Saga -Kumova zgrada- Za Sud BiH nisu sumnjive garaže od 110.000 KM

Sutkinje Suda BiH Željka Krmek, Maida Bikić i Samra Akova odbacile su kao „preuranjenu“ tužbu Pravobranilaštva BiH protiv UIO BiH u kojoj su navedene sumnje na namještanje tendera za kupovinu zgrade u Banjaluci. Ovim je odblokiran put afere „kumova zgrada“ koja će mirno biti nastavljena uplatom 99 miliona KM na račun firme „Grand Trade“, u vlasništvu presuđenog kriminalca Mileta Radišića.  

Sutkinje Suda Bosne i Hercegovine Željka Krmek, Maida Bikić i Samra Akova odbacile su kao „preuranjenu“ tužbu Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine protiv Uprave za indirektno oporezivanje BiH u kojoj su navedene sumnje na namještanje tendera za kupovinu zgrade u Banjaluci, koja je u vlasništvu Mileta Radišića, presuđenog kriminalca i kuma presuđenog, bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

Tročlano sudsko vijeće bilo je izuzetno ažurno, što inače nije slučaj u drugim postupcima. Odluka je donesena za samo mjeseca dana. Ovim je odblokiran put afere „kumova zgrada“ koja će mirno biti nastavljena uplatom 99 miliona KM na račun firme „Grand Trade“. 

Žurnal podsjeća:

Uprava za indirektno oporezivanje BiH, kojom rukovodi SNSD kadar Zoran Tegeltija, namjerava da Radišiću samo za jedno parking mjesto plati nevjerovatnih 110.000 KM.

Jedina dospjela ponuda privatizovanoj UIO za kupovinu zgrade bila je i prihvatljiva. Dok je ova institucija raspisivala tendere, jedini prijavljeni ponuđač uvijek je bio kum, vlasnik „Grand trade“.

Na početku tender sage, koja je pred očima sudija tužilaca i poreskih obveznika prerasla u ozbiljnu kriminalnu priču, tražen je postojeći građevinski objekat za glavnu kancelariju i regionalni centar od minimalno 16.000 kvadratnih metara. Od toga - zahtijevano je da prostor za kancelarije bude minimalno 10.000 kvadrata, 2.000 bi bio višenamjenski prostor, a parking prostor minimalno 4.000 kvadratnih metara. Radišić je imao zgradu od 17.020 kvadratnih metara koje je ponudio za 98.571.330 KM sa uračunatim PDV-om.

U tom momentu UIO nije imala traženi iznos pa je postupak poništen.

Uslijedio je i drugi pokušaj pa je Radišić dostavio dvije ponude. Za kancelarije i višenamjenske prostorije ponudio je 12.280 kvadratnih metara za 71.100.000 KM. Sa parking prostorom cijena je 98.600.000 KM.

98.600.000 – 71.100.000 = 27.500.000 KM samo za parking prostor.

Ako se od ukupne površine 17.020 kvadrata oduzme 12.280 m2 kancelarijskoj i višenamjenskog prostora, za parking prostor ostaje ukupno 4.740 m2.

27.500.000 / 4.740 m2 = 5.801,7 KM po kvadratu.

Foto: Capital.ba/Buduća zgrada UIO u Banjaluci

Prema standardima, jedno parking mjesto zauzima 12,5 kvadrata. Od ukupnog parking prostora oko 35 odsto površine zauzimaju pristupni putevi, za parking mjesta ostaje 65 odsto, što je 3.081 m2. Računica jednostavna, dobili smo oko 250 parking mjesta.

27.500.000/250= 110.000 KM!

Pravobranilaštvo je reagovalo, a uslijedila je nakon zaključka Predstavničkog doma parlamenta BiH kojim ga obavezuje da traži odgađanje potpisivanja ugovora o kupovini. Pravobranioci su od UIO zatražili cjelokupnu tendersku dokumentaciju, kao i obustavljanje svih aktivnosti kupoprodaje.

Očekivano, uslijedila je reakcija iz redova SNSD-a koji zdušno podržavaju kupovinu zgrade za potrebe UIO u Banjaluci, za što je budžet sa 38 porastao na 99 miliona. Ministar finansija BiH Srđan Amidžić je papagajski ponovio ono što je nekoliko dana ranije izjavio njegov stranački šef Milorad Dodik, koji je javno pitao zašto Pravobranilaštvo BiH nije reagovalo prilikom ranijih  kupovina zgrada za potrebe UIO u Sarajevu i Mostaru.

“Meni se čini da neko u Pravobranilaštvu BiH želi da se ponuđač žali i dobije 100 miliona KM i da mu zgrada ostane u vlasništvu”, rekao je Amidžić uz zaključak kako “stav Pravobranilaštva BiH nije obavezujući”.

KO JE KUM?

Te 2010. godine u RS vladala je konfuzija oko Radišićevog hapšenja. Po nalogu Specijalnog tužilaštva RS 23. marta uhapšeni su Dodikov kum, već tada bivši direktor Investicio-norazvojne banke RS Bojan Golić, kao i vršilac dužnosti direktora „Medicinske elektornike“ Željko Katalina i dvojica bivših radnika IRB RS Dragan Cerovac i Nikica Bajić. Potez tužilaca, u najmanju ruku, bio je neuobičajen - Radišić je važio za čovjeka od povjerenja Milorada Dodika, tada na funkciji premijera RS. Bez njegovog znanja i odobrenja sve što je kum privrednik radio ne bi bilo moguće.

Darko Ilić, tadašnji šefa Odjela za specijalne istrage Specijalnog tužilašva RS, saopštio je da se svi oni terete jer su Radišiću omogućili da za 180.000 KM dođe u posjed zemljišta i objekata „Medicinske elektronike“ u centru Banjaluke. Radišić je bio optužen da je organizovao kriminalnu grupu kako bi stekao isključivo i ekskluzivno pravo kupovine državnog kapitala tog preduzeća po znatno nižnoj cijeni od stvarne.

Ilić je napomenuo da je ova organizovana grupa snizila cijenu akcija “Medicinske elektronike” na Banjalučkoj berzi, nakon čega je Radišić podnio zahtjev za preuzimanje akcija preduzeća direktnom pogodbom, što mu je i odobreno iz IRB-a. Tako je postao većinski vlasnik ove nekada uspješne frme. Do prodaje akcija ovom tajkunu svi računi „Medicinske elektronike“ bili su blokirani.

Nakon toga, uslijedila je hitna deblokada, a Vlada RS odobrila je reprogram poreskih obaveza i to sa maksimalnih 24 mjeseca grejs perioda (ministar finansija u to vrijeme bio je Aleksandar Džombić, op.a.). Obaveze “Medicinske elektronike” iznosile su više od 15 miliona maraka.

U blizini ove lokacije Radišić je već gradio stambeno-poslovni objekat od oko 200.000 kvadratnih metara.

„U istrazi se došlo i do podatka da je Radišićeva firma 'Grand trend', u 2008. i 2009, postala vlasnik velike parcele gradskog zemljišta, od oko 30.000 kvadrata, koja se nalazi u neposrednoj blizini 'Medicinske elektronike'. Predmet istrage biće kako je to preduzeće došlo do tog zemljišta u vlasništvu Grada Banjaluka (na čelu grada bio je SNSD-ov Dragoljub Davidović op.a.), a već je izuzeta i određena dokumentacija i na tome se radi“, precizirao je tada Ilić.

Istini za volju, građevinsko zemljište na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa dodijeljeno je firmi "Grand Trade" rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine. Istim aktom "Grand Trade" bio je obavezan da u roku od 30 dana od pravosnažnosti rješenja uplati u budžet grada naknadu za građevinsko zemljište u iznosu od 4,4 miliona KM, kao i rentu u iznosu od 1.129.451,30 KM. Ovaj iznos Radišić nije uplatio u naznačenom roku, ali mu zemljište nije oduzeto.

Uz gradsko u Picinom parku, Radišić je dobio i privatno zemljište pa je porodica Banjalučanina Željka Vulića prošla neviđenu torturu kriminalne grupe i s njom uvezanih institucija RS.

Kum je pravosnažno osuđen u novembru 2013. godine. Sud je utvrdio da je, zloupotrebom službenog položaja i širenjem lažnih informacija, oštetio Republiku Srpsku za 1.143.187 KM. Zbog toga mu je izrečena kazna zatvora od tri godine, a presudu je potvrdio Vrhovni sud RS. Pošto se nije javio na izdržavanje kazne, u martu 2015. godine izdata je naredba za hapšenje. Ulijedila je međunarodna potjernica, boravio je u Srbiji.

“Tražim da policija privede Radišića, a od Poreske uprave da ispita poslovanje 'Grand trejda'“, poručivao je Milorad Dodik.

Kazneno‑popravnom zavodu Tunjice Radišić se predao 18. novembra te godine. Banjalučani su ga viđali na ulicama.

ZGRADU PRODAO M:TELU, POSTAO VLASNIK „MEDICINSKE ELEKTRONIKE“

Radišić je početkom 2017. pušten na slobodu, u Picinom parku nikla je poslovna zgrada. Kompanija M:tel u maju 2018. godine kupila je za 65 miliona KM, iako je Radišić tražio 100 miliona. Prethodno, od januara 2016. ova kompanija iznajmljivala je u ovoj zgradi 15.600 kvadratnih metara poslovnog prostora. Mjesečna kirija iznosila je 394.875 KM.

Tog istog maja firma „Grand trade“ uplatila je izlicitiranih tri miliona KM za „Medicinsku elektroniku“ u stečaju. Ovim je Radišić i zvanično postao vlasnik.

„Ovom kupovinom 'Grand trade' je postao vlasnik dvije zgrade u samom centru Banjaluke čija je procijenjena vrijednost 7,8 miliona KM. Imovina 'Medicinske elektronike' više od 20 puta je bila ponuđena na prodaju, a cijena je konstantno obarana tako da je na kraju došla do tri miliona KM“, pisao je Capital.

DOBRI KUM I KUPOVINA ATV

„Grand trade“ nije mirovao. Posredstvom firme Radišić je u martu 2019. godine postao suvlasnik banjalučke Alternativne televizije, tačnije 24 odsto udjela. Udio je kupio od Slaviše Krunića, vlasnika kompanije „Sector Security“ koji je ubijen u aprilu 2021. godine. Istovremeno, većinski vlasnik sa 51 odsto učešća bila je „Integra inženjering“, u vlasništvu porodice tajkuna Slobodana Stankovića.

Uređivačka politika nekada alternative na medijskom nebu preko noći je okrenuta. Milorad Dodik više nije bio predsjednik kojeg prate afere, već borac za nacionalna pitanja.

U vlasništvu Radišićeve porodice je i firma „Red box media“ koju su zajednički osnivali Radišićev sin Renato i Dodikov zet Pavle Ćorović.

U novembru 2024. godine na imanju Dodika u Bakincima izvijećano je i da je presuđeni kum konačno skinuo ljagu s imena.

„Mile Radišić je dobar privrednik, koji je žrtva neprincipijelnog napada i spekulacija mnogih za nešto za šta uopšte nije kriv. Djelovanjem pojedinih medija i opozicije uništava se mogućnost razvoja određenih firmi koje su dobro poslovale, poput 'Integrala', 'Prointera' i mnogih drugih. Sve firme koje posluju u skladu sa zakonom i donose dobit imaće moju podršku. Glupost su optužbe opozicije u vezi sa odobrenjem sredstava za nabavku i opremanje objekta za Centralnu kancelariju Uprave za indirektno oporezivanje“, kazao je Dodik.

„Glupost“ je postala stvarnost. Presuđenom kriminalcu Miletu Radišiću, kumu predsjednika RS, država će isplatiti 99 miliona KM.

Piše: Žana Karić Gauk
Foto naslovna: Capital.ba/Hapšenje Mileta Radišića
Izvor: zurnal.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter