drugog benefita.

„Doboj je, kao što znate, grad slučaj“, kažu naši sagovornici, ističući da je većina stanovništva pod određenim uticajem vladajućeg SNSD-a, te da je upravo strah ključni razlog zbog kojeg se veći broj mještana Podnovlja ne pridružuje protestima.

Dodaju i da su pokušavali da uključe medije poput RTRS-a i ATV-a, ali da su njihovi pozivi ostali bez odgovora. Većina medija u Republici Srpskoj, pa čak i oni koji ističu svoju objektivnost, kako tvrde, ili su prestali da prate proteste ili ovu priču jednostavno ignorišu.

FOTO: GERILA

Ranije smo pitanja u vezi sa ovim slučajem uputili Gradu Doboju i firmi Etmax, ali odgovori do danas nisu stigli. Gerila će ih objaviti čim budu dostavljeni.

Dok se u Republici Srpskoj često govori o zaštiti boraca, porodica poginulih i pravu naroda da ostane na svom, u Podnovlju se danas vidi koliko te riječi vrijede kada se sudare sa interesom kapitala i političke moći. I zato ova priča nije samo priča o jednom selu kod Doboja, niti samo o solarnim panelima. Ovo je priča o tome kakav odnos institucije imaju prema ljudima koji su preživjeli rat, sačuvali zemlju i pokušali da na njoj ostanu – samo da bi ih danas isti taj sistem ostavio bez glasa, bez zaštite i bez elementarnog poštovanja.

Piše: Dejan Rakita
Foto naslovna: Gerila
Izvor: gerila.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter