SNSD-ov model poslovanja ojadio budžete: 412, 5 miliona KM nestalo kroz afere -Viaduct- i -Ugljevik-

Afere „Viaduct“ i „Ugljevik“, kriminal u SNSD režiji vlasti u RS, nisu okončane hapšenjem i dugogodišnjim zatvorskim kazanama, već tako što je iz državnog i entitetskog budžeta akterima istih isplaćeno gotovo pola milijarde KM. Nijedna institucija nije provjerila validnost bankovnih računa. Kriminal nije u nadležnosti državnog tužilaštva, ono entitetsko nema dokaze za dalje postupanje. Postoji li iko ko želi zaustaviti pljačku države?

Samo dva štetna ugovora koja je potpisala SNSD vlast u Republici Srpskoj, „Viaduct“ i „Ugljevik“,  posljednjih godinu dana ojadili su državni i entitetski budžet za ukupno 412.506.283 KM. U čiji džep je zaista otišao novac, ko stoji iza računa na koje je uplaćen – niko ne provjerava. Državni pravobranioci šute, tek na upite odgovaraju kako nije u njihovoj nadležnosti da potvrđuju validnost istih.

Državno tužilaštvo formiralo je predmet zbog neizvršavanja presude po tužbi Slovenaca. Kada je u pitanju kriminal, Republičko javno tužilaštvo donijelo je naredbu o neprovođenju istrage. I o ruskom oligarhu Rašidu Serdarovu niko ni riječ.

„Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, u skladu sa propisanim nadležnostima, ne potvrđuju validnost bankovnih računa i finansijskih obračuna potraživanja.“

Kratka je to poruka iz ove institucije poslanici PDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Miri Pekić na pitanje na osnovu čega je potvrđena validnost dostavljenog zahtjeva za plaćanje duga od 100.506.283,36 KM slovenačkom „Viaductu“.

Iako je Ministarstvo finansija BiH, kojim upravlja SNSD-ov Srđan Amidžić, tvrdilo da je od državnog Pravobranilaštva tražilo potvrdu vjerodostojnosti, ovaj dopis znači da se javnosti, po starom običaju, lagalo.

Potvrda da je provjeren račun primaoca "Vannin Capital for and on behalf of Project Havre Des Pas PC" - ne postoji!

Upozoravajući na ovu situaciju, Pekićeva je dodala da je u odgovoru iz Pravobranilaštva stojalo i da je prikupljanje podataka o imovini BiH, za potrebe postupka izvan granica, države tužiocima prouzrokovalo troškove od 172.368 dolara.

„Eventualne zloupotrebe glede koncesija su isključivo u nadležnosti entitetetskih pravosuđa. U Tužilaštvu BiH trenutno postoji predmet po tužbi pravih zastupnika Viadukta zbog neizvršenja presude protiv članova Vijeća ministara i Predsjedništva BiH. Saslušali smo pojedine pravobranioce zbog ovog arbitražnog postupka. Tužioci će nastaviti prikupljati informacije.

Nemoguće je očekivati od Tužilaštva BiH da kontroliše arbitražne postupke“, prošlogodišnja je poruka glavnog državnog tužioca Milanka Kajganića.

U međuvremenu, i oligarh Rašid Serdarov izbrisan je iz vlasništva „Comsar energy RS“ (CERS). Prema registru Agencije za posredničke, informatične i finansijske usluge Republike Srpske, jedini vlasnici sada su Rudnik i termoelektrana Ugljevik i preduzeće za gasne projekte „GAS-RES“.

Prethodno je, navodno njemu, a po odlukama Vlade RS, iz budžeta isplaćeno 240 miliona KM duga za „Ugljevik“, 70 miliona KM za projekat hidrocentrale „Mrsovo“ na Limu, kao i 2.500.000 KM za hotel „Comsar“ u Rudom. Ukupno 312.500.000 KM.

Žurnal opet podsjeća na rane radove SNSD-a Milorada Dodika.

AFERA VIADUCT

Predsjednik Vlade RS 2004. godine bio je Pero Bukejlović. Sa firmom"HES Vrbas", u vlasništvu slovenačkog "Viaducta", potpisao je ugovor o dodijeli koncesije za izgradnju dvije hidroelektrane. Godinama poslije „Viaduct“ nije gradio, a račun u Sloveniji im je u nekoliko navrata blokiran. Firma je imala jednog zaposlenog. Uporedo, Banjalučani su protestovali.

Na čelo izvršne vlasti 2013. dolazi Željka Cvijanović. Sa “Hidroelektranama na Vrbasu”, koje su dio holdinga “Elektroprivrede RS”, potpisala je koncesiju o gradnji hidroelektrane „Bočac 2“, locirane nedaleko od mjesta na kojem je trebalo da grade Slovenci.

Postoje navodi da je „Viaduct“ tada tražio 3,8 miliona KM odštete, što je, navodno, odbijeno. Potom „HES Vrbas“ 2015. godine traži raskid koncesije potražujući 46 miliona KM. Zahtjev je odbijen i pokrenut je međunarodni spor. Spor je skup, a „Viaduct“ nije imao ni marku na računu, priznali su njegovi pravni zastupnici.

„Od samog početka, činjenica da klijenti ne posjeduju finansijska sredstva za pokretanje arbitražnog postupka, nije predstavljala nikakvu tajnu. Računi društva su bili blokirani i navedena činjenica je bila poznata i protivnoj strani.

Tada smo došli do saznanja o postojanju tzv. Third party funding, odnosno fondova koji finansiraju troškove arbitražnih postupaka i krenuli smo u potragu za fondom koji bi bio zainteresovan za predmet Viaduct“, naveli su poslije u opisu događaja pravni zastupnici ove firme.

Praktično, arbitraža je pokrenuta sa, uslovno rečeno, posuđenim novcem američkog fonda, koji je trebalo da im bude vraćen po okončanju spora.

Funkcionerima RS postalo je jasno da slijedi veliki problem. Polovinom 2017. godine premijerka Cvijanović sa Vijećem ministara BiH, kojim predsjedava Denis Zvizdić (Narod i pravda), potpisuje „Sporazum o međusobnim pravima i obavezama u vezi sa arbitražnim postupkom u predmetu 'Viaduct'“, kojim država garantuje isplatu odštete, a koju će naknadno potraživati od RS.

“Sve eventualne novčane iznose (naknadu štete i/ili izgubljenu dobit sa kamatom, odštetu i drugo), koje bi na osnovu konačne arbitražne odluke, donesene u arbitražnom postupku tužiocu bila dužna isplatiti Bosna i Hercegovina, po prijemu dokumentovanog zahtjeva Pravobranilaštva BiH, Vlada Republike Srpske se bezuslovno obavezuje da isplati u roku određenom arbitražnom odlukom”, navedeno je u članu 4. Sporazuma.

Formalno, kao u svim međunarodnim arbitražnim sporovima tužena je BiH, no vlasti RS nisu dozvoljavale da ih zastupaju pravobranioci, ni entiteski ni državni.

"Vlada RS tražila je da ona vodi postupak, pošto se radi o njenoj imovini, odnosno, hidroelektranama. RS je sve vodila, izabrali su advokatsku kuću i oni su vodili taj postupak. I izgubili su", izjavio je u maju 2022. godine za RSE Mlađan Mandić, tadašnji zamjenik pravobranioca BiH.

Nakon što je tog istog maja saopšteno kako je dosuđena odšteta u korist „Viaducta“ 90 miliona KM, tadašnji predsjednik Vlade RS Radovan Višković zakazao je vanrednu sjednicu i rekao kako su angažovali stručnjake kojima će za razmišljanje biti potrebno 15 dana.

Tih 15 dana pretvorilo se u gotovo tri godine. Uzalud su iz Pravobranilaštva BiH predlagali da Vijeće ministara što prije usvoji zaključak kojim se nalaže Vladi RS da izmiri potraživanje ili da Ministarstvo finansija BiH postupi po presudi, kako bi smanjio plaćanja kamate.

Dug je rastao, a „Viaduct“ je pokrenuo izvršni postupak, navodeći da će zbog prinudne naplate pod svoje uzeti objekte Centralne banke u Banjaluci, Mostaru i Brčko Distriktu. Kada je u pitanje doveden i aviosaobraćaj, jer je Evropska organizacija za sigurnost zračne plovidbe obaviještena da joj je sudskim nalogom o zaplijeni naloženo da obustavi dalja plaćanja Agenciji za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA), BiH je savila kičmu i ko zna kome platila milionski „dug“.

AFERA UGLJEVIK

Jedan arbitraža okončana je međunarodnim sporom, druga priča novac je iz budžeta izvlačila direktnim političkim odlukama.

Oko 50 miliona tona uglja, dovoljnih za 25 godina rada termoelektrane, neupotrebljivo je u ležištu „Ugljevik – Istok 2“. Ono je 2013. godine kroz koncesiju dato na korišćenje „Comsar Energy RS“, u većinskom vlasništvu Rašida Serdarova. Ugalj je bio namijenjen termoelektrani, koju ovaj biznismen iz Mahačkale u Dagestanu nikada nije izgradio.

Prethodno, ruski oligarh je 2011. godine poslao pismo namjere u kojem je navedeno da je obezbijedio 400 miliona eura za gradnju elektrane i otvaranje rudnika. Obećao je da će sve biti završeno u rekordno kratkom roku, uz angažman domaće radne snage i preduzeća. Baš tada ruski biznismen predstavljen je i predsjedniku RS Miloradu Dodiku. Upoznavanje je ugovorio Duško Perović, šef Predstavništva RS u Rusiji.

Dvije godine kasnije objavljen je poziv za dodjelu koncesije, kojeg je potpisao tadašnji ministar industrije, energetike i rudarstva RS Željko Kovačević. Ruda bi se koristila za rad nove elektrane „Ugljevik 3“, a vrijednost ležišta procijenjena je na 443,6 miliona KM. Serdarovu je sve dato za jednokratnu naknadu od 2,59 miliona KM, uz obavezu da godišnje iz prihoda uplati naknadu ne manju od 3,2 odsto.

U novembru 2013. godine uplatio je 52,93 miliona KM na račun CERS-a, a od decembra 2014. do novembra 2015. godine matično preduzeće „Comsar Energy Group Limited“  iz Nikozije ovdašnjem „Comsaru“ pozajmilo je oko osam miliona KM.

Naknadno, „Comsar“ je aneksima dobio i dozvolu da ugalj, osim za proizvodnju struje, može koristiti i u komercijalne svrhe. Kada je Serdarov 2018. godine zaprijetio da će odustati od investicije, koncesija mu je produžena sa 30 na 44 godine. Vlast RS odobrila mu je 2019. godine povećanje snage TE „Ugljevik 3“, iako je to bilo u suprotnosti sa Strategijom razvoja energetike RS i politikama Energetske zajednice jugoistočne Evrope.

Projekat nikada nije zaživio, ali je u međuvremenu u Dodikovom voznom parku osvanuo blindirani mercedes “S600 L Guard” vrijedan više od milion maraka...

Piše: Žana Karić Gauk
Foto naslovna: Milorad Dodik
Izvor: zurnal.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter