Sjećanje na Milana Vukelića, jednu od prvih žrtava režima Milorada Dodika (Foto)

Sjećanje na Milana Vukelića, jednu od prvih žrtava režima Milorada Dodika (Foto)

Umjesto omaža pokojnom Milanu Vukeliću, koji je mučki ubijen na današnji dan u centru Banjaluke prije 15 godina, i čije ubice nažalost do danas nisu otkrivene, jer kad država ubija ubice ostaju skrivene, objavljum predgovor koji sam napisao za knjigu novinara Miljana Kovača…

Ko preživi, pričaće! Pokojni Milan Vukelić nažalost nije preživio udare Mafije, ali je bio i ostao svjedok jednog mračnog vremena smutnji i stradanja. Njegova žrtva demaskirala je Režim i predstavlja veliku prekretnicu, jer od atentata i ubistva pokojnog Milana Vukelića ništa nije isto.

Smrt banjalučkog pravednika, koji je postradao zbog svjedočenja Istine, pokazala je beskrupuloznost, pravo lice i nasilnu prirodu Režima. Istina je na Balkanu oduvijek bila opasna riječ, a njeno javno svjedočenje uznemirava svaku totalitarnu vlast, koja je pokušava ugušiti, protjerujući i eliminišući sve one koji govore opasne istine i razmišljajuju drugačije svojom a ne tuđom glavom. Smrt Milana Vukelića djelovala je zastrašujuće, prije svega na građane Srpske koji su umjesto otpora i traganjem za Istinom, pokleknuli i ustuknuli pred nasiljem, stradanjem i nepravdom. Nažalost kukavičko povijanje glave, poslovična nezainteresovanost i povlačenje većine ohrabrilo je i okuražilo nasilnike, a vremenom su svi osjetili teret jarma i posledice sopstvenog kukavičluka, životareći u strahu, pod stalnim pritiskom nedemokratskog režima.

Prošlo je 11 dugih i tužnih godina od atentata i tragične smrti, a porodica i dalje traži odgovore na mnoga pitanja. Policija još nije otkrila imena ubica, ali su ona svima poznata, jer kad ubijaju država i UDBA, počinioci i naručioci ostaju nepoznati za javnost sve do trenutka kada totalitarni režimi ne završe tamo gdje im je i mjesto, na smetljištu istorije. To pokazuju mnogi primjeri iz naše bliže prošlosti, slučajevi pokojnog Zorana Đinđića, Ivana Stambolića…

Miljan Kovač je svjedok vremena koji je preživio mnoge Scile i Haribde, a njegovo svjedočenje čitaoca ostavlja bez daha, podsjeća na sve užase i stradnja koje i danas preživljavamo. Snažna emocija, koja se osjeti gotovo u svakoj rečenici, tjera čitaoce da u jednom dahu pročitaju kapitalno djelo prekaljenog novinara, koji nastoji da stvari otrgne od zaborava i probudi usnule, slomljene i malodušne, koji su se predali i klonuli u apatiju, čekajući da sve prođe kao ružan san.

Jedanaest godina je prošlo, a sve je i dalje ostalo isto. Mehanizam vlasti ogrezle u kriminal i korupciju sve jače steže i melje porobljene podanike. Koštunicu i Tadića zamijenio je Vučić, Kačavendu prvosveštenik Grigorije, Miroslava Lajčaka lažni evropejac Vigemark, a medijski par Dragana i Mirjanu vjerni kerberi režima Siniša i Draško. Ipak poluge i način funkcionisanja Režima su ostali gotovo identični, ili su pojedini dijelovi nakaradnog mehanizma dodatno usavršeni kako bi porobljene lakše držali pod kontrolom .

Pišući o smrti svog prijatelja i saradnika, banjalučkog pravednika i istinoljupca, autor čitaocu postavlja i niz važnih pitanja koja bi sve nas trebala navesti na ozbiljno razmišljanje!

Da li je Milanova žrtva uzaludna?

Šta su uzroci naše kolektivne i individualne slabosti?

Zašto ćutimo, prihvatamo i trpimo nasilje?

Zbog čega uporno ponavljamo greške iz prošlosti?

Pažljivim čitanjem mogu se pronaći odgovori na mnoga suštinska pitanja koja decenijama opterećuju naše društvo. Valjda nakon ove kapitalne knjige iz svega izvučemo pouke i pokažemo da Milanova, kao i žrtve i patnje stotina drugih, nisu bile uzaludne jer smo napokon nešto naučili i ispravili skupe greške iz prošlosti.

Piše: Nebojša Vukanović
Izvor: nebojsavukanovic.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter