Sankcije OHR-a očekujem, ali ih se ne bojim


Sankcije OHR-a očekujem, ali ih se ne bojim

Milan Blagojević, sudija Okružnog suda u Banjaluci, u pisanom intervju za "Nezavisne novine" rekao je da u sistemu kojem pripadamo Evropska unija i mi, ustave i zakone ne može da donosi bilo koji pojedinac, već isključivo ustavne institucije u vidu parlamenta države i federalnih jedinica u služeno uređenim državama.

"Sve je to uslov bez kojeg se ne mogu zamisliti demokratija i vladavina prava, a njih nema ako umjesto građana i parlamenta ustavotvornu i zakonodavnu funkciju uzurpira pojedinac, ma kako se on zvao", rekao je Blagojević, koji je nedavno u jednom predmetu odbio da primijeni zakon koji je nametnuo visoki predstavnik u BiH.

NN: Zašto ste odbili da primijenite Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom?

BLAGOJEVIĆ: U svim državama evropskog kontinentalnog sistema prava, kojem i mi pripadamo, dužnost je sudije da u svakom pojedinačnom predmetu sudi isključivo na osnovu Ustava i zakona. U tom sistemu, kojem pripada Evropska unija i mi, ustave i zakone ne može da donosi bilo koji pojedinac, već isključivo ustavne institucije u vidu parlamenata države i federalnih jedinica u složeno uređenim državama, odnosno građani na referendumu, tamo gdje je takva mogućnost propisana ustavom, kao što je slučaj Švajcarske. Sve to je uslov bez kojeg se ne mogu zamisliti demokratija i vladavina prava, a njih nema ako umjesto građana i parlamenata ustavotvornu i zakonodavnu funkciju uzurpira pojedinac, ma kako se on zvao. E, upravo o tome se radi ovdje kod nas, kada je riječ o brojnim aktima koje su visoki predstavnici nametali u BiH, iako im za to nije data nadležnost ne samo Dejtonskim mirovnim sporazumom, nego i nijednim drugim izvorom međunarodnog prava, niti im je takvo pravo dato od strane Savjeta bezbjednosti UN-a. To su, dakle, razlozi zbog kojih sam kao sudija odbio i uvijek ću odbiti da primijenim akte visokih predstavnika na čije donošenje nemaju pravo, od kojih je jedan i akt na koji se odnosi vaše pitanje. Kao sudija sudim i sudiću isključivo na osnovu Ustava, zakona i ratifikovanih međunarodnih sporazuma koje usvoje nadležne domaće institucije u BiH.

NN: Očekujete li sankcije zbog te svoje odluke s obzirom na to da je visoki predstavnik u BiH već rekao da "gospodin Blagojević mora snositi sankcije"?

BLAGOJEVIĆ: Očekujem, ali ih se ne bojim. Za vrijednosti na koje sam ukazao u odgovoru na prethodno pitanje, a koje predstavljaju samu suštinu pravne civilizacije, ja sam spreman i svoj život da žrtvujem, a kamoli sudijsku funkciju i platu. Moje sudijsko poštenje i obraz ne bih žrtvovao ni za šta na svijetu, niti bih dozvolio da te vrijednosti, do kojih iskreno držim već 20 godina, koliko radim kao sudija, ustuknu pred bilo kim.

NN: Ako se ne varam, Vi ste prvi sudija koji je odbio primjenu nametnutog zakona. Zbog čega je to tako i da li je to što nemamo više takvih odluka posljedica straha ili nečega drugog?

BLAGOJEVIĆ: Da, nažalost, ja sam prvi sudija u BiH koji je odbio da primijeni protivpravne nametnute akte visokog predstavnika. O razlozima zašto je to tako može se govoriti nadugo i naširoko. U najkraćem, ohaerizam, kao posebna totalitarna i autoritarna ideologija i tehnologija vladanja koju su visoki predstavnici i njihovi timovi razvili ovdje kod nas, posijala je sjeme zla, kojim je inficirana kritična masa ovdašnjeg stanovništva. Strah koji se uvukao u ovdašnje ljude, ali i njihova sklonost ka konformizmu koje razvijaju i učvršćuju ovakvi totalitarni i autoritarni sistemi, neizostavni su dio tog ohaerizovanog sjemena zla i jesu objašnjenje zbog čega nam je sve ovako, pa i da ljudi očigledno nepravo visokih predstavnika prihvataju kao pravo.

NN: Očekujete li da Vaše kolege u pravosuđu ipak u određenom trenutku krenu Vašim stopama i šta je potrebno da dođe do toga, odnosno na koji način se oni mogu ohrabriti da odbiju primjenjivanje zakona koji su nametnuti i koji su usvojeni mimo ustavne i zakonske procedure?

BLAGOJEVIĆ: Iskreno govoreći, ne očekujem. Možda najbolje objašnjenje ovakvog odgovora, pored već rečenog, sadrži jedan razgovor koji sam nedavno, nakon moje presude, vodio sa jednom osobom koja je nosilac pravosudne funkcije kod nas. Kada je ta osoba pročitala moju presudu kojom sam odbio da primijenim nametnuti zakon visokog predstavnika, složila se u potpunosti sa mojom argumentacijom o tome. Ali, kada sam je upitao da li bi i ona tako presudila da je kojim slučajem ona umjesto mene dobila takav predmet u rad, dobio sam jednostavan i iskren odgovor koji glasi: „Ne bih, jer bi me poderali zbog toga." E, upravo na takav način razmišlja i ponaša se, ne samo ovaj nosilac sudijske funkcije, već i svi ostali, i u tom sveprisutnom strahu leži sva suština vladanja visokog predstavnika u BiH, od završetka rata pa sve do danas.

NN: Jedan ste od rijetkih sudija koje direktno kritikuju pojave u pravosuđu. Možete li nam reći kakva je trenutno situacija u pravosuđu i da li su građani s pravom ogorčeni na pravosuđe?

BLAGOJEVIĆ: Situacija je očajna i građani su s punim pravom ogorčeni na ovdašnje pravosuđe. Evo vam samo nekoliko primjera koji to potvrđuju. Recimo, na referatu upravnog spora na kojem ja radim kao sudija u Okružnom sudu u Banjaluci stranke u pravilu čekaju po godinu da im se riješi predmet. I to se, da očaj bude veći, može smatrati još i dobrim, jer u sudovima kakvi su, recimo, Osnovni sud u Banjaluci ili Opštinski sud u Sarajevu građani čekaju godinama da njihov predmet uopšte bude uzet u rad. Ima tu subjektivnih razloga, ali kao ključni razlog dominira nešto pred čim nosioci vlasti u VSTS BiH uporno zabijaju glavu u pijesak. Naime, toliku količinu predmeta kojom su opterećeni sudovi ne može efikasno riješiti postojeći broj sudija. I umjesto da se ta bolest tako dijagnosticira i da se za tu dijagnozu kao jedini lijek preporuči povećanje broja sudija, VSTS BiH to neće da kaže našoj javnosti niti želi da, u saradnji sa zakonodavnom i izvršnom vlašću, preduzme korake u tom pravcu, bez čega naše pravosuđe nije, niti može biti efikasno. Ili, tzv. reformom pravosuđa u BiH iz 2003. godine nametnuti su nam Zakon o krivičnom postupku i Zakon o parničnom postupku, kojima je istina protjerana iz sudnica, a bez nje nema niti može biti zakonitog i pravednog suđenja. Da tragedija bude veća, ogroman broj sudija i tužilaca neće da prizna tu bolest našeg zakonodavstva i pravosuđa, jer im ona omogućuje da, oslanjajući se na takve izopačene zakone, ne rade suštinski dio svog posla, već da sve to prepuste strankama. A tamo gdje država omogući da stranke dominiraju nad istinom, za koju su one zainteresovane samo onoliko koliko im je to u interesu, dok sudije poput lutaka sve to posmatraju u sudnici, na tome se ne mogu graditi ni dobra država ni dobro pravosuđe. Naprotiv, time se oni razgrađuju, a građanima jedino preostaje da budu ogorčeni.

NN: Ko je kriv za to što imamo takvo stanje, sudije, političari ili neko treći?

BLAGOJEVIĆ: Mislim da sam dobrim dijelom već odgovorio na to vaše pitanje. Naime, sve je ovdje, kako u ekonomskom tako i u intelektualnom smislu, (pro)palo u letargiju i mediokritetstvo. Zbog toga su za ovakvo loše stanje odgovorni svi, i sudije, i političari, ali i stranci, koji su početkom ovog vijeka upravljali i odlučivali u kom pravcu će ići naše pravosuđe. Oni su, udruženi sa svojim domaćim satelitima, vedrili i oblačili svime, pa tako i time ko će biti, a ko neće biti sudija ili tužilac i kakvi će nam u sadržajnom pogledu biti naši zakoni. I na kraju smo dobili jedan veoma loš sistem, čije slabosti su očigledne svakome.

Izvor: nezavisne.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter